Deklaracija o pravima djeteta
Godine 1959. na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda donesena je Deklaracija o pravima djeteta. To je bio prvi međunarodni dokument o zaštiti prava djece, a u cilju zaštite položaja djece u svijetu.
Godine 1989. godine na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda donesen je najznačajniji dokument u provedbi dječjih prava. To je Konvencija o pravima djeteta. Sadrži 54 članka koji reguliraju položaj djece u društvu, a do proljeća 1996. godine potpisalo ju je 187 zemalja svijeta.
Republika Hrvatska je pristupila Konvenciji o pravima djeteta 1991. godine. Tim činom, Hrvatska se obvezala pred međunarodnom zajednicom da će primjenjivati sva pravila kojima se jamči zaštita prava djece.
Ovo su izdvojeni pojednostavljeni članci Konvencije o pravima djetete, kako bi ih djeca lakše razumjela.
1. SVA DJECA IMAJU JEDNAKA PRAVA
Sva djeca imaju jednaka prava bez obzira na rasu, boju, jezik, spol, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, etničko ili socijalno porijeklo, imovinu ili kakvu drugu okolnost kod djeteta.
2. SVAKO DIJETE IMA PRAVO NA ŽIVOT
3. SVAKO DIJETE IMA PRAVO NA IME I PRAVO NA SKRB
Odmah nakon rođenja dijete treba upisati u matične knjige i od rođenja ima pravo na osobno ime, pravo na stjecanje državljanstva i, koliko je to moguće, pravo na saznanje o roditeljima i pravo na njihovu skrb.
4. PRAVO NA SLOBODU IZRAŽAVANJA
Dijete ima pravo slobodnog izražavanja, što uključuje slobodu traženja, primanja i davanja obavijesti i ideja svake vrste.
5. PRAVO NA SLOBODU MIŠLJENJA
Dijete ima pravo na slobodu mišljenja, svijesti i vjeroispovijesti, uz odgovarajuće usmjeravanje svojih roditelja
6. PRAVO NA SLOBODU UDRUŽIVANJA
Djeca imaju pravo na slobodu udruživanja i slobodnog mirnog okupljanja.
7. PRAVO NA PRIVATNOST
Dijete ima pravo na zaštitu od miješanja u njihovu privatnost, obitelj, dom ili dopisivanje, kao i na zaštitu od napada na njegovu čast i ugled.
8. PRAVO NA INFORMIRANOST
Dijete ima pravo na pristup obavijestima i materijalima iz nacionalnih i međunarodnih izvora. Država će poticati sredstva javnog priopćavanja na širenje obavijesti i materijala koji će promicati socijalne i duhovne dobrobiti djeteta, kao i tjelesnog i društvenog zdravlja, a poduzimati mjere radi zaštite djeteta od obavijesti i materijala škodljivih za njegovu dobrobit.
9. PRAVO NA ZAŠTITU OD ZLOSTAVLJANJA
Država će zaštiti dijete od svakog oblika zanemarivanja od strane roditelja ili drugih osoba i pokrenut će programe prevencije i pružanja pomoći žrtvama.
10. DJECA BEZ RODITELJA IMAJU PRAVO NA POSEBNU BRIGU
Dijete bez porodice ima pravo na posebnu zaštitu i na odgovarajuću skrb u drugoj obitelji ili ustanovi, uz uvažavanje njegovog kulturnog podrijetla.
11. DJECA IZBJEGLICE I DJECA - ŽRTVE RATA IMAJU PRAVO NA POSEBNU ZAŠTITU
Dijete izbjeglica ili ono koje traži izbjeglički status ima pravo na posebnu zaštitu. Dijete ispod 15 godina ne može izravno sudjelovati u oružanim sukobima, niti može biti unovačeno u vojsku. Djeca pogođena oružanim sukobima imaju pravo na posebnu skrb i zaštitu.
12. HENDIKEPIRANA DJECA IMAJU PRAVO NA POSEBNU NJEGU I SKRB
Duševno i tjelesno hendikepirano dijete mora uživati pun i pristojan život u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, promiču oslanjanje na vlastite mogućnosti i olakšavaju djetetovo djelatno sudjelovanje u zajednici.
13. PRAVO NA SOCIJALNU I ZDRAVSTVENU ZAŠTITU
Svako dijete ima pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Svako dijete ima pravo na najviši mogući standard zdravlja i zdravstvene zaštite i rehabilitacije.
14. DIJETE IMA PRAVO NA OBRAZOVANJE
Dijete ima pravo na obrazovanje. Država osigurava besplatnu i obvezatnu osnovnu izobrazbu, potiče razne oblike srednjoškolske izobrazbe dostupne svima, i svima omogućava stjecanje visoke izobrazbe na temelju sposobnosti.
15. DIJETE IMA PRAVO NA ODMOR I IGRU
Dijete ima pravo na odmor i igru, rekreaciju, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu.
16. DIJETE IMA PRAVO ZNATI SVOJA PRAVA
Izvor:
“Prava djece na zaštitu od ratnih stradanja i Konvencija o pravima djece”, UNICEF, 1995.
