Ove godine navršio je 25 godina aktivnog bavljenja karateom, trenutno je na pozicijama koje odgovaraju godinama uspješnog rada u klubu: potpredsjednik je Saveza, predsjednik Kluba, sudac, ispitivač i licencirani trener. Nositelj zvanja crni pojas 2.DAN.
Možete li nam objasniti što je to kyokushin karate?
U svijetu borilačkih vještina kyokushin karate je vještina koja se iznimno poštuje i smatra se jednom od najjačih. Kyokushin je nastao u Japanu sredinom 20. stoljeća. Masutatsu Oyama je stvorio kyokushin iz različitih borilačkih stilova i vještina uzevši najkvalitetnije elemente od svih, no u temelju je ostao karate.
Ova je 2010. godina za Vas i Vaš klub od velikog značaja jer ste proslavili dva rođendana, 25 godina Vašeg aktivnog bavljenja karateom i 30 godina postojanja Kyokushin karate kluba. Iza Vas su godine napornog rada; gdje ste trenutno u karate svijetu, koji pojas imate i koji su Vam planovi za budućnost?
Trideset godina uspješnog djelovanja smo, kao udruga, proslavili prošle godine. Iznimno smo ponosni na nekoliko stotina medalja, uspješan rad s djecom i ugodnom suradnjom sa svim institucijama. U klubu su čak u jednom trenutku trenirale tri generacije iste obitelji. Navedeno je stvarni pokazatelj povjerenja sugrađana u klub. Osobno sam ove godine navršio 25 godina aktivnog bavljenja karateom, te sam trenutno na pozicijama koje odgovaraju godinama uspješnog rada u klubu: potpredsjednik sam Saveza, predsjednik Kluba, sudac, ispitivač i licencirani trener. Nositelj sam zvanja crni pojas 2.DAN. Cilj je unaprijediti se u više zvanje i, ono najvažnije, prenijeti znanje na mlađe naraštaje, kako bi i oni uskoro postali majstori, te promovirali naš sport, grad i način života.
Karate klub postiže mnogobrojne velike uspjehe, kako na borilištima u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Imate li određeni „recept za uspjeh“ s obzirom da Vaši karatisti postižu tako odlične rezultate?
Mislim da se svaki dobar trener slaže s jednim jedinim „receptom“ za uspjeh, a to je trening, trening i opet trening. Treba biti uporan.
Nekoliko puta izjavili ste kako Vam je upravo naučena vještina u karateu pomogla da izađete kao pobjednik iz najtežih životnih situacija. Možete li nam to potkrijepiti bar jednim primjerom?
Nikada se nisam potukao, ne pijem, ne pušim i ne drogiram se. Proveo sam 25 godina po dvoranama i treninzima, a ne po lokalima. Kada je u životu teško, stisnem zube i izdržim, jer znam da uvijek može biti gore. Na treningu bismo rekli: "Diši duboko i trči dalje". Ostaje samo pitanje je li čovjek sposoban iz jednostavnog primjera trčanja izvući pouku. Bilo je mnogo takvih lekcija. Imao sam dobrog učitelja.
Prepoznaju li djeca u našem gradu karate kao borilačku vještinu koju žele naučiti? Koliko klub trenutno broji članova?
Djeca i roditelji sve više prepoznaju naš klub i vještinu kao mjesto od povjerenja i ugodne suradnje. U zadnjih nekoliko godina u klubu trenira 50 stalnih i još 40-tak povremenih članova. Treniramo u nekoliko grupa: početnici, natjecatelji, rekreativci i reprezentativci.
Već tradicionalno svake godine karate klub organizira kyokushin "CUP Dugo Selo", o kakvom je natjecanju riječ i što ono znači za promociju dugoselskog sporta i samog kluba?
Tradicija traje 17 godina. Navedeno natjecanje je jedno od natjecanja za Prvenstvo Hrvatske u kyokushin karateu. Od velikog je značaja za Županiju, grad Dugo Selo, Kyokushin karate savez i naravno, za naš klub. Dolaze nam natjecatelji iz svih Hrvatskih klubova. Nekoliko puta smo ugostili i natjecatelje iz Mađarske, Ukrajine i Srbije. U prošlih nekoliko godina na navedenom CUP-u naš klub je ostvario najbolji rezultat u svim godinama djelovanja, čak 21 medalju na jednom natjecanju. Navedeno natjecanje su mnogi prepoznali kao ozbiljno, respektabilno natjecanje i mjesto gdje su ljudi gostoprimljivi.
Određena novčana sredstva dodjeljuju se klubu od Zajednice športskih udruga Grada Dugog Sela. Jeste li zadovoljni načinom i visinom raspoređenih sredstava koja se dodjeljuju karate sportu? Bi li uspjesi sportaša u pojedinim sportovima trebali biti glavni kriterij za dodjelu novca?
Prije svega, želim zahvaliti navedenim institucijama i ljudima na ugodnoj i kvalitetnoj dugogodišnjoj suradnji. Sredstva bi svakako mogla biti veća obzirom na rezultate koje klub postiže svojim radom. Uspjesi sportaša bi svakako trebali biti glavni kriterij, no ne i jedini. Ne možete isto rangirati udrugu s 200 i s 10 članova bez obzira na rezultat. Propusti u kriterijima su ukazani zajednici i nadam se da će biti dovoljno ustrajni u tome da riješe barem neke od problema.
U karate klubu ima nekoliko vrhunskih sportaša. Smatramo da bi ta djeca trebala dobiti pomoć od Grada ili ZŠUGDS u vidu stipendija. Ima li kakvih naznaka da se to ostvari u skorijoj budućnosti?
Imamo nekoliko vrhunskih sportaša, no šanse da dobiju stipendiju su jako male. Uzevši u obzir općenito stanje u RH i Gradu realno bi bilo za reći da ima i većih problema od nekoliko sportaša. Nažalost.
Smatrate li kako se u našem gradu preferiraju i „guraju“ nogomet i rukomet?
Uzmete li u obzir potrebe nogometa i rukometa, te broj članova i ekipa koje imaju, siguran sam da ni navedene udruge ne dobivaju dovoljno. Zajednica sporta ne financira klubove, nego ih pomaže u radu. Barem bi tako trebalo biti. Kada bih morao dati jasan odgovor rekao bih da se ipak "malčice" preferira nogomet i rukomet.
Jedan ste od rijetkih trenera u gradu koji organizirate aktivnosti izvan kluba za svoj klub, npr. ljetnu školu, roštilj i izlete. Što Vas je potaklo na takve akcije i koji im je cilj?
Cilj je druženje s raznim udrugama i učvršćivanje odnosa unutar kluba. Iako je karate individualni sport, treninzi i učenje su timski rad. Ništa bolje od ugodnog tima za rad. Nema toga što ne možete učiniti. Dobra zabava i ugodno provedeno vrijeme u prirodi samo poboljšavaju cijeli smisao.
Vaš je klub među rijetkima u Dugom Selu koji je prepoznao način prezentacije sporta putem web-a. Klub ima svoju web stranicu koja je uredno ažurirana kao i svoj facebook profil. Jeste li zadovoljni posjećenošću istih te koliko su one pridonijele promociji kluba izvan našeg grada?
Ne vidim ništa posebno u tome jer se samo trudimo biti u tijeku s vremenom i društvom u kojem se nalazimo. Mislim da je to normalan razvoj u radu udruge. Iznimno smo zadovoljni. Osim stranice i facebook profila naš rad prezentiramo na you tube-u, photobucketu i još nekoliko desetaka različitih portala. U dvije i pol godine prosjek je 1000 posjeta dnevno. Na facebooku trenutno imamo 5500 fan-ova. Odlična promocija za naš Grad i klub. Stekli smo mnoge prijateljske klubove i otvorili put za suradnju s raznim kyokushin klubovima i ostalim borilačkim vještinama. Kvalitetu rada su prepoznali mnogi. Na treninge nam je jedno vrijeme dolazio čovjek iz Slovenije, a upravo smo dobili nekoliko novih članova iz Splita koji hoće ići kod nas na seminare i treninge iako imaju klub mnogo bliže.
Pročitala sam negdje Vašu izjavu kako karate uspoređujete s glazbom i plesom. Za mnoge je to nerazumljiva usporedba.
Osoba bez osjećaja za ritam i pravovremenost pokreta teško da može išta napraviti u karateu. Sve se svodi na kretanje i uvježbavanje pokreta kretanja. Disanje, ritam, pokret, brzina, snaga… samo su neke od mnogo poveznica.
Posjetili ste Japan, kako izgleda Zemlja izlazećeg sunca?
Ljubav na prvi pogled. Meni osobno je bilo iskustvo kao ništa do sada. Jedan totalno drugi svijet. Žalim što nisam više vremena proveo izvan dvorane. Biti će prigode.
Vaša nam je djevojka odala tajnu da obožavate kuhati. Slobodni smo Vas zamoliti da nam ustupite jedan recept „ispod stola“, znate ono brzo, fino, jeftino i recesijski.
Ne pijem, ne pušim, ne drogiram se. Volim jesti. Čovjek mora imati neki grijeh. Jasno je i da sam naučio kuhati.
Prijedlog:
Carpaccio od hobotnice
500 g kuhane hobotnice
100 g svježe rikole
1 glavica luka
0,1 dl maslinovog ulja
20 g svježih rajčica
sol, papar
Ukupna cijena 50 kn.
Skuhajte hobotnicu. Očistite hobotnicu. Natiskate u plastičnu bocu i zaledite. Kad se zaledi, narežite na jako tanke šnite i poslažite na dno tanjura. Na hobotnicu naslažite tanko narezane šnite luka pa na luk tanko narezani sloj svježe rajčice. Posolite, popaprite dodajte malo peršina i prelijte maslinovim uljem. Neka odstoji 15 minuta i dobar tek. Bilo bi bolje da imate malo limuna i octa balsamico. Kada bi sami uhvatili hobotnicu, to bi dodalo poseban čar. Domaći svježi začini iz vrta ne bi škodili, no ne zamarajte se. Odlično je i sa navedenih nekoliko sastojaka. Preporučam jesti na moru, na terasi, u hladu, na godišnjem odmoru, s nogama u povišenoj poziciji uz malu čašu domaćeg vina. Dodajte zrno ljubavi prema hrani i to je to. Sigurno će se naći neki profesionalni kuhar koji će dati 100 primjedbi. Probajte i odlučite sami.
I za kraj ovog ugodnog razgovora jedno „pitanjce“ na koje ćete nam, vjerujemo, s veseljem odgovoriti, s obzirom na to koliko Vas poznajemo. Na natjecanju u Varaždinu dobili ste titulu najtežeg suca natjecanja? O kakvoj se tituli radi i kako izgleda nagrada?
Ha, ha... Obzirom da su suci dragi ljudi koje poznajem 20-tak godina, naravno da se i na ozbiljnom službenom natjecanju nađe vremena za dobar humor. Nagrada za najtežeg suca uručena je na službenoj diplomi natjecanja. Nije pehar i medalja, no nije zbog toga umanjena vrijednost nagrade. Nagrada je bila očekivana jer nema mnogo konkurenata u navedenoj kategoriji. Navedena diploma biti će pridodana nizu od nekoliko desetaka različitih diploma koje mi je dodijelila udruga zafrkanata Kyokushin karate saveza.
Što još reći osim poželjeti puno uspjeha i sreće u daljnjem radu. Zahvaljujemo se na odvojenom vremenu za naš portal kojemu je cilj upoznati svoje čitatelje s pravim vrijednostima u našem Gradu.
Najljepše se zahvaljujem na ugodnome društvu. Bavite se sportom, uživajte u tome i lijepi pozdrav čitateljima. Hvala.