SDP kao najbogatija pljačkaška i antihrvatska stranka…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Sviđaš mi se kad šutiš

Zbog tebe

Kao što svaki čovjek, samim tim što je čovjek, i što je biće Božanskoga podrijetla i roda, što je slika Božja, ima neotuđivo Božansko i prirodno pravo na svoje ljudsko dostojanstvo, na ljubav i na slobodu, pravo na slobodnu odluku za dobro, a može se opredijeliti i za zlo, ako zaboravi na svoje ljudsko dostojanstvo ili ako nema odgojem formiranu savjest, bez obzira na posljedice koje će snositi on osobno, kao i cijelo društvo, i budući da je proizišao iz obitelji, ima pravo na stvaranje prirodne obitelji i pravo na samostalni obiteljski dom, tako i svaki narod koji ima svoj identitet, jezik i teritorij, ima po svim Božjim zakonima i temeljnim ljudskim međunarodnim dokumentima, pravo na svoju domovinu i samostalnu državu.

Kao što se obitelj ne smije nasilno niti prevarom i manipulacijama tjerati u nekakve obiteljske zajednice, tako se ni narode ne smije tjerati u bilo koje nasilne narodne zajednice. Kada bi to bilo i slobodnom voljom jednoga naroda, taj narod ili bilo koje njegove sljedeće generacije, moraju imati pravo slobodno i bez ikakva nasilja izaći sa svojim teritorijem iz takvih zajednica.

Trebamo biti svjesni da ono što za samostalno i slobodno obiteljsko življenje znači stan ili kuća, isto takvo značenje za narod, kako bi se mogao samostalno i slobodno razvijati na svim područjima ljudskoga života, ima njegova samostalna i suverena država.

No, budući da smo svi ljudi, trebamo međusobno živjeti kao braća, na temelju razumijevanja i ljubavi, koja znači znanje, poštovanje, brigu i odgovornost za sebe, za druge i za cijelo čovječanstvo, jasno je da trebamo međusobno surađivati i uvažavati jedni druge kao ljude, kao obitelji i kao narode.

No, kao što znamo, hrvatski se narod, koji živi na ovom prostorima svoje lijepe domovine povijesno već 14 stoljeća, a neki znanstvenici, po genetskoj strukturi, tvrde da smo tu autohtono još iz puno starijih vremena, gdje smo u 7. stoljeću dragovoljno primili kršćanstvo i tako stupili u kolo civiliziranih i kulturnih naroda Europe i svijeta, gdje smo imali svoju državu od Drave do Jadrana, do Drine, pa i do Drača u Albaniji, gdje smo imali svoje samostalne knezove i kraljeve, sve do 1102. godine, a i kasnije, u raznim personalnim unijama, ali sa svojim državnim saborom, simbolom suverenosti sve do 1918. godine, dalje voljom stranih moćnika u nasilnom tvorevinama prvoj i drugoj Jugoslaviji, zbog težnji raznih neprijatelja kroz povijest, a posebno zbog velikosrpskog hegemonizma, nama Hrvatima se neprekidno niječe to sveto pravo na svoju samostalnu i slobodnu državu.

U tome teškome povijesnom razdoblju od približno 9 stoljeća, u obrani svoje domovine, prolili smo more krvi i suza, kostima smo reljef svoje zemlje izmijenili, braneći sebe, pa i kršćansku Europu, svedeni smo i u novije vrijeme ponovno na ostatke ostataka. Pokušaj obnove samostalne države u Drugom svjetskom ratu platili smo najstrašnijim genocidom u povijesti od strane velikosrba, pod vodstvom Komunističke partije, na čelu sa zloglasnim mega zločincem, takozvanim Josipom Brozom Titom, te prošli strašno razdoblje zločinačke tamnice, druge Jugoslavije, sve do 1990. godine. Konačno smo, sticajem povijesnih okolnosti, tj. urušavanjem totalitarnog komunističkog zločinačkog sustava u cijeloj Europi i padom Berlinskoga zida 1989. godine, pod vodstvom dugogodišnjeg komunističkog disidenta, bivšeg najmlađeg komunističkog generala, obraćenika, povjesničara, dr. Franje Tuđmana, uspostavili demokraciju u Hrvatskoj, osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice - HDZ-a i drugih obnovljenih ili novih političkih stranaka.

Pobjedom HDZ-a na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, održanim 22. travnja i 8. svibnja 1990. godine, te na zasjedanju tako izabranog prvog Hrvatskog državnog sabora, 30. svibnja 1990. godine, uspostavljena je suverena većinska vlast hrvatskoga naroda i drugih hrvatskih građana u našoj Republici Hrvatskoj.

Taj dan proglašen je i državnim blagdanom - Danom hrvatske državnosti. Skinuta je sa jarbola Hrvatskoga državnoga sabora zastava Socijalističke Republike Hrvatske sa zvijezdom petokrakom i podignut je hrvatski barjak sa povijesnim hrvatskim grbom. Narod, gdje sam i ja bila nazočna, je oduševljeno pljeskao, pozdravljajući taj čin, dok su se obilne suze slijevale niz lice predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao i nas mnogih drugih, Hrvatica i Hrvata.

Takvim demokratskim kretanjima, naravno, nije bio zadovoljan militaristički Beograd ni njegova velikosrpska i jugokomunistička peta kolona u Hrvatskoj.

Na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, 1990. godine, sudjelovao je Savez komunista Hrvatske.

Zapravo, nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije, na 14. izvanrednom kongresu, održanom u Beogradu početkom 1990. godine, kada su taj kongres demonstrativno napustili slovenski komunisti, pa za njima i Hrvatski, na čelu sa Ivicom Račanom, ubrzo je Savez komunista Hrvatske, kao jedini nositelj vlasti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a po dogovoru sa HDZ-om i drugim već osnovanim ili obnovljenim političkim strankama, formalno i raspisao prve demokratske izbore u Hrvatskoj.

No, u slobodnoj predizbornoj kampanji, Ivica Račan je Hrvatsku demokratsku zajednicu nazvao "strankom opasnih namjera", a u jednom interviewu talijanskom novinaru čak i "zločinačkom organizacijom", valjda zato što se usudila suprotstaviti komunistima.

U tome razdoblju prethodno je, kao jedina vlast u SR Hrvatskoj, Ivica Račan dopustio i dogovorio da Jugoslavenska armija u Hrvatskoj tajno oduzme svo oružje hrvatske teritorijalne obrane, koje je platio hrvatski narod.

Kako komunisti nisu uspjeli pobijediti, kao što su se nadali, i kako su bili navikli, jer se hrvatski narod novim političkim kretanjima bio oslobodio straha, te iako je već bio donesen demokratski Božićni Ustav Republike Hrvatske, sa svim odredbama o ravnopravnosti, ljudskim pravima, zaštiti manjima i svih građana u Republici Hrvatskoj, počela je, od strane nezadovoljnih antihrvatskih organiziranih elemenata, otvorena i tajna lažna promidžba o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, i njihovo tajno naoružavanje od strane takozvane JNA, te razne manje ili veće provokacije, kao lakrdija o sklanjanju ugrožene srpske djece u Vojvodini, namještenih zarezivanja srpskih vratova, skupova sa uzvicima "Ovo je Srbija!", kao i stvaranja SAO (srpskih autonomnih oblasti), čak i u dijelovima hrvatskih gradova gdje su bile zgrade naseljene jugo oficirima.

Dr. Franjo Tuđman, kao posredni izabrani predsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske (jer su prvi neposredni predsjednički izbori, na kojima je dr. Franjo Tuđman premoćno pobijedio, već u prvom krugu, održani 2. kolovoza 1992. godine, kao i drugi, održani 15. lipnja 1997. godine), odlučio je provesti referendum hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, kako bi imao za međunarodnu zajednici legitimaciju samoodređenja naroda, održan 19. svibnja 1991. godine, s rezultatom 94% za samostalnu i suverenu Hrvatsku.

Pri donošenju Deklaracije o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske u Hrvatskom državnom saboru, 25. lipnja 1991. godine, zastupnici SKH - Stranke demokratskih promjena (kako su se počeli nazivati od svoga kongresa u studenom 1990. godine), bili su protiv te deklaracije i napustili su sabor.

Dalje sve o velikosrpskoj agresiji, napadu na Vukovar od 25. kolovoza 1991. godine, stradanjima hrvatskoga naroda, zločinima, progonima, okupaciji trećine Republike Hrvatske, licemjernom djelovanju UNPROFOR-a, sve do međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja 1992. i prijema Republike Hrvatske u Ujedinjene narode, 22. svibnja 1992., ne treba opširno ponavljati.

Basnoslovno bogatstvo SDP-a

Bitno što želim ovom prilikom reći i javno postaviti pitanje je: Kako je SDP - Socijaldemokratska partija Hrvatske, kako se nazivaju od travnja 1993. godine, postala i ostala najbogatija politička stranka u Republici Hrvatskoj.

Naime, ta je stranka još u studenom 1990. godine na svome kongresu donijela Povijesnu deklaraciju o prekidu kontinuiteta te stranke s razdobljem od 1945. do 1990., dakle da postaje nova stranka pod nazivom SKH - SDP (Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena).

Čak su zamolili i uzoritog kardinala Franju Kuharića da im blagoslovi grešnu zgradu "Kockicu" na Prisavlju u Zagrebu.

No da je ta deklaracija bila samo formalna, odnosno deklarativna, dokaz je to da zapravo nikada do danas nisu službeno priznali i osudili okrutnu, nemilosrdnu komunističku zločinačku totalitarnu diktaturu u Hrvatskoj i Jugoslaviji, sa svim genocidnim zločinima, po uzoru na Lenjina i Staljina, najviše nad hrvatskim narodom, dok su jedini imali monopol na vlast te bili gospodari života i smrti prestrašenog, demografski uništenog, intelektualno obezglavljenog i ožalošćenog hrvatskoga naroda, sa preko 660 mučenički ubijenih svećenika i drugih duhovnih osoba, što se u tolikoj mjeri nije događalo ni u jednoj drugoj komunističkoj zemlji, pa ni u Sovjetskom Savezu, s obzirom na broj stanovnika.

Za toga strašnoga vremena, komunistička partija je postala i vlasnik enormnog bogatstva u opljačkanim od naroda vrijednim nekretninama i pokretninama velikih vrijednosti. Za sve te zločine nitko im nije smio u ono strašno vrijeme ništa prigovoriti. Sve to crno bogatstvo SDP je legalno zadržao i u demokratskoj Republici Hrvatskoj!!!

Potičem istraživačko novinarstvo, ako je slobodno, da istraži kolike nekretnine diljem Hrvatske su upisane na SDP i po kojim zakonima je to moglo biti i ostati.

Pitanje je, zašto SDP, kao nova stranka, u demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj nije u političkoj demokratskoj borbi za vlast startala materijalno od nule, kao i sve druge novoosnovane ili obnovljene stranke. Usput bi bilo dobro da se istraži vlasništvo nekretnina i pokretnina i svih drugih stranaka takozvane Kukuriku koalicije, kao i svih čelnika tih stranaka.

Na žalost, vidimo svi činjenicu da se demokracijom može jako manipulirati uz pomoć materijalnog bogatstva pojedinih stranaka. Uz bolje plaćenu promidžbu i medije na svojoj strani, stranke postiži i bolje izborne rezultate, što je i psihološka činjenica. Zašto su u tome smislu stranke od starta neravnopravne?

Narod bi uvijek, što se može provjeriti u svim anketama, želio na vlasti imati poštene i sposobne ljude, kojima je opće dobro na prvome mjestu. Naravno da takvih ima u svakome narodu, pa tako i u hrvatskom, ali kao što vidimo, i u nas i u svijetu, prevarama i manipulacijama najgori i najpokvareniji se većinom probijaju do vrhova vlasti.

Stoga i mi, u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, nakon tolikih žrtava, te teškog, ponosnog i slavnog desetogodišnjeg razdoblja, do 2000. godine, imamo razdoblje mračne destrukcije, takozvane detuđmanizacije i uništavanja svega teškom mukom stvorenoga, imamo razdoblje progona najzaslužnijih, po nalogu pokvarenih moćnika svijeta i pretvaranje većine nas u malodušno i apatično roblje.

Temelje svega toga propadanja postavila je koalicijska vlast od 3. siječnja 2000. godine, na čelu sa SDP-om i Ivicom Račanom, te prevarom dolaska na predsjednički položaj u dva mandata hrvatskoga mrzitelja i krivokletnika Stjepana Mesića. Takav zloćudni trend nastavljen je opet prevarom naroda i prevarom stranke, dolaskom na vlast 2003. godine drugačijeg HDZ-a, na čelu sa patološki pohlepnim hohštaplerom Ivom Sanaderom. On je očistio svoj HDZ od svih istaknutih domoljuba i nastavio provoditi politiku SDP-a i moćnika svijeta, na štetu svih hrvatskih nacionalnih interesa.

Nije mi žao što su ga moćnici svijeta kojima je služio odbacili i što je dospio u Remetinec, izložen svim mogućim optužbama. Je li baš za sve kriv, ne znam, ali znam da jest zbog progona generala Gotovine, generala Markača, generala Slobodana Praljka, generala Milivoja Petkovića, te visokih političkih dužnosnika Herceg-Bosne, Brune Stojića, Jadranka Prlića, Berislava Pušića i Valentina Ćorića, kao i svih drugih hrvatskih branitelja, posebno generala Branimira Glavaša, kao i zbog noćnog rušenja spomen obilježja vitezu Juri Francetiću u Slunju, te rušenja spomen ploče hrvatskom književniku Mili Budaku u Sv. Roku. Stoga, neka mu je čak i brzo stigla Božja kazna, iako mi ga je ipak kao čovjeka i žao.

Smišljena i organizirana kampanja protiv HDZ-a pred parlamentarne izbore 2011. u Republici Hrvatskoj 4. prosinca 2011. godine

Jadranka Kosor, imenovana predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a, nastavila je politiku Ive Sanadera u poslušnosti moćnicima svijeta i EU glede progona hrvatskih branitelja, ali je, po nalogu EU, gdje je korupcija na svakome koraku, počela i borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, omogućivši progone i najviših dužnosnika svoje stranke. No, kao što vidimo, organizirani neprijatelji su iskoristili tu njezinu naivnost protiv nje same i čitave njezine stranke, želeći cijelu stranku lažnim optužbama potpuno osramotiti u narodu, te je eliminirati sa političke scene, iako je po najvećem dijelu članstva, od 220.000 članova, to u pravome smislu i duhu, zaslužna i poštena državotvorna stranka, te je baš zbog toga uništiti i dovesti na vlast ponovno SDP i Kukuriku koaliciju, kako bi po svojim željama potpuno dokrajčili suverenu i samostalnu Hrvatsku.

Po svemu sudeći, u tome smislu djeluje u Republici Hrvatskoj paralelna zakulisna vlast, kojoj služi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na čelu sa Mladenom Bajićem, kao i čelnicima USKOK-a, sve uz najviše utjecajne medije. To se vidi upravo u vrijeme kada je već odlučeno i na velika zvona nezakonito objavljeno da se provodi istraga u svrhu dizanja optužnice protiv pravne osobe, cijeloga HDZ-a, kao kriminalne i zločinačke organizacije. Ako su optužbe u fazi istrage po zakonu tajne, otkud informacije dolaze u medije i kako to legalna vlast ne može spriječiti? Također, kako to da optužbe protiv korupcije i crnih fondova, uz veliku medijsku hajku, idu selektivno samo protiv HDZ-a?

Medijske pripreme u tome smislu već dulje predvodi zastupnik SDP-a Željko Jovanović, dok Vesna Pusić ne prestaje potpuno lažno optuživati Hrvatsku da je agresor u BiH, uz sve posljedice koje iz tih optužbi proizlaze. Tu su i dobro plaćene, iz stranih i domaćih izvora, takozvane nevladine udruge, na čelu sa Vesnom Teršelič, Zoranom Pusićem, Žarkom Puhovskim i Ivanom-Zvonimirom Čičkom, koje stalno Hrvatsku optužuju za navodne ratne zločine nad Srbima, a ne vide takve stvarne srpske zločine nad Hrvatima i hrvatskom zemljom. Zoran Pusić, predsjednik tzv. Građanskog odbora za ljudska prava, čak drsko pismeno predlaže Gradskoj skupštini Grada Zagreba ukidanje ulice Gojka Šuška, zbog izmišljenih zločina dok je bio ministar obrane Republike Hrvatske, u vrijeme velikosrpske agresije.

Baš taj Zoran Pusić je kao predstavnik tih raznih antihrvatskih udruga, i nakon što je Vesna Teršelič bila na konzultacijama u Londonu, viđen u hotelu Palace u listopadu 2011. godine, kako je u mračnome kutku 3 sata razgovarao sa državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Dakle, Mladen Bajić ima dovoljno vremena za razgovor sa Zoranom Pusićem, a vjerojatno za Jadranku Kosor nema vremena!

Prava istina o imovini HDZ-a

U vrijeme kada je Državno odvjetništvo, u listopadu 2011., odlučilo dići optužnicu protiv HDZ-a, kao pravne osobe, zbog navodnih crnih fondova, trebalo je blokirati i imovinu HDZ-a, kako bi se država imala od čega naplatiti, ukoliko optužena stranka bude proglašena krivom. U medijima se govori o oko 32 milijuna kuna, koje je HDZ imao u tim crnim fondovima. No, u stvarnosti nisu našli nikakve imovine, osim zgrade središnjice, na trgu bivšeg imena Hrvatskih velikana, a sada Žrtava fašizma broj 4, u Zagrebu. Ni tu zgradu, zbog nekih tužbi, HDZ nije mogao uvesti u zemljišne knjige ni katastar, nego se zgrada i dalje vodi u tim knjigama kao vlasništvo Grada Zagreba.

Dakle, SDP, koji nemoralno stečenu golemu imovinu ima upisanu na svoju stranku, ali to narod ne smije znati putem medija, kao što ni ovo moje pismo ne smije biti objavljeno u tim medijima, pa baš ta najbogatija lopovska i kriminalna organizacija viče "držte lopova" HDZ, koji, iako je bio na vlasti 17 godina, sa prekidom od 2000.-2003., na stranci nema nikakve imovine.

Kažu da u HDZ-u ima puno bivših komunista. Čak 40.000, kao što nedavno reče Dražen Budiša, i da je on njih 2000. godine skinuo sa vlasti. Ako je tako, znači oni su ipak manjina u HDZ-u, te su vjerojatno i krali državnu imovinu, ali očito za sebe, a ne za HDZ.

U SDP-u i strankama Kukuriku koalicije, HNS-u, IDS-u i umirovljeničkoj stranci Silvana Hrelje, su gotovo 100% bivši komunisti ili njihovi potomci, pa nije čudo da su uz potporu svih antihrvatskih čimbenika toliko moćni i raspoređeni u svim značajnim institucijama Republike Hrvatske, posebno nakon čistki od strane SDP-a od 2000. godine. Interesantno da su svi oni, bilo muškarci ili žene, međusobno slični po mentalnom sklopu i ponašanju kao jaje jajetu.

Izvanredno su bahati, arogantni, nepogrešivi i nedodirljivi. Govore o svemu, orkestrirano dreče u Hrvatskom saboru, ocrnjuju i prijete na sve moguće načine. S visine se obruše na svakoga i samo se čude što ipak ne smiju sve "drznike" koji im kažu istinu odmah likvidirati ili slati u logore, poput njihovih ideoloških, a često i bioloških prednika.

Kad sve njih gledam, neodoljivo me podsjećaju, kao bivšu političku zatvorenicu, na ondašnje udbaše pri istragama i suđenjima za najmanji verbalni delikt.

Trećega siječnja 2000. godine, kada su prevarom i uz pomoć stranih čimbenika došli na vlast u Hrvatskoj, ostavili su pustoš, da sad sve ne nabrajam, a što je poznato!

Imali su tada, a posebno danas, pred ove izbore, 4. prosinca 2011. godine, sve utjecajne medije na svojoj strani. Novca za promidžbu imaju koliko hoće, možda im ne trebaju crni fondovi kad imaju crnu imovinu! Stoga zvuči smiješno kad 24. rujna 2011. godine u dnevnom tisku njihov prijatelj Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a, tobože otkriva jedan tajni račun SDP-a u Austriji, na koji su primili veliki novac u markama od Njemačke, za prodaju zemljišta za izgradnju njemačkog veleposlanstva, a prikriva svu drugu imovinu koju oni posjeduju.

Zoran Milanović je svojevremeno javno rekao da je za njega važnija ličnost megazločinac Josip Broz Tito, negoli dr. Franjo Tuđman, spasitelj hrvatskoga naroda i obnovitelj hrvatske države, otac samostalne i suverene Republike Hrvatske, dok Vesna PUsić kaže da će čim dođu na vlast poništiti Zakon o ništetnosti optužnica takozvane JNA, SFRJ i Srbije protiv hrvatskih branitelja.

Takvima nije dosta da sjede u Hrvatskom (državnom) saboru i uživaju sve privilegije, nego bi htjeli da lažima još i premoćno pobijede na izborima i vladaju u Hrvatskoj, koju najviše mrze.

Uz opću hajku na HDZ, također su tvrdili u dnevnom tisku, da je HDZ već uplatio 15 milijuna kuna jednoj tvrtki za promidžbu, što su sljedećega dana, u Večernjem listu od 27. listopada 2011., morali ispraviti i reći da je HDZ uzeo kredit u kunama za predizbornu promidžbu.

Zaključak

Stoga, hrvatski narode, pamet u glavu, ne budi pasivan i ne daj se manipulirati. Izađimo svi na izbore 4. prosinca 2011. godine i spašavajmo Hrvatsku. Razborito i pravedno, ali i iz inata, glasujmo za zaslužnu državotvornu stranku HDZ, bez obzira na nevaljane pojedince koji su činili zlo narodu i stranci. Ne bacajmo sa prljavom vodom i dijete, nego gradimo samostalno svoju budućnost. Ili glasujmo za časnu tradicionalnu stranku HSP, opet bez obzira na nevaljane pojedince, a posebno što će uz tu stranku na listama HSP-a biti pridruženi mnogi najzaslužniji hrvatski rodoljubi. Kao što trebamo čuvati državu, bez obzira na režime, tako podržimo državotvorne stranke, bez obzira na pojedince, ne dopustimo da nam propadnu glasovi i ne prepustimo vlast komunistima Kukuriku koalicije.

Dodatno predlažem i usrdno preporučam, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i u svoje osobno ime da na predstojećem referendumu o ulasku Hrvatske u EU, zbog svih žrtava koje smo dali za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, ne glasujemo za taj ulazak, nego protiv ulaska u tu nemoralnu i bezbožnu asocijaciju u gospodarskome i financijskome kaosu. Sve da tamo teče med i mlijeko, radi svoga nacionalnog ponosa budimo protiv EU. Ne dajmo se dragovoljno u ropstvo i propast.

Posebno, s obzirom na sva dosadašnja povijesna iskustva hrvatskoga naroda sa svim dosadašnjim unijama i s obzirom na sve žrtve za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, glasovanje za ulazak u EU bilo bi nemoralno obezvrjeđivanje svih dosadašnjih žrtava hrvatskoga naroda i najteža izdaja svih dosadašnjih i budućih naraštaja hrvatskoga naroda.

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i

članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva