A dan je tako lijepo počeo

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Sviđaš mi se kad šutiš

Zbog tebe

Toaletu ste apsolvirali, sada ste se krenuli oblačiti. Kvragu, gdje vam je kravata? Gdje su vam čarape? 'Alo ta kravata ne ide uz to odijelo! Pa dobro što vam je sada? Da li vi imate uopće neki par čarapa. Ne, nećete obući bijele čarape na cipele, to jednostavno ne ide. Što je slijedeće u vašem modnom izričaju, čarape na japanke?

Dobro jutro! Kako ste? Jeste li dobro? Ma nema veze. Ne morate na ovo pitanje odgovoriti, em zato što ste pospani, em zato što je retoričko pitanje. Naime, statistički gledano vi ste vrlo vjerojatno još uvijek u krevetu. Rastežete se i bacate pogled na vašu usnulu bolju polovicu i počnete kovati zločestu zamisao koja se sastoji od toga da vi nju zagrlite i da imate najbolje dobrojutro u zadnjih tjedan dana. Međutim, vaša bolja polovica odmahuje glavom i govori da je pustite da spava, vi, naprotiv, inzistirate sve dok vaša bolja polovica ne mahne rukom i vi posustanete kao vrag od tamjana. Za danas ništa od najboljeg dobrojutra. Nema veze, lijep je dan, mislite i dižete se od kreveta.

I taman kad je stopalo vaše lijeve noge dotaklo tlo u obliku tepiha doživite epifaniju. Dobro, ne baš epifaniju, ali kako na lijep način vam saopćiti da ste ugazili u „kakicu“ vašeg kućnog ljubimca? Zaista, treba paziti da se ne bude vulgaran, a vi to baš u ovom trenutku i jeste. Proklinjete dan kada ste uzeli tog maznog stvora i pritom ne birate riječi. No, opet, slegli ste ramenima i rekli samom sebi da ste se ionako uputili u kupaonicu oprati se. Uglavnom što je uz pranje zubiju, lica, ruku, oprati i lijevo stopalo uprljano tjelesnom izlučevinom vašeg kućnog ljubimca. Dok perete stopalo, svojom besprijekornom dedukcijom zaključujete da vaš ljubimac za jednog de facto mesojeda jede previše kukuruza. Stvarno previše kukuruza, ta nije kanarinac!

Dobro, nakon ovog bonus pranja, vi idete obavljati tzv. „jutarnju toaletu po rasporedu“. I tu uspijevate zafrknuti stvari. Zaboravili ste dignuti dasku od WC, ali nije ni to toliki problem koliko i to da ste nepažljivo promašili cijelu WC školjku, primijetili ste to tek pri kraju. Ništa, znate gdje je moćo, treba vam i za čišćenje „poklona“ kućnog ljubimca. Stanete sa moćom i sami sebi kao da kažete da odbijate čistiti za tim stvorom nek se ona pobrine za njega. Smijete se vašoj dijaboličnosti i to ovako „MU-HA-HA-HA-HA“, vi kao da uvijek morate biti različiti, ljudi kada se smiju dijabolično obično se smiju „BUA-HA-HA-HA-HA“.

Ništa, idete se brijati. Nakon par minuta, autor teksta shvaća da je pogriješio što je te vaše poteze nazvao brijanjem. Vi ste se išli porezati, stavljate male dijelove toaletnog papira na svoje lice. Izgledate, u najmanju ruku, kao neka umjetnička instalacija sa njima, a u najveću ruku izgledate kao bliži srodnik Frankensteinovom čudovištu. I ne! Cijelo vrijeme do sada krivo mislite, nije Frankenstein čudovište, već je doktor ili ti „moderni Prometej“, čudovište nije imalo ime. U tren oka vaše dedukcijske sposobnosti zaključe kako bi se čudovište ustvari trebalo zvati, a pritom, nevezano za ovaj tekst, vaša punica je dobila najgore napade štucavice ikada. Ali ona nije bitna, zar ne? Nikada nije ni bila.

Toaletu ste apsolvirali, sada ste se krenuli oblačiti. Kvragu, gdje vam je kravata? Gdje su vam čarape? 'Alo ta kravata ne ide uz to odijelo! Pa dobro što vam je sada? Da li vi imate uopće neki par čarapa. Ne, nećete obući bijele čarape na cipele, to jednostavno ne ide. Što je slijedeće u vašem modnom izričaju, čarape na japanke? Totalno vam je garderoba u neredu, dobro da se znate snaći u svemu tome, i da, zašto u ormaru imate bič?! Što će vam to pobogu? Vi ste prodavač nekretnina, a ne krotitelj lavova! Hmm... Bolje da ne pitam, kažete, dobro onda neću. Hmm... Ali sumnjivi ste mi.

Dok se tako u tekstu svađate sa mnom, spotičete se o gumenu igračku ljubimca, još jedanput govorite takve stvari da ćemo u ovom tekstu sada samo napisati TUUUUTUUUU TUUUUTUUUTUovoUTUjeUUTpodsvjesnaUU TUporukaTUTUTUtrustTUTnoUTUTUToneUTUTUiTUTUštaTUT UTmisliteUTUTUTtkoUUT TUTliUTUTU TUTUTUTUćeTUTUTUosvojitiTUTU UTUTUliguTUTUTUprvakaTUTUTmogaoUTUTbiUTUTUTUManchesterTUTUUTUTU! Još jedanput ste pali, ali ovaj puta ne psujete, nema smisla jer se trudite naći flaster, udarili ste čelom u maleni stolić u dnevnom boravku. Našli ste flaster, to je dobra vijest. Obukli ste se, uzeli aktovku i uputili se ka svom autu. Zatvarate kuću, ali vam baš u bravi puca ključ. Dobivate slom živaca i pitate se koji ste se vrag uopće ustali jutros. Nakon kratkog razmišljanja shvaćate da je to zbog posla i da morate biti zahvalan što imate posao. Za razliku od drugih ljenčina, zar ne?

Uglavnom, dan je predivan, bacate pogled prema nebu, a na sebi nosite (osim odjeće, dakako) smiješak broj 6. Otključavate auto. Bip-bip! Bacate aktovku na zadnje sjedalo vašeg auta. Pada vam na pamet ona pjesma od Bijelog dugmeta. Sada nosite smiješak broj 5. Auto ne pali od prve, ni od druge, ali od treće pali kao avion. Upali ste u prometnu gužvu, primjećujete to dok pokazujete srednji prst svim sudionicima u prometu, oni vama uzvraćaju na isti način. Evo i neka bakica vam je izletjela ispred auta, naglo kočite – ŠKRIPPP – gume cvile, ali bakica je dobro. Stražnjica od vašeg auta doduše nije dobro, u nju se naime zabio prednji kraj neke bube. Nije neka šteta, razmjenjujete brojeve i police osiguranja. Dobar čovjek, mislite, nije radio probleme sa policijom. Palite auto i krećete prema svom poslu.

Stižete. Tražite parking petnaestak minuta, uguravate se negdje kod kanti za smeće. Zaključavate auto i lagano idete prema glavnom ulazu zgrade gdje se nalazi središnjica vaše tvrtke. Taman kad ste se udaljili dvadeset metara od vašeg auta, događa se nešto nevjerojatno. Smetlarima se omaklo i da ne opisujemo previše tu scenu, uglavnom auto vam je dobio novi sloj nečega, a bome i boje. Derete se na komunalne službenike, oni vam kažu da vam auto tamo nije trebao ni biti. U pravu su. Što vas ne sprečava da im pokažete demonstrativni srednji prst kada budu odlazili sa mjesta događaja. Do sada vam je dan stvarno u najmanju ruku zanimljiv, a u najveću ruku vrlo loš. Krećete na svoje radno mjesto. Kolege vas gledaju u čudu. To što vas gledaju u čudu i nije neko čudo jer izgledate kao da ste u predinfraktnom stanju. Opustite se, stigli ste do cilja, točnije – Preživjeli ste do cilja.

Neko vrijeme gledate oglasnike, analizirate nešto što je vezano samo za vašu struku, kad odjednom! Odjednom se začuo glas tajnice vašeg šefa, poslodavca i humanitarca. Treba vas taj isti, je li, kako li se ono zove, šef. Ludi ste. Kakav vam je dan do sada vjerojatno vam se smiješi otkaz, ali vi ste pametniji preduhitriti ćete gada. O čut će vas taj robovlasnik, taj rob kapitalizma, taj, taj, taj, tajči, taj nitkogović! Ulazite u ured, a šef vas gleda zbunjeno. Pita vas da li ste dobro, vi mu odgovarate da si nešto može u pozi 69 napraviti sa žirafom iz kadrovske. Šef je poludio, objašnjava vam da vas je htio promovirati, a vi njemu tako. Osjećate se glupo ovim saznanjem... Šef se pak ne osjeća glupo, letite iz tvrtke samo tako, a šef vas uz bujicu riječi nagradi time što vam baci kalendar u glavu! Kalendar se odbija od vaše glavuše i pada na pod. Datum je znakovit; 13. svibnja 2011. - PETAK 13!

BUA-HA-HA-HA-HA-HA!