Lokalni izbori u svibnju 2009. godine trebali bi po prvi puta povećati udio žena u tijelima lokalne vlasti, s obzirom na novi Zakon o ravnopravnosti spolova gdje stoji da političke stranke moraju poštovati određeni postotak žena na svojim kandidacijskim listama.
Postotak je određen zakonom iznosi 40 %, no svjesni smo činjenice da se tako veliki postotak neće moći ispoštivati već na ovim izborima, pa je i zakonodavac ostavio vrijeme prilagodbe od tri izborna ciklusa shvaćajući ozbiljnost ovog problema.
Razlog donošenja vremena prilagodbe je sama činjenica da stranke nemaju volju za takvim promjenama, da ne postoji dovoljan broj žena u političkim strankama a i same žene odustaju ob bavljenja politikom zbog unaprijed upućenog negativnog stava prema njima, kao ženskim bićima.
Za nepoštivanje zakona postoje sankcije tj. kazne no na njihovu ćemo primjenu morati pričekati neko vrijeme tj vrijeme od tri izborna ciklusa. Današnji udio žena u tijelima lokalne vlasti varira pa je tako po službenim podacima udio žena u Saboru 22 %, 8% u općinskim vijećima, 14,5 % u Županijskim skupštinama a 15,7 % u gradskim vijećima.
Zastupljenost žena na lokalnoj razini poražavajuća je i znatno ispod prosjeka europskih zemalja.
U Hrvatskoj je prava istina da političkom scenom dominira muški dio populacije. Je li tome kriva inertnost žena, njihova stoljećima nametnuta uloga majke i domaćice, sama nezainteresiranost žena i njihovo nenalaženje interesa prilikom bavljenja politikom te sveprisutni seksizam koji obeshrabruje one koje se otisnu u političke vode. Odgovornost ne leži samo na jednom faktoru.
I. Odgovornost stranaka
Najveća odgovornost leži u političkim strankama koje ženama daju manju mogućnost da se uvrste na stranačke liste i to posebice na visoke pozicije na listama koje omogućuju ulazak u tijela lokalne vlasti. Kad žene i jesu na listama tada dobivaju donje pozicije koje im ne daju nikakvu šansu da uđu u općinska, gradska ili županijska vijeća. Zadatak političkih stranaka je osnažiti ženske organizacije u političkim strankama, izraditi strateške planove za što veće uključivanje žena u stranke, izraditi rodno osjetljive stranačke programe te promovirati rodnu ravnopravnost u medijima i javnosti, osuditi i sankcionirati seksističke i diskriminirajuće istupe svojih muških članova.
Pružiti mogućnost ženama da se bave ne samo malim problemima/socijala, ekologija, problemi zdravstva, skrb o osobama s posebnim potrebama i dr.) već dopustiti da se aktivno uključe u velike teme koje su do sada bile rezervirane većinom samo za osobe muškog spola / investicije, izgradnja, pitanja obrane, reda i sigurnosti i dr.).
II. Ograničeno razmišljanje - Uloga žene kao majke i domaćice
Prema nekima svoj pravi smisao žene ostvaruju samo ako su majke (što više djece) i na političkom i poslovnom planu nisu bolje od muškaraca. Iako statistike pokazuju da je danas veći postotak mladih obrazovanih žena nego muškaraca i to u omjeru 60 : 40, to još uvijek nije dovoljno za veću i ravnopravniju afirmaciju žena kako u politici tako i u poslovnom svijetu. Ženama je još uvijek otežano zapošljavanje, a sama tradicionalna podjela poslova na muško ženske dopušta uključivanje žena u one sfere društvenog života koje su manje cijenjene (školstvo, zdravstvo, administracija). Kada žena uspije u političkim vodama tada mora biti dvostruko bolja od svog prosječnog muškog kolege u politici a ako joj se nema što zamjeriti u njenom radu tada joj se nameće osjećaj manje vrijednosti jer kako može biti uspješna na dva bojna polja, političkom i obiteljskom. Pitanje zanemaruje li ona svoju obitelj i djecu, te kakva je to ona majka pokazuje koliko smo još uvijek konzervativno i nezrelo društvo.
III. Pasivnost samih žena
Za stvarnu sliku političkog života naravno da su odgovorne i same žene, njihova pasivnost i nezainteresiranost. Poznato je da politička scena neće dočekati ženu raširenih ruku, gostoprimljivo i da će se svaka žena za svoje mjesto pod zvijezdom grčevito boriti. Žene koje i odluče krenuti u politiku moraju biti svjesne da im nimalo neće biti lako, izboriti se da ih se cijeni i poštuje kao njihove kolege. Put prema dobroj političarki popločen je kamenjem, ismijavanjem, stvaranjem osjećaja manje vrijednosti, seksističkim vrijeđanjem i drugim. Samo one koje su svjesne puta koji ih očekuje kreću i odvažno koračaju rame uz rame muškim političarima.
Novi zakon o ravnopravnosti spolova koji je donio Ured za ravnopravnost spolova pri Vladi RH prvi je korak u sve veći angažman žena u politici i veliki oslonac samim ženama.
Medijski prostor također je jedan neravnopravni medij kad je riječ o prezentaciji žena i njihovih uspjeha. Stoga je ovaj članak samo mali doprinos sve većoj ravnopravnosti žena u našem društvu, našem gradu.
Imati svoj politički projekt i ostati dosljedna sama sebi najopasniji je put ka uspjehu ali se nekada isplati.