Registracija za nove korisnike
Zaboravili ste lozinku?
Hladetina
Lisnato s višnjama
Boršč
Lady Gaga - Judas
SEVERINA
Vanessa Hudgens - Say…
Black JackPoznat i pod nazivom…
Sparivanje gemovaObojajte što…
Car raceUtrka autima
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda
Zbog tebe,
u vrtovima rascvjetanog cvijeća me bole mirisi proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,
ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne osjećale na mojima?
Zbog tebe,
volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,
tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,
vezan sam za maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli koja je poput rane;
dotakneš li me samo,
nepovratno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,
poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav,
mada još uvijek vidim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,
opijajući mirisi ljeta mi nanose bol;
zbog tebe,
opet oko sebe tražim znake koji požuruju želju;
padajuće zvijezde,
padajuće objekte.
Pablo Neruda
Dotepenec, to sam ja. Moji dragi domaćini Dugoselci, zvali su me "dotepenec" u prvih nekoliko godina moga života nakon odlaska iz Bačke i dolaska podno Martin brega. Ja sam njih zvao "pijani zagorci", kao odgovor na "dotepenec", izraz koji mi je zvučao dosta podcjenjivački (a i bio je takav). Oni bi zanemarili pridjev "pijani", ali "zagorci"!!??
"Vrag ti mater zjebi i z zagorcima, mi sme prigorci dotepenec neotesani!"
Ok.
"Pijani prigorci."
Na to će drugi :
"Kaaaaj, vrag ti mater zjebi, samo oni prek glavne ceste pri Martin bregu su prigorci, mi ispod glavne ceste sme posavci."
Za one iza brega nisam ni pitao, nisam ih ni sretao, ne znam postoje li uopće, navodno ih se može vidjeti ponedjeljkom na sajmu, ali ja ne idem na sajam. Valjda su oni zagorci.
Nisu me baš voljeli, a nisam ni ja njih. Oni mene jer sam došao kod njih, a ja njih jer sam došao baš kod njih. Znam, zvuči komplicirano sa puno ovih "njih" i izgleda kao nepremostiva prepreka, ali..
Ubrzo nas se toliko "dotepenalo" da smo postali gotovo većina, pa nas više nije imao tko zvati "dotepencima" nego smo se mi dotepenci podijelili na "bosancove" i "janjevce" (u slengu Francuze zbog onog famoznog "LJ").
Osobno ja kao takav sam u tom "novom Dugoselskom poretku" izvisio jer ne pripadam niti jednoj od dvije navedene struje, te sam se igrom sudbine i ironije priklonio malobrojnim "domaćima" i našao u situaciji da sam počeo prezirati ove "dotepence" jer "šta oni sada tu nama domaćima pametuju na našoj djedovini."
Prvo sam bio "posavec" jer sam živio ispod glavne ceste, a kasnije sam postao "prigorec" jer sam prešao glavnu cestu i prišao brdu.
I taman kada sam se uspješno asimilirao i udobno smjestio u svoju prigorsku kožu, gore pri brdu gdje sa malobrojnim autohtonim prigorcima sebi u bradu gruntam o "bosancovima" i njihovim veeeeelikim kućama koje niču oko nas dok su nam janjevci okupirali lokale u centru, život se nanovo zakomplicirao.
Upoznao ja curu.
"Jesi prigorka?" - pitam ja.
"Neee"- odgovori ona.
"A posavka?" - opet ja.
"Daaaa" - odgovori sa smješkom ona.
"Odakle, Nart, Rugvica, Oborovo?"- znatiželjno ću ja.
"Iz Dervente" - uzvrati ona.
Uzvrati poput Tysona u najboljim danima.
Nakon što mi je zrak ponovno počeo cirkulirati i došao do mozga, pa mi se povratio dar govora, velim ja :"Baš iz Dervente ili.."
"Porijekom da, inače rodila sam se u Zagrebu, roditelji, sedamdesete, studij i te stvari.."
Malo mi je laknulo tada, priznajem.
Inače, ta Derventa je svojevrsni fenomen, jer ima približno 2 000 000 stanovnika, uz dodatak kako sam do sada upoznao samo jednog čovjeka baš iz grada Dervente, svi ostali su "od Dervente".
Znao sam se katkada u dugim toplim ljetnim noćima, pitati :"Bože, postoji li uopće ta Derventa ili je to samo mit?"
Odgovora nije bilo.
No pravo za pravo nije ni bitno, djevojka iz priče, sada mi je žena a naš mali Andrija purger, prvi u obitelji.
Mislim, znam da nije baš purger purger, moram to napisati da me ne napadnu definicijama ovi kaj "pri Žnidaršiću" ispijaju kupice, ali mi ga tako zovemo.
Eto toliko od mene o ovoj nepresušnoj temi u naroda Hrvatskog, vječna bitka "dotepenci" vs. "domaći", se nastavlja, iskreno se nadam da nitko tekst neće shvatiti onako kako ne bi trebao shvatiti, ali da sam siguran u takav ishod ne bi pisao ovo tako da...
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
