EKSKLUZIVNO: PRAVA ISTINA O VUKOVARU(1)

Na samu dvadesetu obljetnicu bitke za grad heroj, među vukovarskim braniteljima ponovno vrije. Guši ih bijes zbog najnovijih otkrića nepravdi i korupcije, kao i spoznaja da do danas nisu priznati kao legalni branitelji, dok su pojedini zapovjednici JNA protiv kojih su se borili, od Republike Hrvatske u međuvremenu dobili visoki čin, izdašnu mirovinu i stan!

Počelo prosvjedom protiv korupcije na HTV-u

- Sve je počelo osnivanjem grupe na Facebooku 'Heroji Vukovara', koja je nastala kao spontani prosvjed zbog korupcije pojedinaca na HTV-u. Odgovorni na javnoj televiziji su, naime, umjesto izvrsnog gotovog serijala 'Heroji Vukovara 2', za prikazivanje na 20-tu obljetnicu odabrali na brzinu snimljeni te do danas nedovršeni serijal 'Bitka za Vukovar' hrvatskog kralja sapunica Romana Majetića. Usred tog našeg nezadovoljstva, grupi na Facebooku odjedanput se s kritikom upućenom jednom vukovarskom branitelju pridružio brigadir HV-a u mirovini Damir Kozić, za kojega smo u međuvremenu doznali da je za vrijeme napada na Vukovar bio oficir neprijateljske vojske - s neskrivenim ogorčenjem u glasu ispričao nam je Damir Radnić, pet puta ranjavani vukovarski dragovoljac i bivši zapovjednik obrane Bogdanovaca, a danas pukovnik Hrvatske vojske u mirovini.

- Čim sam vidio njegovo ime, prisjetio sam se logoraša koji su mi početkom 1992. pričali o Vukovarcu koji je bio zapovjednik vojne policije bivše JNA koja ih je tih dana zarobljavala. Odmah sam nazvao nekoliko suboraca i dobio potvrdu da je to upravo on, bivši oficir koji je sudjelovao u napadu na Vukovar! Naknadno sam čuo da je dane koje je proveo u šinjelu Jugoslavenske armije uspio uz nečiju pomoć 'prevesti' u vrijeme provedeno u HV-u! Bio sam šokiran tolikom količinom licemjerja i bezobraštine, jer je istovremeno moj suborac, dragovoljac iz Francuske Jean Michel Nicollier, kojeg su četnici odveli iz vukovarske bolnice i batinama ubili u hangaru na Ovčari, izgubio status hrvatskog branitelja. Lako je moguće da je taj hangar 'čuvao' upravo vod vojne policije bivše JNA kojim je zapovijedao današnji brigadir HV-a u mirovini Damir Kozić – dodaje Radnić, čije smo tvrdnje provjerili kod više službenih i neslužbenih izvora, te dobili potvrdu da je Kozić doista bio poručnik JNA sve do veljače 1992. godine. Također smo u registru branitelja naknadno utvrdili da je uistinu 'korigirao' papire, pa po njima ispada da je pripadnikom Hrvatske vojske postao još u studenom 1991., u vrijeme kada su se vodile najžešće borbe u Vukovaru.

'Laušić je trebao baš takve ljude'

- Istražujući dalje, doznao sam da je isti čovjek prvi puta sigurnosno provjeravan u travnju 1992., te da je u HV uistinu primljen 29. travnja, ali i da je već 1. svibnja, kao osoba od posebnog povjerenja tadašnjih čelnika Uprave vojne policije, generala Mate Laušića i brigadira Marijana Biškića, promaknut za zapovjednika 67. bojne vojne policije HV-a. Pretpostavljam da mu je kod Laušića najveći plus bila epizoda iz Vukovara, jer je i 'general s lulom' na čelo Vojne policije došao baš u trenutku kada je trebalo privoditi branitelje koji su se sredinom studenog probili iz opkoljenog grada, a koje je Manolićeva komisija ubrzo potom proglasila rušiteljima ustavnog poretka Republike Hrvatske – dodaje Radnić.

Sve njegove navode potvrdio nam je i Branko Borković, Mladi Jastreb, posljednji zapodvjednik obrane Vukovara, koji je potkraj studenog 1991. također bio uhićen i zatvoren u kotlovnici na Lašćini.

Mladi Jastreb: Na Lašćini sam vidio prebijenog Dedakovića

- Laušićevi ljudi 23. studenog su me kidnapirali iz kancelarije načelnika glavnog stožera Hrvatske vojske Antona Tusa, te me odveli u logor na Lašćinu, gdje su me dva tjedna ispitivali. Tamo sam vidio prebijenog Milu Dedakovića Jastreba, prvog zapovjednika obrane Vukovara, a tamo su s nama bili uhićeni i mnogi drugi vukovarski branitelji. Optuživali su nas da smo htjeli rušiti ustavni poredak Republike Hrvatske, a ja sam gotovo siguran da je pravi razlog našeg nelegalnog uhićenja bilo inzistiranje na raščišćavanju istine oko pada Vukovara, odnosno istine o oružju i pomoći koja je navodno u više navrata slana u opkoljeni grad, a koju mi nikada nismo vidjeli – podvlači Mladi Jastreb, te dodaje da je 23. studenog kod načelnika Tusa došao kako bi zatražio izvještaj o toliko spominjanom oružju i pomoći za Vukovar.

Manolić je tvrdio da je u opkoljeni Vukovar uspio doći kamion s kolačima?!

- I danas se stidim načina na koji sam uhićen. Na prijevaru su me izvukli iz Tusove kancelarije, da bi u hodniku na mene skočili ljudi koji su me nečim prekrili preko glave, stavili mi lisice, odvukli me u auto i odvezli u kotlovnicu na Lašćinu. Ni general Tus u to vrijeme nije znao da sam uhićen. Doznao je nekoliko minuta kasnije, kada su se oni koji su izvodili tu akciju uvjerili da mu ljudi koji su bili u mojoj pratnji neće učiniti ništa. Postojala je, naime, opasnost da reagiraju u trenutku kad saznaju da sam otet, zbog čega su se bojali da ne ubiju i generala Tusa... Tada je, na svu sreću, sve prošlo mirno. No mene i danas boli činjenica da ni dvadeset godina kasnije nismo rehabilitirani, odnosno da još uvijek van snage nije stavljen sramotni izvještaj Manolićeve komisije koja nas je tada optužila za rušenje ustavnog poretka. Osporavali su čak i činjenicu da smo u Vukovaru bili u neprijateljskom okruženju, tvrdeći da su čuli da je do nas u to vrijeme uspio doći kamion s kolačima, koji je kasnije tobože bez problema izašao iz Vukovara?! Dvadeset godina kasnije još sam uvjereniji da smo 'rušiteljima ustavnog poretka' proglašeni smišljeno, kako bi nas se diskreditiralo u trenutku kada smo postavljali vrlo neugodna pitanja, a vjerujem da su i brojne optužnice iz Srbije stigle s istim ciljem. No, ni sve muke i poniženja kroz koje ova dva desetljeća prolazimo neće nas odgovoriti od namjere da stvari istjeramo na čistac i da konačno dobijemo odgovor na isto pitanje: 'Gdje je nestao novac za naoružavanje Vukovara? - zaključuje Branko Borković, Mladi Jastreb.