KONJI

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Sviđaš mi se kad šutiš

Zbog tebe

Važan dio opreme teglećih konja bili su (u mom kraju zvani) naočnjaci. Onima „asfaltiranima“ nuždno je pojasniti kako su to mali štitnici koji priječe konju pogled sa strane tako da konj poput suvremenih liberala gleda samo ravno naprijed u svjetlu budućnost. A u stvarnosti, konj gleda tamo gdje želi onaj koji drži uzde.

Toliko o dosezima liberalizma.

A što se „konjskog biznisa“ tiče, to je koristan dio opreme koji osigurava upravljivost konja koji je plaha živina i pogled na stranu mogao bi ga odvratiti od puta kojim ga njegov upravitelj goni. Mogao bi, primjerice, umjesto prašnjava puta pred sobom sa strane ugledati kakav svjež i sočan busen zelene trave a što bi ga moglo nagnati na promišljanje o smislu života. Tegliti teret i trpiti uzde na putu u svjetlu budućnost ili zastati i omastiti brk? Kako većina Hrvata živi u gradovima i urbanim naseljima povući ću paralelu; ta bi situacija bila slična onoj da Hrvat na putu u svjetlu europsku budućnost malo zastane na tom lihvarskim kamatama otežanom putu i primijeti oko sebe pusta polja Hrvatske zarasla u šikaru i korov ili razbijena stakla na nekad ponositim hrvatskim tvornicama koje su (i polja i tvornice) hranile na samo Hrvate nego i pretežit dio ostale „bivše braće u regionu“. Tad bi se Hrvat mogao zapitati; Bože moj, što mi se to dogodilo????Zašto sam umjesto gazde postao sluga ???? I to u svojoj zemlji ??? „Braću“ smo odbili od korita ali hrane svejedno nema. Zar nas to „EU-prijatelji“ pljačkaju i više nego bivša „braća“ ?

Poznato je kako misli i pitanja mogu polučiti glavobolju. Eda se to ne bi dogodilo........ brižni upravljači Hrvatima posegnuli su u zavičajne muzeje i konjski su naočnjaci zadobili novi život.

E........ sad, na gornju me je meditaciju naveo jedan susret. Znakovit susret. Moglo bi se reći, paradigmatičan. Sigurno je svatko od Vas barem jednom „naletio“ na tipa koji sav ponosit kaže kako on uvijek glasuje za HDZ ili neku drugu stranku, svejedno. Kad mi se to prvi put dogodilo poželio sam tome i takvima oduzeti pravo glasa. Ne zbog njegova izbora već zbog idiotske situacije u kojoj čovjek svoju sudbinu ne povjerava politici već fatamorgani od najčešće tri slova(HDZ, SDP, HSP, IDS itd.). I ne samo to, nego takvi tipovi s prezirom gledaju na nekog tko promjeni stranku jer to drže znakom labava karaktera i ponosito ističu blokadu svog uma.

Oni politiku doživljavaju kroz prizmu navijanja za neki nogometni klub. Identificiraju se sa tri slova i isključe mozak. Jasno je kako je za takve tipove promišljanje prilično bolan pothvat i to ih donekle opravdava. Mogu razumjeti i one kojima je politika „krava muzara“ i koji iz pripadnosti “klubu“ izvlače neku dobrobit u vidu zaposlenja sebe ili djece i tome slično. Velik je i dio onih koji će biti uz bilo koju vlast jer u izostanku samopouzdanja nekritički prihvaćaju svaki autoritet. Takvi su se bez pol muke s Tita „preselili“ na Tuđmana pa onda na Sanader- Mesića pa eto i za Vlaisavljevićkom „sline“ a da se kojim slučajem Slobi posrećilo i njemu bi se klanjali. Nikako ne želim ovime reči kako bi čovjek svakodnevno, ovisno o jutarnjem raspoloženju trebao „mijenjati“ stranu ili stranku. Ali ako se stranka, koju je sukladno svom svjetonazoru izabrao, posvema približi svome antipodu.... tad častan čovjek treba potražiti nekog drugog tko će vjerodostojno reprezentirati njegov svjetonazor.

Paradoks je u tome što birači ostaju isti a politike stranaka se mijenjaju. Ovako, s nogu, ne mogu se prisjetiti nijedne stranke osim IDS-a i SSDS-a a koje bi imale dosljednu politiku. Jedino su spomenute otpočetka pa do sad dosljedne u svojoj protu-hrvatskoj politici. Istina je kako su im i ostale „saborske“ stranke u tome sve bliže pa ih zgodimice i pretječu u „ljubavi“ spram Hrvatske.

Kako se u svojim promišljanjima nikad ne osvrćem na postojanje tzv. lijeve opcije jer držim kako tu Hrvat nema što tražiti ne zbog toga što mislim kako je ljevičarenje samo po sebi odbojno, dapače, nego zato što se pod tom „firmom“, na hrvatskoj sceni, kriju jugosloveni a o njima uistinu nemam što promišljati.

Uostalom i te podjele na lijevo i desno su ishitrene i nemaju nikakve veze s političkom scenom u Hrvatskoj jer tu niti je lijevo lijevo niti je desno desno, a i pitanje je što to uopće u suvremenosti znači? Naime ako bi referenca u toj diferencijaciji bio odnos spram krupnog kapitala tad možemo uočiti da se i „lijevi“ i „desni“ natječu tko će kome stati na ramena ne bi li bio bliže toj ruci koja dijeli ovozemaljske blagoslove.

S tog razloga promislit ću „slučaj“ HDZ. Za njihovo „biračko tijelo“ govore tzv. lijevi komentatori kako je stabilno, ruralno, konzervativno i manje obrazovano. Zapravo, sve se to govori u maniri uvrede jer je liberalno-lijevima takav profil zapravo građanin trećeg reda i iz njihova se prezira dade isčitati kako bi glasovanje najradije sveli na zagrebački Filozofski fakultet, „Partizansku“ Drežnicu, upravu Rijeke i navodnu rodnu kuću kumrovačkog satrapa i patološkog ubojice.

I sad, ako je to biračko tijelo uistinu takvo... kako to da nisu zamijetili da HDZ podržava „prava“ pedera, abortuse, selekciju zametaka, isto spolne brakove, feminističke nebuloze o neravnopravnosti žena, da plaća dizanje četničkih spomenika a ruši hrvatske, itd., itd. a što je sve nespojivo s konzervativnim nazorom na svijet?

Iz osobnog iskustva znam kako članovi HDZ-a koje ja poznajem također ne podržavaju takvu politiku. Ali joj se ni ne protive.

Što je sve skupa uistinu jedna šizofrena situacija da ljudi glasuju za nešto što se protivi njihovu iskonskom biću. I sad, kad pokušate „evangelizirati“ takvu osobu ona se u svemu slaže s Vama ali i dalje ostaje pri svom odabiru. Frustrirajuće. Nakon brojnih takvih pokušaja počeo sam razumijevati kako se osjećao dr. Ante Starčević dok je uporno pokušavao Hrvate izvući iz dreka u koji su se oni pjevajući uporno vraćali.

A zašto?????

Pa zato što imaju naočnjake i hipnotizirani su. Kako onda tako i sada. Nisu se u stanju osloboditi virtualnih okova i blokade mozga. Nisu u stanju staviti srdce ispred stražnjice. Otjelotvorenje su poslovice kako je; ponos dobar štit ali loš ogrtač.

Često sam se puta pitao, napose, nakon sramotne izdaje generala Gotovine, što to još Sanader i vrhuška HDZ-jota moraju napraviti eda bi njihovi glasači, moji susjedi i poznanici progledali ?To je uistinu fascinirajući fenomen. Ljudi koji su zajedno sa mnom plakali kad su uhitili Generala i dalje su u HDZ-jotu. To svakako zaslužuje pomnije psihološko i psihijatrijsko istraživanje za koje nažalost nemam dovoljno znanja. Ali ovako, ad hoc, paušalno čini mi se kako je razlog u nadi kako će prije ili kasnije, budu li vjerni i uporni, i njih zapasti makar komadić remena Sanaderovog sata i da su one njihove suze zapravo „suzice iz pijane guzice“.

Naprosto, slijedom stoljetne kolonizacije Hrvati su doživjeli genetske promjene i iz ponosnog naroda sposobnog osvojiti nove prostore pretvorili su se, jednim velikim dijelom, u narod koji nije u stanju determinirati svoje ognjište kao element nuždan za identitet i opstojnost. To je na razini pojedinca ravno samoubojstvu a to je svakako patološko stanje.

Meni je nevjerojatno što dobar dio Hrvata pokazuje spremnost žrtvovati svoj identitet za račun boljeg standarda i to onog obećanog a ne stvarnog. Te se tako, glede „prisajedinjenja“ EU promišlja o eventualnim trgovačkim i privrednim benefitima iako je cijeli taj sustav kula od karata i jedina je koheziona sila – ucjena i tajni i javni pritisci i prijetnje a kako smo vidjeli na primjeru poljskog predsjednika i vjerojatna ubojstva. A apologetima tzv. eurobske demokracije „gubec“ bi trebala začepiti „eurokomisijska“ konsternacija i samo najavom grčkog referenduma, ako su već zaboravili ignoriranje francuskog i niskozemskog odbijanja Lisabonskog ugovora. Da ne govorimo o teroru i konačnom falsifikatu u Irskom slučaju.

Nadalje, glorificira se mogućnost traženja zaposlenja diljem EU umjesto da svaki otac poželi da njegov sin nastavi lozu u vlastitoj kući a ne da Hrvatsko sjeme niče po EU bespućima i tamo se gubi. Kakav je to um koji sreću svog djeteta vidi daleko od doma i ne pomišljajući; a tko će zauzeti mjesto njegova sina? I svo to odnarođivanje potpomaže i Katolička Crkva koja se slizala s masonerijom i nagovara Hrvate na bezbožnu EU. Van pameti! Iako, poznavajući povijest, stavovi Kaptola ne čude previše uzimajući u obzir jugoslovenstvo Štrosmajera i Račkog a čiji je aktualni Kaptol očiti fanatični slijednik. Ja uvijek naglašavam kako mi imamo Katoličku Crkvu u Hrvatskoj a ne Hrvatsku Katoličku Crkvu. A to je itekako bitna razlika. Vidjeli smo na svježem primjeru samostana Dajla da talijanski imperijalizam ima itekako zdušnu potporu Vatikana.

Sve ovo ne napisah kao neki rekvijem Hrvatskoj Ne napisah to da bih „solio ranu“.

Ovo je; ne vapaj nego poziv. Poziv svima onima čije je „hrvatsko srdce“ zaspalo.

Probudite se jer nastavak sna bi se lako mogao pretvoriti u „vječni san“.

Vječni san naroda koji je, parafrazirat ću Hemingveja i „imao i nemao“ i naposljetku....nestao.

Parafrazirat ću i Tuđmana; nestao u „bespućima povijesne zbiljnosti“.

Izbori su! Ako je ičem vrijedila jugoslavija a onda je tome što sam naučio „čitati između redova“. Nemojte slušati što vam govore. Pamtite i prosuđujte njihova djela. Latini bi rekli; acta non verba.Ne dajite prigodu onima što su nas ugurali u izmet do grla da nam gurnu glavu ispod. Ne osvrćite se na idiotizam kako je glas tzv. malima – izgubljen glas. Jer, glasujte svojim srdcem a kalkulatore i kladionice ostavite drugima koji srdca, hrvatskog srdca – nemaju. Očistite svoju savjest, zanemarite stražnjicu a istaknite srdce.

Probudite hrvatsku renesansu! Ustoličite hrvatski romantizam!

Iz tog rakursa gledano; jedina osoba iz hrvatske povijesti vrijedna sljedbe je dr.Ante Starčević a on je zapisao;

IZNAD HRVATSKE JE JEDINO BOG

Bog i Hrvati Mladen Šepić-Barba, Vrbovsko

Izvor - dragovoljac.com