Prva čitaonica u Dugom Selu

28 Lis 2009

Tekst - Maja Mihaliček Ožvatić

Pronaći prave opipljive materijale o prvim tragovima knjižnice i čitaonice u Dugom Selu je Sizifov posao. Jedina provjerena i povijesna činjenica jest; da je postojala.

Josip Trnski, u jednom svom davno objavljenom članku tvrdi kako datira s početka 20 stoljeća. Više čitaonica nego knjižnica, nalazila se u kući u kojoj je stanovao pokojni gospodin Engelsfeld.
Prisjeća se kako mu je pokojni Vladimir Tomašić, ugledni brijač u Dugom Selu, pripovijedao kako su se u toj čitaonici sastajali viđeniji građani mjesta; intelektualci, činovnici i obrtnici. Obrtnici su u tadašnje vrijeme činili važan faktor u kulturološkom životu Dugog Sela. U istoj kući Narodne knjižnice održavale su se probne vježbe vatrogasne glazbe i dramske vježbe za igrokaze. U njoj se čitala dnevna štampa a i u njoj je osnovan pjevački zbor koji je kasnije gostovao u Zagrebu i okolnim mjestima.
Pisanih zapisa o «kućnim knjižnicama» nema. Ali prema usmenim predajama kućne knjižnice posjedovali su mještani od kojih se spominju obitelji Seitz, Jurjević i Tomašić te Slavko Tedeško iz Brckovljana.
Po prisjećanju g. Ivana Krčmara, u poslijeratnim godinama spominje se gostionica obitelji Cobović u Kolodvorskoj ulici u kojoj se skupljala omladina provodeći vrijeme čitajući dnevnu štampu i igrajući šah.
1950. god. spajanjem svih kulturnih društava u mjestu osniva se zajedničko kulturno društvo «Preporod» i spominje se da se u sklopu istog nastavlja rad čitaonice i knjižnice.
Prvi konkretni datum za kojeg se veže početak rada prve prave knjižnice i čitaonice jest 12. listopad 1952. Tada je osnovana kotarska knjižnica i čitaonica koja je preuzela sve knjige društva. U to vrijeme osniva se Narodno sveučilište u Dugom Selu u sklopu kojega je i Knjižnica i čitaonica. Rad knjižnice je bio smješten u bivšim prostorijama Poljoprivredne zadruge u sadašnjoj ulici Josipa Zorića. U jednoj prostoriji nalazila se čitaonica u kojoj su korisnici čitali dnevnu štampu i knjižnu građu koja se nije mogla posuđivati, a u drugoj prostoriji nalazio se knjižni fond. Knjige su bile smještene na drvene police i složene po vrstama, grupama i rodovima. Učenici srednjih škola počinju koristiti lektirne naslove.
Prvi knjižničar u Dugom Selu bio je prosvjedni radnik Đuro Dubenik koji je u isto vrijeme obnašao dužnost upravitelja Sveučilišta. 1972. on umire; upravitelj sveučilišta postaje Josip Trupec, a knjižničar Josip Trnski, također prosvjetni radnik. Postojeće knjige unosile su se u inventarnu knjigu a nova građa nabavljala se prema raspoloživim financijskim sredstvima.
1973. knjižnica se seli na kat tadašnje zgrade Narodnog sveučilišta. (sadašnja zgrada Pučkog otvorenog učilišta) 1974. knjige su premještene u prizemlje.
1992. g. je preseljena na novu adresu u Ulici Josipa Zorića 17. gdje dobiva ime: Pučka knjižnica i čitaonica. 1. siječnja 2000. g. postaje samostalna i od tada nosi ime Gradska knjižnica Dugo Selo.

Pošalji link Komentiraj