Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda
Zbog tebe,
u vrtovima rascvjetanog cvijeća me bole mirisi proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,
ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne osjećale na mojima?
Zbog tebe,
volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,
tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,
vezan sam za maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli koja je poput rane;
dotakneš li me samo,
nepovratno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,
poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav,
mada još uvijek vidim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,
opijajući mirisi ljeta mi nanose bol;
zbog tebe,
opet oko sebe tražim znake koji požuruju želju;
padajuće zvijezde,
padajuće objekte.
Pablo Neruda
Rijetko pišem o politici, u onom direktnom obliku u kojem politika predstavlja mehanizam, kao recimo na lokalnoj razini gdje politika doslovce odlučuje hoće li građani Dugog Sela svoje masne burek papire bacati u limene kante za otpad ili će te papire bacati u izlivene betonske stećke nalik mini bačvama.
Mislim, zašto bi o tome odlučivao netko u komunalnoj službi?
Neeee, ipak je to strateški važno pitanje za zajednicu o kojem odlučuje sam vrh lokalnih koalicijskih partnera, zar je bitno što ti stećci nisu funkcionalni, što ih klinci prevrnu svako malo na cestu, a komunalni djelatnik ih može prazniti isključivo čupajući rukom smeće jer su preteški da ih podigne i istrese u vreću?
Rijetko pišem i razmišljam o tome, jer naravno da će nakon nekog vremena te nefunkcionalne betonske stećke zamijeniti normalne limene kante za smeće, zamarao se ja sa njima ili ne.
Koliko je novca iz proračuna bačeno u vjetar koji mrsi kosu kćerci poduzetnika u kabrioletu koji je kupljen novcem od naručenih stećaka, pitanje je sasvim drugo, manje bitno.
Ako ne reagiram na takve pojave koje vrijeđaju zdravu pamet, to ne znači da ih nisam svjestan, ali ogadilo mi se sve to brate. Ogadi pa vladaj, slogan je političke scene u zemlji Hrvata, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Ogadilo mi se što stranačka pripadnost i bliskost pojedinim "moćnicima" doslovce odlučuje o asfaltu u mojoj ulici, o kanalizaciji u mojoj ulici, o izgradnji stambene zgrade nasuprot moje kuće zbog koje bi sunce najčešće gledali na TV-u.
Zgrade koje podiže građevinska mafija u sprezi sa lokalnim Dugoselskim općinskim mutikašama koji prostorni plan prekrajaju kao da im ga je ćaća ostavio u amanet. Dođite u Dugo Selo na Starjak da vidite sliku i priliku urbanističkog plana koje "debele pantagane" kroje u odajama lokalnih ugostitelja, sa bradama masnim od prženih lignji i janjetine, dođite da vidite urbanističku logiku pretilih budućih srčanih bolesnika koji će o mom trošku liječiti svoje od mašćobe nabrekle krvne žile.
Dođite i u centar Dugog Sela pa pogledajte krater od asteroida tik do općinske zgrade, krater u kojem već duže vrijeme stoluje princ Žabac koji čeka nevinu Dugoselsku princezu da mu da poljubac i više napravi tu jebenu zgradu i sakrije tu rupetinu koja je trenutno zakamuflirana nakaradnom limenom oplatom, na kojoj stoji čestitka Hajduku za stotinu godina postojanja.
Zatim od kratera napravite samo nekoliko koraka i gore iznad vatrogasnog doma, pogledajte krasnu roh-bau građevinu iz rane renesanse Dugoselskog mita i korupcije, čiji razvoj je zaustavila stranačka smjena na vlasti. Za jednu garnituru je bilo normalno da se takav objekt gradi na takvom ne primjerenom mjestu a za drugu garnituru to nije normalno, ali je zato za sve garniture normalno da taj sada već oronuli napola napravljeni objekt glumi repliku Vukovarskog vodotornja u Dugom Selu.
Jel vam sada donekle jasno zašto rijetko pišem o politici, o tom mulju i žabokrečini? Zamislite što bi sve mogao napisati da me iole zanima kopanje po tom đubretu? Koliko bi truleži i smrada pronašao kada bi samo malo zagrebao po površini lokalne političke scene?
Ali čemu? Zašto da prljam svoje ruke i vrijeđam za sada zdravu pamet svoju? Zar da se zadovoljim tapšanjem po leđima od strane lokalnih miševa koji će sutra zaskočiti na mjesto debelih pantagana čim se ukaže prilika? Trebam li riskirati vlastitu egzistenciju i navlačiti na sebe bijes uhljebljenih mutikaša tako što ću im navesti imena, a selo će glasno šutjeti i čekati da pantagane otklone iritantnog kukca?
To je bolest i karcinom ove zajednice, svi bi na barikade, a ni pameti ni muda za postaviti se i stati u obranu zdrave pameti, a to pantagane vole, od toga su pantagane debele i sretne. Naravno, ne trebamo se zavaravati da bi većina koja nazdravlja ovim riječima, sutra u općinske sobe skočila i sa štakorima isto kolo oplela, to je zbilja naša, to je naličje našeg sluganskog mentaliteta kojeg ćemo se teško riješiti.
Ne sumnjam uopće da je Dugo Selo samo špranca koja se ne razlikuje pretjerano od drugih naselja u RH, svako selo i svaki grad imaju sličnu priču, slične pantagane, slične malodušne žitelje, slična urbanistička kriminalna djela, slične ugostitelje čiji jaganjci se slasno tope u nezasitnim jamama pretilih političara.
Eh da, Dugo Selo tak imam te rad.
Mislim, zašto bi o tome odlučivao netko u komunalnoj službi?
Neeee, ipak je to strateški važno pitanje za zajednicu o kojem odlučuje sam vrh lokalnih koalicijskih partnera, zar je bitno što ti stećci nisu funkcionalni, što ih klinci prevrnu svako malo na cestu, a komunalni djelatnik ih može prazniti isključivo čupajući rukom smeće jer su preteški da ih podigne i istrese u vreću?
Rijetko pišem i razmišljam o tome, jer naravno da će nakon nekog vremena te nefunkcionalne betonske stećke zamijeniti normalne limene kante za smeće, zamarao se ja sa njima ili ne.
Koliko je novca iz proračuna bačeno u vjetar koji mrsi kosu kćerci poduzetnika u kabrioletu koji je kupljen novcem od naručenih stećaka, pitanje je sasvim drugo, manje bitno.
Ako ne reagiram na takve pojave koje vrijeđaju zdravu pamet, to ne znači da ih nisam svjestan, ali ogadilo mi se sve to brate. Ogadi pa vladaj, slogan je političke scene u zemlji Hrvata, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Ogadilo mi se što stranačka pripadnost i bliskost pojedinim "moćnicima" doslovce odlučuje o asfaltu u mojoj ulici, o kanalizaciji u mojoj ulici, o izgradnji stambene zgrade nasuprot moje kuće zbog koje bi sunce najčešće gledali na TV-u.
Zgrade koje podiže građevinska mafija u sprezi sa lokalnim Dugoselskim općinskim mutikašama koji prostorni plan prekrajaju kao da im ga je ćaća ostavio u amanet. Dođite u Dugo Selo na Starjak da vidite sliku i priliku urbanističkog plana koje "debele pantagane" kroje u odajama lokalnih ugostitelja, sa bradama masnim od prženih lignji i janjetine, dođite da vidite urbanističku logiku pretilih budućih srčanih bolesnika koji će o mom trošku liječiti svoje od mašćobe nabrekle krvne žile.
Dođite i u centar Dugog Sela pa pogledajte krater od asteroida tik do općinske zgrade, krater u kojem već duže vrijeme stoluje princ Žabac koji čeka nevinu Dugoselsku princezu da mu da poljubac i više napravi tu jebenu zgradu i sakrije tu rupetinu koja je trenutno zakamuflirana nakaradnom limenom oplatom, na kojoj stoji čestitka Hajduku za stotinu godina postojanja.
Zatim od kratera napravite samo nekoliko koraka i gore iznad vatrogasnog doma, pogledajte krasnu roh-bau građevinu iz rane renesanse Dugoselskog mita i korupcije, čiji razvoj je zaustavila stranačka smjena na vlasti. Za jednu garnituru je bilo normalno da se takav objekt gradi na takvom ne primjerenom mjestu a za drugu garnituru to nije normalno, ali je zato za sve garniture normalno da taj sada već oronuli napola napravljeni objekt glumi repliku Vukovarskog vodotornja u Dugom Selu.
Jel vam sada donekle jasno zašto rijetko pišem o politici, o tom mulju i žabokrečini? Zamislite što bi sve mogao napisati da me iole zanima kopanje po tom đubretu? Koliko bi truleži i smrada pronašao kada bi samo malo zagrebao po površini lokalne političke scene?
Ali čemu? Zašto da prljam svoje ruke i vrijeđam za sada zdravu pamet svoju? Zar da se zadovoljim tapšanjem po leđima od strane lokalnih miševa koji će sutra zaskočiti na mjesto debelih pantagana čim se ukaže prilika? Trebam li riskirati vlastitu egzistenciju i navlačiti na sebe bijes uhljebljenih mutikaša tako što ću im navesti imena, a selo će glasno šutjeti i čekati da pantagane otklone iritantnog kukca?
To je bolest i karcinom ove zajednice, svi bi na barikade, a ni pameti ni muda za postaviti se i stati u obranu zdrave pameti, a to pantagane vole, od toga su pantagane debele i sretne. Naravno, ne trebamo se zavaravati da bi većina koja nazdravlja ovim riječima, sutra u općinske sobe skočila i sa štakorima isto kolo oplela, to je zbilja naša, to je naličje našeg sluganskog mentaliteta kojeg ćemo se teško riješiti.
Ne sumnjam uopće da je Dugo Selo samo špranca koja se ne razlikuje pretjerano od drugih naselja u RH, svako selo i svaki grad imaju sličnu priču, slične pantagane, slične malodušne žitelje, slična urbanistička kriminalna djela, slične ugostitelje čiji jaganjci se slasno tope u nezasitnim jamama pretilih političara.
Eh da, Dugo Selo tak imam te rad.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||