Patološki društveno-prometni problem

29 Sij 2010

Napisala:Ljiljanka Mitoš Svoboda/Agroglas

Jedini spas, jer više nema saonica i konjske zaprege, jest posoliti ceste i putove kako bi se Njegovo Veličanstvo Gospodin Automobil nesmetano kretao kuda god njegov sluga vozač namjeri.

Ove smo godine doživjeli pravu, ledenu i snježnu zimu, kakva i priliči za mjesec veljaču. Biljni i životinjski svijet se odmorio, spavajući zimske sne. Iako se ljudska vrsta nije prepustila zimskom odmaranju, počeli smo slaviti buđenje i novo rađanje, navješteno i u pokladnim običajima, u kojima se u prenesenom smislu, tjeraju ledeni i bešćutni zimski duhovi, kako bi zavladale dobre vile proljetnice. Pokladni običaji su stari, korijene imaju u poganskim običajima Kelta i Slavena. Kelti su slavili kraj zime običajem zvanim Imbolc, koji je padao na prijelazu zimskog solsticija u proljetni ekvinocij. U slavenskoj mitologiji slavio se istovremeno običaj Maslenits, pozdrav suncu. U kršćanstvu u istom periodu počinje Korizma, priprema za veliki blagdan uskrsnuća-Uskrs. Veselje na kraju zime događalo se zato što to je godišnje doba iscrpilo ljudima sve zalihe hrane i snage. Bez obzira na duge i snježne zime, ljudi se nisu petljali u prirodne zakone, niti ubrzavali neke pojave, naprotiv prilagođavali su i kretanje i život. Priroda je na miru mijenjala godišnja doba i svojim zakonima otapala snjegove, odmrzavala rijeke, puštajući sve bliže tlu tople sunčeve zrake. Osim mnogo vode i prirodnom selekcijom reduciranog ekosustava, u okolišu nije bilo drugih posljedica zime. U suvremenom dobu i svijetu, zima je nešto od čega zaziru svi ljudi i to mnogo jače nego su se zime plašili stari narodi. Glavni razlog našem civiliziranom strahu je ograničavanje kretanja i manjak energetskih izvora. Masovna histerija zametenih cesta i ljudi koji se ne mogu kretati na točkovima postala je patološki društveno - prometni problem. Jedini spas, jer više nema saonica i konjske zaprege, jest posoliti ceste i putove kako bi se Njegovo Veličanstvo Gospodin Automobil nesmetano kretao kud god njegov sluga vozač namjeri. I tako, uz pomoć stotina tisuća tona industrijske soli i čitave armije teške mehanizacije koja rasipa po cestama sol protiv snijega i leda, vodi se bitka za kretanje. Kada prođe zima, suočavamo se sa velikim posljedicama u okolišu, koje je čovjek prouzročio boreći se protiv prirodnih pojava - snijega i leda. Ogromne količine bačene soli, koja u sebi, uz natrijev klorid, sadrži otrovne sastojke poput arsena, bakra, olova, kadmija i drugih, pomiješana sa otopljenim snijegom i prljavim tekućinama, slijeva se u kanalizacije, nagrizajući već dotrajale podzemne odvodne sustave. Taj otopljeni otrov natapa tlo, trajno ga zagađujući. Ono što bolje zapažamo jesu bijeli tragovi nagrizenosti, mrvljenje i raspadanje asfalta na cestama i nogostupima, te nakon svake zime, sve veći broj rupa, napuklina i nagrizotina, kao posljedice solne agresije. Svugdje gdje su spojevi zidova kuća i rubova pločnika loši (a uglavnom nemaju nikakvu hidroizolaciju) slijevaju se otpadne vode od otopljenog snijega i leda, pomiješane sa otrovnom solju, pa se stvara vlaga, a sol nagriza i mrvi žbuku i beton. S tim dolazi i do šteta koju čini sol razarajući strukturu građevinskog materijala i uzrokujući stvaranje vječite plijesni. Osim što se iz nagriženih podnožja zgrada širi močvarni miris, vlaga se duboko uvlači u unutrašnjost kuća i prostorija. A odavna je znano da je boravak u takvim prostorima vrlo neugodan i opasan za zdravlje.
U zimskoj sezoni 2006./2007.godine u Ured za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH pristigli su izvještaji od veterinarskih inspektora iz Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije o trovanju divljači u 7 lovišta. Laboratorijski nalazi, napravljeni iz uzoraka 44 uginule životinje, pokazali su da je divljač otrovana teškim metalima. Nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da je nesretna divljač naišla na otvorena skladišta u kojima su županijski cestari čuvali sol za posipanje cesta, proizvedenu i uvezenu iz daleke Afrike. Životinje su jele sol i umrle. To je samo jedan od primjera, koji je procurio u javnost, jer se radi o zaštićenom području - Parku prirode Papuk. Koliko se divljih životinja otruje direktno ili indirektno od posljedica koje ostavlja prekomjerno posipanje solju i briga za održavanje prometa u zimskim uvjetima- podatak nije javno dostupan. Slična je situacija i sa neprirodnim sušenjem stabala uz ceste koje vode kroz zaštićena područja, a zimi se sole radi lakšeg prolaska auta.
Bacanje velikih količina soli na prometnice, pogotovo gradske, pogubno je za drveće i grmlje. Prevelike količine natrij klorida zapreka su i rastu i disanju korijena. Posljedice su sušenje rubnih dijelova i preuranjeno opadanje lišća. Lipa, hrast, divlji kesten i platana vrste su vrlo osjetljive na sol za posipanje cesta. Trajnu opasnost predstavlja i za kućne ljubimce, ali i za čovjeka koji na svojoj obući nastavlja raznositi otrov sa uličnih nogostupa u kuće. Posipavanje solju u Europi smanjeno je na najmanju moguću mjeru. Umjesto soli koristi se sipina, a tamo gdje je baš neophodno, koristi se mješavina sipine i soli. Međutim, ceste se ne čiste guljenjem kao kod nas, niti direktno do asfalta, nego se računa na razvijenu vozačku svijest i kulturu, odnosno na logiku opreznije vožnje u zimskim uvjetima te korištenje zimskih guma. U slučajevima kada treba misliti na sutrašnjicu i očuvati svako stablo u gradu, koristi se ekološko sredstvo Plantabon EIS Ex, švedskog proizvođača. To je ekološki odleđivač za suho posipavanje ceste, koji djeluje protiv smrzavanja a ujedno je i prihrana drveću, no cijena mu je previsoka za ovakav način prosipanja soli po cestama, na kakav smo mi navikli.

Pošalji link Komentiraj