Dugoselska bajka o vuku i lisici!

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Sviđaš mi se kad šutiš

Zbog tebe

Vjerujem kako ste barem jednom u životu na vlastitoj koži osjetili svu „silu i moć“ određenog sustava. Nasilje koje je većina vas doživjela kao psihičko ili fizičko maltretiranje neusporedivo je s nasiljem koje može proizvesti „moć nevidljivih“.

Teško je opisati što je sve u stanju „moć nevidljivih“ proizvesti kako bi zaštitila svoje mlade, nejake i nemoćne osobe, nespremne da se samostalno bore protiv „neprijatelja laži i obmana“ koji je spreman dati dušu te zadnji atom nadljudske snage da dokaže kako neke stvari jesu upravo onakve kakve jesu, bez uvijanja, bez umotavanja u celofan. Osoba zdravog razuma uvidjet će pravu stranu događaja, a za manipuliranu masu ljudi koja ionako vjeruje u ono što joj se kaže bez da pokuša naći pravi izvor informacije ionako nema pomoći. Ljudi žive u lažnom uvjerenju i s pravom na vlastiti stav koji ne želim niti se trudim promijeniti, jer je ionako nemoguće. Kada u svojim nastojanjima da dokažete istinu pređete nevidljivu crtu, kada vam sustavno ignoriranje sustava nije dovoljan dokaz da ste piknuli tamo gdje se piknuti ne smije, kada se ljudi s one strane nevidljive crte počinju osjećati nesigurno, polu razotkriveno automatski se podiže čitava „vojska podređenih i nadređenih“ u stanje najveće pripravnosti.

Nevidljivo mahanje prstom da se to jednostavno ne smije dirati i da se neke stvari ne izvlače ispod tepiha jer tamo moraju ostati zauvijek, mehanizam je kojeg koriste oni koji imaju moć, a iz samo jednog razloga. Uliti strah onome kome je potrebno. Danas sam to vjerojatno ja, sutra cure, prekosutra možda vi. Slučaj nema unaprijed zadani plan važno je pod svaku cijenu eliminirati protivnika. Ugušiti njegov glas istine. Tko još u današnjem društvu cijeni moral istinu, poštenje? Vrijednosti su to koje su davno na marginama našeg društva. Kada radite posao koji vas ispunjava, kada se osjećate korisno bez ikakvih skrivenih namjera i radite po zakonu tada se predmeti protiv vas rješavaju pod smiješnom oznakom žurno i hitno, za razliku od onih predmeta koji godinama stoje u nečijim ladicama i skupljaju prašinu do neke nove svjetlije budućnosti za malog čovjeka. Čovjeka koji ima samo svoju savjest i potrebu da ukaže na nepravilnosti koje se moraju ispraviti. 

U umreženom svijetu gdje vladaju lažni moralisti, mutikaše potrebno je pokazati spremnost na preuzimanje rizika za svaku svoju donešenu  odluku. Prihvaćanjem takvog stava prihvaćamo i posljedice koje mogu i nastaju kao rezultat naših odluka. Ponekad je rezultat povoljan za nas, ponekad nije međutim to je jedini način da se ponašamo odgovorno i da budemo i dalje sretni. Ljutnja je ono što mi je ovog trena strano. Ljutiti se mogu na ljude koji mi pariraju u svakom pogledu međutim ljutnja  na „moć nevidljivih“ je bespotrebna jer će isisati zadnji atom snage pojedinca, a unaprijed je poznato da je borba s njima nemoguća misija, osobito za jedinku ili malu skupinu malih ljudi. Rat pa tako i ovaj, je kao i svaki rat, po definiciji prljav i nepravedan. Bitke se naizmjenično gube i dobivaju. Na kraju se broje žrtve, pobjednici i gubitnici. Tko će u ovom ratu biti pobjednik a tko gubitnik više mi i nije važno.

Važno je biti i ostati svoja do kraja! Osobina je to vrlo rijetkih ljudi. Osjećaj punine daje mi spoznaja kako su uz mene osobe koje niti u najtežim trenucima nisu zarile glave u pijesak, već su tu tako stvarne i posebne. 

Osjećaj osobnog zadovoljstva da smo učinile sve što je bilo u našoj moći kako bi javnosti pokušale reći golu istinu ne mogu umanjiti ni sve neugodnosti koje je bilo potrebno i biti će potrebno proživjeti i prežvakati. Nažalost ovo ne mogu razumjeti oni koji demonstriraju svu svoju silu i moć nad običnim građankama ovog društva. Riječi drage osobe koja nam po prvi puta, nakon dvogodišnjeg rata kojeg vodimo otvoreno kaže: „Zar ne vidiš da same ne možete protiv njih“ - bogatstvo je koje nam   nitko ne može uzeti. Većina takvo bogatstvo nikada nije niti će ikada osjetiti. 

Ostaje nam još jedino vjerovati kako Onaj gore sve vidi i sve zna. Za svakog od nas spremljeno je mjesto kakvo smo zaslužili, neka su posuta trnjem a neka laticama ruža.

Pa kako kaže stara poslovica : Kako si prostreš tako ćeš i leći!!!