Pa gdje je više taj vođa…?

19 Kol 2010

Osnujmo vlastitu stranku! – reče Vilim Ribič sam sebi jednog jutra pred ogledalom.

Nitko ne zastupa radnička prava. Barem ne onako kako je on to zamislio. Čitajući tu, još jednu u nizu povjesnih izjava, nehotice se sjetih antikriznih vrludanja aktualne Vlade od prije otprilike godinu dana. Te oštri bolni rezovi, te tupi bolni rezovi, te milanski rez, te francuski rez......

Na sreću ...tu se našla poveznica starosindikalnog djelovanja sa antikriznim mjerama! I Hrvati su tako, zahvaljujući prijedlogu dosjetljivog Vilima Ribića, smanjili kupovnu moć građana, bar onih koji još primaju plaće, uvođenjem kriznog poreza i povećanjem PDV-a sa 22% na 23%. Izravna posljedica te antikrizne mjere bila je smanjenje potrošnje na osobnom nivou. Neizravna posljedica bila je poskupljenje svih artikala i usluga, što je dodatno smanjilo prodaju i potražnju za uslugama. Pružatelji usluga su manje radili, trgovine su manje prodavale, proizvođači su manje proizvodili. Predlagatelj blistavog prijedloga kriznog poreza i povećanog PDV-a sada obznanjuje javnosti da nema političke opcije koja bi ''štitila radnike i rad''. U istoj seansi poziva vođu SDP-a da se ''vrati među radnike i rukuje s njima''.

Vođa....
Zaboravlja Vilim Ribič pri tom, da se isti taj gospodin, vođa SDP-a već jednom vratio među radnike i odlučno potpisao peticiju za referendum o izmjenama Zakona o radu. Istinabog tek kad je broj prikupljenih potpisa već dosegao ciljanih 10% biračkog tijela, no tko danas gleda na takve detalje. Vilim Ribič zaboravlja i činjenicu da u posljednjih 7 godina SDP nije pokazao ništa, osim konstruktivne suzdržanosti. No neću griješiti Dušu, bilo je uistinu briljantnih istupa pojedinaca, ali partijska stega je učinila svoje. Pa koga to onda očekuje Vilim Ribič?
Schwartzenegera? Chuck Norrisa? Davida Copperfielda? Marsovce? Nitko od njih neće doći. Pa čak i da dođe, neće riješiti naše probleme.
S ciljem zaštite rada i radnika osnovana je stranka Hrvatski Laburisti Stranka Rada. Ne zato što se toga u trenutcima dosade dosjetio njezin sadašnji predsjednik, gospodin Lesar. Ne zato što Hrvatska još nema Laburističku stranku, pa hajd' nek se nađe. Stranku u osnovali ljudi, upravo oni mali, obični ljudi, nepoznati u političkom celebrity životu Hrvatske, ljudi koji još vjeruju da je pošten, javan, otvoren, transparentan i stručan rad jedina mogućnost da Hrvatska bude zemlja poželjnog života. Zemlja rada i radnika. Zemlja ratara i ribara, metalaca i mesara, informatičara i sveučilišnih profesora, vlasnika tvrtki i sposobnih menadžera. Svatko u svom segmentu.
Svaki naš član daje svoj doprinos radu stranke. Daje svoja promišljanja, strategije, operativnu pomoć. Hrvatski laburisti su stranka ljudi koji ne čekaju da dođe spasitelj i povede nas preko mutnih kriznih voda u obećanu zemlju blagostanja. Stranka ljudi koji vide što ne valja i spremni su dati svoj doprinos, koliko god on bio mali ili velik, na mukotrpnom putu ka poboljšanju života Hrvatskih građana. O zaštiti radnika i rada govori naša Osnivačka deklaracija, naš Program, naša djela. Prva smo politička stranka koja je javno stala uz sindikate kada se počelo pripremati prikupljanje potpisa. Jedina smo politička stranka koja je aktivno sudjelovala u prikupljanju potpisa.
Hrvatski laburisti ne čekaju ni Arnolda, ni Chucka, ni Davida ni vanzemaljce. Koga to čeka Vilim Ribić, nemamo pojma. Mi smo tu, sad i odmah. Djelujemo koliko možemo. A mogli bismo i više. Trenutno nam je jedini problem medijska blokada, dokaz koje je i činjenica, da ovaj tekst možete pročitati jedino na našoj internet stranici. Unatoč tome, ne predajemo se. Krenuli smo na dugi i teški put dokazivanja, pozivanja ljudi da misle svojom glavom i ne čekaju da ih netko dođe spasiti.
Krenuli smo na put da vratimo ono što je oteto našoj djeci i unucima, sami, ne prizivajući pomoć nekog vođe. Tekst - Ivan Pavleka

Pošalji link Komentiraj