Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda
Zbog tebe,
u vrtovima rascvjetanog cvijeća me bole mirisi proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,
ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne osjećale na mojima?
Zbog tebe,
volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,
tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,
vezan sam za maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli koja je poput rane;
dotakneš li me samo,
nepovratno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,
poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav,
mada još uvijek vidim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,
opijajući mirisi ljeta mi nanose bol;
zbog tebe,
opet oko sebe tražim znake koji požuruju želju;
padajuće zvijezde,
padajuće objekte.
Pablo Neruda
Za ne vjerovati, nakon toliko mnogo sivih dana danas nam se napokon ukazalo sunce i u gradu!!!
No, sunce je svih ovih dana bilo ovdje, samo zaklonjeno gustim i neprobojnim slojem oblaka ... pa i jučer. A ja sam krenuo sa obitelji i prijateljima potražiti ga, razgrnuti maglu i oblake i izviriti van na bistar zrak i sunčevu svjetlost!
Za razliku od 2 stupnja koliko ih je jučer bilo u gradu na Medvednici ih je bilo čitavih 12. Sunce je sjalo, bilo je nešto i vjetra (no, u zavjetrini se moglo sasvim lijepo sjediti u puloveru), no to nije omelo naš užitak u šuštanju lišća, uživanju u svjetlu i toplini i kontaktu s prirodom općenito.
(usput, uvijek se pitam da li odrasli zaista zaboravljaju s godinama kakav je tu užitak šuškati s lišćem, hodati po rubnjaku, gackati po lokvicama, klizati se po njima kad se zalede? Ili se samo prave da ih to ne zanima jer ih je sram zašuškati? Uživao sam u jučerašnjem šušušuškanju lišćem po planinskim stazama!)
Izletnička ruta je bila slijedeća: Tomislavac- vrh Sljeme – Tomislavac –Grafičar – Risnjak - Sv. Jakob - Tomislavac, a na suncu smo proveli punih 6 sati, od 10 ujutro pa do zalaska sunca oko 16h.

Pogled sa vrha Sljemena na sjeverozapad - Pohorje, Kamniške Alpe, Menina planina i Dobrovlje iza Celja ... Snimio: Vanja

Bukve na obali maglenog mora. Snimio: Vanja

Dječja zabava oko montažnog "dvorca" na livadi iza Tomislavca. Snimio: Vanja

Još malo oko dvorca. Snimio: Vanja

Korak po korak ka Domu crvenog križa. Snimio: Vanja

Usputni tornjić .. zna li tko čemu on služi? Snimio: Vanja

100% čelik. Snimio: Vanja

Dom crvenog križa, okuugodno šarenilo usred šume. Snimio: Vanja

Pogled od doma na jugozapad. Snimio: Vanja

WC sa ogrtačem kod rudnika Zrinskih kod Grafičara. Snimio: Vanja

Pred domom Risnjak - sunce, piva, restani krumpir, pečenice, mladi luk ... mmmm! Snimio: Vanja

U carstvu gorskih bukava. Snimio: Vanja

Kroz šuškavu šumu. Snimio: Vanja

Odmaralište na pola puta između Risnjaka i Grafičara. Snimio: Vanja

Kod crkvice sv. Jakoba na Plazuru. Snimio: Vanja

Upijajući sunce ... Snimio: Vanja

Sunčana idila. Snimio: Vanja

Medvedgrad nakon zalaska sunca. Snimio: Vedran
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||