Zašto je tako teško izgovoriti tu riječ –…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Sviđaš mi se kad šutiš

Zbog tebe

Proteklih mjeseci naslušali smo se priča o trećoj političkoj opciji. To je toliko priželjkivana stvarnost da već i djeca o tome diskutiraju. Cijela Hrvatska zna da se štošta mora promijeniti a stručni analitičari s velikom sigurnošću i tko će to provesti. Lista se puni isluženim političarima, političarima povratnicima, raznim disidentima, gradonačelnicima - zabavljačima, „profesorima“ koji zapravo samo nešto nerazgovjetno mrmljaju sebi u bradu, itd. Na scenu pokušavaju isplivati „spasitelji“ ogoljelog hrvatskog bitka iako su ga neki od njih i sami ogolijevali. Jesu li se promijenili duboko u svojoj biti da im se može vjerovati? To je moguće ali jedino po milosti Božjoj a gledajući te otužne egzistencije, jasno je da istu nisu doživjeli. Kad čovjek upozna Krista, shvati da je bez Njega bio obično smeće i da mu je nastaviti živjeti jedino kao ponizno dijete Božje. Njihove promjene su kozmetičke, biblijski rečeno, to je samo objeljivanje vlastita groba. Izvana izgledaju donekle OK ali iznutra je sve i dalje trulo. I to se servira kao treća politička opcija?!

S druge strane, događa se nešto novo, rekao bih epohalno. Kako znam? Pa i šutnja o tome je govor o tome. Bilo mi je zanimljivo neku večer gledati na TV donekle zanimljivu debatu četvorice mušketira. Ova tema, kraljica svih tema bila je očito i ovaj puta nezaobilazna. Gruntajući o tome što i tko bi mogao biti ta treća opcija, spomenuli su sijaset političkih kreatura ali ne i Politički pokret Hrvastki rast – Hrast! Činilo mi se da je nekima to i bilo na vrh jezika ali nikako da izgovore tu riječ i kažu s time u vezi nešto suvislo. Možda, jednostvano, nisu čuli za Hrast? Mo'š mislit?! Drugi dan bio sam u razgovoru s do tada potpuno nepoznatim sugovornikom. Pred kraj razgovora pitao sam ga za koga će glasovati? Za Hrast, naravno! Sličnu zgodu mi je ispričala supruga o nekom njezinom „slučajnom“ sugovorniku kao i više drugih članova pokreta. Za Hrast se zna i to uopće nije upitno. Upitno je zašto se u medijima toliko prešućuje ova novost na političkom „nebu“ i zašto se „pametne“ glave ne usude izgovoriti ovu riječ u trenutku kad je to jedino očekivano i logično?

Kaže se da je loša vijest za medije dobra vijest. OK: Onda se zato Hrast ne uklapa jer je Hrast dobra vijest! Želim vjerovati da je samo to a ne medijska blokada prema svemu novom što se ne uklapa u postojeće lijevo-desne političko-ekonomske sprege (iako niti to nije nemoguće!) Ako još uvijek vrijedi ona: što nije bilo na središnjem dnevniku nacionalne TV, nije se niti dogodilo, onda se mnogo toga nije dogodilo. Ali jačanjem inerneta koji ne poznaje cenzuru i autocenzuru (barem ne u tolikoj mjeri), važne informacije se uvijek nekako probiju i dođu do onih do kojih trebaju doći, pogotovo mlađe generacije kojoj je to osnovni medij. Prognostičari uspjeha na budućim izborima ovu činjenicu ne bi trebali smetnuti s uma, kao niti snagu osobnog svjedočenja, koje se na primjeru širenja Hrasta do sada pokazalo kao najučinkovitije sredstvo.

Birači su vladajućima godinama davali neograničeno povjerenje pa i kada su tonuli u glib radi korupcije, lopovluka, rasprodaje državnog blaga, samo, „da na vlast ne dođu neki drugi koji će opet krenuti najprije namirivati sebe a narodu što ostane.“ Taj način razmišljanja je napokon prošlost jer su birači shvatili da vrijeme ne liječi niti rane niti nezasitnost i megalomaniju. Sada svi priželjkuju opciju koja će Hrvatskoj vratiti ponos i dostojanstvo. Postojeće lijevo – desne podvale to ne mogu, vrijeme je za neki novi, ne treći, već jedini put.