Prije no što sam te ljubio
ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno,
a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.
Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.
Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,
sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima. Pablo Neruda
BALADA IZ PREDGRAĐA
....I lije na uglu petrolejska lampa.
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Drevna legenda kaže kako su Bogu nakon stvaranja svijeta prišla četiri anđela.
Prvi ga je upitao: Kako si to učinio?
Drugi: Zašto si to učinio?
Treći: Mogu li ti pomoći?
Četvrti: Koliko to vrijedi?
Prvi je anđeo bio znanstvenik, drugi filozof, treći altruist, a četvrti trgovac. Peti je anđeo, prepun divljenja, promatrao stvoreni svijet. Na koncu je zanosno počeo pljeskati.
Bio je to anđeo mistik.
(nepoznati autor)
