Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda
Zbog tebe,
u vrtovima rascvjetanog cvijeća me bole mirisi proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,
ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne osjećale na mojima?
Zbog tebe,
volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,
tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,
vezan sam za maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli koja je poput rane;
dotakneš li me samo,
nepovratno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,
poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav,
mada još uvijek vidim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,
opijajući mirisi ljeta mi nanose bol;
zbog tebe,
opet oko sebe tražim znake koji požuruju želju;
padajuće zvijezde,
padajuće objekte.
Pablo Neruda
Molimo institucije države Hrvatske da sprijeće ponovno nasilje, torture,vrijeđanje žrtava od strane ljudi koji su sudjelovali na agresorskoj i okupatorskoj strani. Molimo sve ljude koji štite ljudska prava da se očituju i zaštite žrtve koje su pronašle snagu da progovore i zatraže pravdu za počinjene zločine koje su proživjeli.
„Želi samo izvući rentu“, kako degutantno vrijeđa Stanimirović, poniženje je svih nas i on time želi reći da smo za materijalnu naknadu progovorile o zločinu koji je počinjen nad mnogim ženama Vukovara.
Ponavljamo, konačno smo pronašle snagu istinito progoviriti o onome što su nam činili oni koji su omogučili i Stanimiroviću da se uključi u vlast okupiranog našeg grada Vukovara. Tražimo pravdu i kažnjavanje zločinaca. Ružica Erdelji upravo o tome govori , ona je žrtva bez prava, a Stanimirović s pravom sudjelovanja u Hrvatskom Saboru, koje mu omogućuje i nezaslužena materijalna primanja.
Naravno da ta činjenica nije lako razumljiva i da je treba ponavljati kako bi se izborile za zaslužena prava žrtve, kažnjavanje zločinaca, a i onih koji su sudjelovali u okupiranju, stvaranju okupatorske vlasti ili u njoj sudjelovali.
Tražimo od najviših državnih institucija i institucija međunarodne zajednice da se odluče na izgradnju pravde i mira koji će konačno donijeti mir na ove prostoea.
„Zarobljena sam na dan pada Vukovara 18. 11. 1991. g. u zgradi na Olajnici u hodniku trećeg kata. Odveli su nas do Drvene pijace, gdje su odvajali Hrvate od Srba, muškarce od žena. Autobusima su nas odvezli na Velepromet. Oduzeli su mi sve što sam imala kod sebe, torbu, novac, imala sam 30.000 DM, zlato od cijele obitelji, sve što sam ponijela misleći da će nam poslužiti u spašavanju. Na Veleprometu su nas postrojili uz zid.... Uveo me u neku sobu, pokraj kreveta sam zapela za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta je govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani su neprekidno pucali i samo zahvaljujući tome oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu i oni...
Ujutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila štab Vojislava Šešelja. Jedan me zatim odveo na kat te kuće u jednu dječju sobu, ta osoba je bila homoseksualac i na posebno perverzan način iživljavao se na meni. Nakon toga pozvao je još pet-šest svojih pripadnika, i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo, a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem, preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici arkanovci. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak. ... Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu.
... Jedan dan Stanimirović, Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću.
29. 11. 1991. potrpali su nas u kamione i vozili preko Negoslavaca, gdje nas je čekalo domaće srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanje, iz kamiona nismo smjeli izaći sve do Šida. U Šidu su nas držali cijeli dan u kamionima, nitko nije smio sići. Predvečer su nas vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici... Razmijenjeni smo 6. prosinca, nakon cjelodnevne vožnje raznim cestama, u Bosanskom Šamcu...
Kada sam se vratila u Vukovar 1998. g., odmah sam susrela počinitelja zločina Peru Krtinića, bojala sam ga se i dalje... O stradanju sam dala iskaz u Državnom odvjetništvu u Vukovaru i u Društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, krim-policajcima koji su me došli saslušati u stanu.... Nakon toga nikada me nitko nije pozvao. Nisam ostvarila nikakvu odštetu za stradanje i izvršeni ratni zločin nada mnom, nemam invalidninu... Imam osobnu mirovinu za zasluženi staž i godine života.
Vojislav Stanimirović pak kaže da Erdelji laže jer navodno govori o sredini rujna 1991. godine dok je on u Vukovar stigao tek 20. studenog, nakon pada grada. 'Ona laže i insinuira. Ljudi mi govore da ju tužim no to bi bilo samo dolijevanje ulja na vatru. Želi samo izvući rentu i spominje moju saborsku plaću', rekao je za tportal Stanimirović. Na pitanje imaju li silovane žene pravo na rentu, Stanimirović dodaje kako, s obzirom da su civilne stradalnice, imaju pravo tražiti svoja prava, no kako motivi Ružice Erdelji nisu čisti: 'Pljuvanje po nekom nije u duhu moga ponašanja', rekao je i zaključio kako Državno odvjetništvo nije reagiralo na optužbe Ružice Erdelji, pa po njemu tu nema elemenata za proces.
Udruga „Sunčica“
Snježana Maljak, predsjednica
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | |||