Nakon svojevrsnog debakla vladajuće koalicije u postavljanju Sreća Ferenčaka za predsjednika Nadzornog odbora JANAF-a, na tu je poziciju imenovan još jedan HNS-ovac, ovaj put čistog dosjea, Dragan Kovačević. Kovačević je član HNS-a od 2008. godine, kad je nakon unutarstranačkih izbora za predsjednika SDP-a izgubio od Zorana Milanovića. Nakon toga napustio je SDP sijući kritike na najveću stranku opozicije gdje god krenuo. Raširenih ruku pak, primio ga je u svoju stranku Radimir Čačić,

- Gospodarstvo je goruća tema Hrvatske i posebno mi je drago da imam mogućnost dugogodišnju suradnju s Draganom Kovačevićem produbiti i suradnjom u stranci. Uz cijeli niz ljudi koji u HNS-u kreiraju rješenja za gospodarske probleme Hrvatske, dobivamo prvorazrednog suradnika u promišljanju ekonomske politike - rekao je tada Čačić, aktualni potpredsjednik Vlade.

Kovačević je u HNS-u zauzeo poziciju predsjednika Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo, dok je još bio član Uprave Zagrebačkog holdinga. Zbog kandidature za predsjednika SDP-a, kao i zbog povezanosti s Holdingom, Kovačević je također često prozivan kao 'Bandićev igrač', odnosno jedan od najistaknutijih ljudi Bandićeve frakcije unutar SDP-a, koja je većinom otišla iz stranke za zagrebačkim gradonačelnikom.

- Dok sam u isto vrijeme prošle godine, gledao SDP pun poleta, pobjedničkog žara i s četvero ravnopravnih kandidata za čelno mjesto pobjedničke stranke na predstojećim izborima, danas gledam umrtvljen i bezličan SDP, s kojim se bahati premijer posprdno izruguje u svakoj prilici - napisao je Kovačević na svom blogu 2008. godine, kad je Milanović već bio predsjednik SDP-a.

Ogroman poraz u SDP-u

Navodno, Kovačeviću je smetao pokroviteljski stav Zorana Milanovića, pa je tako 2008. godine nemalo iznenadio današnjeg premijera svojom kandidaturom. No, unutarstranačke izbore je izgubio, a za njega je glasalo samo 164 delegata na izbornom stranačkom saboru. Za Milanovića ih je bilo 1389.

- Čestitam pobjedniku izbora, ali izražavam žaljenje što moj program za jači, pobjednički SDP nije dobio veću podršku među delegatima. Osobno sam zadovoljan što sam bio u mogućnosti prezentirati program, ali hoću li dalje raditi na razvoju gospodarske strategije, tek ću donijeti odluku u narednom razdoblju - rekao je Kovačević nakon poraza.

Učlanivši se u HNS, Kovačević je također ubrzo izabran za predsjednika zagrebačkog ogranka, gdje je mogao svrsishodno iskoristiti svoje poznavanje zagrebačke politike i kontakte koje je stekao radom u Holdingu.

Tijekom prošle kampanje za parlamentarne izbore, Kovačević nije bio najglasniji ni najistaknutiji HNS-ovac, iako je riječ o ekonomistu. Dao je svoj doprinos tek sporadično, u nekoliko intervjua, predstavljajući općenite financijske planove sada vladajuće Kukuriku koalicije.

Ipak, Radimir Čačić je kao prvi izbor za predsjednika NO JANAF-a predstavio Ferenčaka, znajući za nepravomoćnu presudu kojom je on osuđen na godinu dana zatvora, dok se Kovačević pojavio tek poslije kao zamjena.

Što se tiče aktivnosti gradske uprave na koordinaciji gradskih službi, sve je to jedan veliki sprd. Kažu mi da se nije sastao ni Stožer Civilne zaštite Grada Vrgorca, niti je itko vidio ni čuo da spomenuti nešto rade. I ostale gradske službe rade vrlo malo. Sve skupa danas sam u gradu vidio dva komunalca. Gdje su drugi, zaista ne znam. Zovu me od jučer neki građani koji su zvali gradonačelnika i druge nositelje gradske vlasti i institucija i nudili pomoć pri čišćenju putova i probijanju prema staračkim domaćinstvima, ali kažu da su svi odbijeni sa obrazloženjem da "Civilna zaštita situaciju ima pod kontrolom!" Nitko živ nema kontrolu na situacijom, niti se trudi da istu i ostvari! Ralice ne dolaze u Vrgorac, a iako postoji mogućnost mobilizacije privatnih strojeva u čišćenju terena, gradske institucije se na isto nisu odlučile, pa u Vrgorcu možemo primijetiti samo nekoliko bagerčića privatnika koji samoinicijativo, ili pozvani od strane građana i poduzetnika, čiste prilaze. Zovu me cijelo jutro iz Dragljana, Rašćana, Kozice, Dugih Njiva... ljudi pitaju kada će se do njih probiti pomoć. Tuže se da ralice nisu prošle četiri dana, a da ima veliki broj staraca kojima treba liječnička pomoć ili pomoć u namirnicama. Ima i nekoliko kritičnih slučajeva. U Vrgorcu je situacija još uvijek podnošljiva i stabilna, ali na selima više nema radosti postojećim stanjem - više na
vrgorac.blog.hr
 

"Ukoliko vjerujete da politika mora izvirati iz vrijednosti demokracije, istine, poštenja, društvene solidarnosti i prava na dostojanstvo radnika, ako ste spremni na pošteni, javni, otvoreni i transparentni politički rad i prihvaćate naš moto 'ne u vlast pod svaku cijenu i ne u vlast sa svakim', tada ste vi Hrvatski laburist", riječi su kojima se poziva na učlanjenje u Stranku rada - Hrvatske laburiste. No, kako u svojim ispisnicama i žalbama tvrde bivši Laburisti, upravo zbog nepridržavanja navedenih vrijednosti od strane istaknutih pojedinaca unutar same stranke, Stranka rada je ostala bez stotine članova.

Jedan od njih je i umirovljenik Nenad Dragaš, koji se zbog želje da nešto učini za vlastiti kvart i posrnuli sustav u cjelini, te simpatija koje je gajio prema saborskim istupima Dragutina Lesara, u svibnju 2010. odlučio priključiti se toj novoosnovanoj stranci. Dragaš je uskoro postao jedan od osnivača i predsjednik novog stranačkog Ogranka Novi Zagreb - Istok. "U to doba sastao sam se s tadašnjim povjerenikom stranke za Grad Zagreb Zvonimirom Međeralom koji mi je tvrdio da se Laburisti razlikuju od ostalih stranaka po tome što se ideje donose od dna prema vrhu, odnosno da ne postoje direktive iz Predsjedništva", prisjeća se Dragaš. No da i nije sve baš tako idealno, predsjednik Ogranka shvatio je već nakon nekoliko mjeseci. "Lesar me pozvao na sastanak i pitao želim li biti predsjednik Statutarne komisije, koja je na prvom Saboru stranke ujedno bila i Izborna. Predsjednik te komisije izabire se na način da ga imenuju članovi same komisije. Kako imam srednju stručnu spremu, a neke od članica su pravnice, glasovao sam za jednu od njih. Rezultat je na kraju bio neriješen, odnosno nas troje je imalo podjednak broj glasova. Potom me Lesar ponovno nazvao i upitao: 'Dragaš, što vi izvodite? Koji je razlog zašto niste glasali sami za sebe?'. Odgovorio sam mu: 'Poštenje'. Dva dana nakon toga dobio sam e-mail u kojem stoji da te pravnice najednom glasaju za mene"...

Cijeli tekst možete pročitati na H-ALTER-u

Njegov je stav da taj program mora ući u škoski sustav već ove godine.Zdravstveni ili tzv. seksualni odgoj dosad nije imao sreću s dužim zadržavanjem u školskom programu. Nakon eksperimentalnog uvođenja dvaju programa s različitim svjetonazorima u škole, čiji su se autori medijski obračunavali mjesecima, programi nikad nisu došli dalje od početne, esksperimentalne faze, piše Vjesnik

Obzirom da je rad dvaju udruga - Forum za slobodu odgoja i Glas roditelja za djecu (GROZD) te edukaciju nastavnika za provođenje njihova programa plaćalo Ministarstvo znanosti, jedan od rezultata neuspjelog eksperimenta bio je bačen novac. Doduše, u udrugama su ustanovili da su na koncu najveći financijski gubitaši bili upravo oni.

Dosad su sva istraživanja među adolescentskom populacijom pokazala da je zdravstveni odgoj mladima nužno potreban te da ga priželjkuju što prije u školi.

„Kad bećari šorom zapivaju, pendžeri se širom otvaraju..“- ovakvim i sličnim bezazlenim riječima obično započinje završnica svake prave slavonske veselice – pjevanje bećarca. A kad pravi pjevači krenu s bećarcima, „ima svircima prsti da otpadnu“, a finijim slušateljima crvene se uši.



„Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i širom Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često lascivne pjesme“. Eto, tako šturo opisuju etnolozi bećarac.

Iz početka se svi pjevači bećarca zagrijavaju općepoznatim stihovima, kao npr: „Bećar nisam, a bećar mi kažu / sad ću postat, pa neka ne lažu“, „Popela se žaba na banderu / pa se keri šta je na banderi“,  „U pušnici potuklo se meso / kulin šunku o gredu otreso“ i sl. Pristojan bećarac nije pravi bećarac – kažu znalci, pa nakon nekog vremena na veselici inercijom krenu oni „gadni“.

Šećer na kraju ne budu samo erotski dvosmislene strofe kao ona  „Zlatica mi u krumpire stigla / ja je prašim ona noge digla“ (pa sad pogađajte je li riječ o krumpirovoj zlatici ili je to ime neke cure), nego se nerijetko zalazi u groteske („Dabogda se prevrnila na me / prikolica puna udovica“ ili  „Mene ćaća pravio na krovu /  kapelaja zdrobila mu jaja“, pa čak i  morbidnosti  („Jedva čekam da mi žena krepa / da se baja punice  dočepa“). Tema ima bezbroj, a simbolike i skrivenih značenja isto toliko.

Po starom običaju bi svatko od društva otpjevao po jedan stih, i tako u krug pa dokle tko stigne, odnosno dok netko druge ne „natpjeva“. Zanimljivo je da slavonski bećar (lola, bekrija) kad pjeva o sebi ili se voli hvalisati, („imam kitu od zida do zida / ostavština pokojnoga dida“) ili sirotinjski jadikuje („idem šorom zamnom kuja laje / gleđem šta je – ispalo mi jaje“ ili se pak voli narugati drugome „Mene ćaća pravio bećara /  tebe sroljo samo namrdoljo“.
 
Međusobna i podbadanja ponižavanja u stihu još su češći pokretač natpjevavanja. Podbadanju nerijetko kumuju i svirci koji potiču natjecateljski duh, pa se poimence ističu nečije stvarne ili izmišljene mane, a izdižu vlastite vrline, kao: „E, moj Iva, čudo se događa / tvoja žena moju dicu rađa“, „nit od ovce ikad bilo ovna / nit su mene natpivala govna“, „nije mene natpivao niko, nećeš ni ti majmunova sliko“ itd. Onaj tko po općoj ocjeni sve druge natpjeva, taj je „glavni“ , barem te večeri. (Neskromno moram reći da sam bio jedan od takvih).



Dakle, nije, kao što se obično misli, bÎt bećarca psovka i nepristojne riječi, nego nešto daleko više i šire. Ideja vodstva „Zlatnih žica“ (mnogo prije nedavnog raskola) bila je da se u program festivala uvrsti i večer bećaraca, ali nije ostvarena (valjda je i bolje, jer bi možda netko morao isključiti zvučnike). Nema slavonskog pjevača koji nije „potegao“ bećarac na bini ili izvan nje, a jedan od najpoznatijih (uz Kiću), jest i Šima Jovanovac, s kojim je autor ovih redaka imao čast pjevati bećarac izvan protokola na terasi „Grginog dola“ (noseća fotografija uz članak pokazuje odmor i osvježenje raspjevanih grla).

Spomenuto uvrštenje bećarca u UNESCO-ve papire samo po sebi znači manje nego li „diploma za sudjelovanje“ na nekom pučkoškolskom sportskom natjecanju. Čitajući ovu vijest mnogi su se zapitali kako je to uspjelo ljubiteljima bećarca. Možda je za njegovo lansiranje u međunarodne kulturne sfere najviše zaslužan naš Požežanin i svestrani umjetnik europskog ranga - Zlatko Bourek (rođen 1929.). Naime, on je još 1966. izradio animirani 35- minutni film pod nazivom „Bećarac“, koji je za inozemno tržište nazvan „Dancing songs“.



Nije Zlatko stao samo na tome: režirao je kasnije više puta istoimenu kazališnu predstavu, a prošle godine je uspio nešto nevjerojatno: izložbu svojih tipičnih grotesknih kipova pod nazivom „Bećarska rapsodija“ smjestio je u Meštrovićevu galeriju među kipove ovoga velikana, čak dio i u „avliji“, odnosno travnjaku galerije. Time je uz animiranu i kazališnu, dao bećarcu i plastičnu dimenziju. Iako je Zlatko u poodmakloj dobi i već dugo živi u velegradu, u njemu se ne gasi iskra vezanosti za rodni kraj koja bukne – ne često, ali izuzetnim sjajem. Tako je pjesma seoskih besposličara sa blatnih sokaka otišla do vrhunskih umjetničkih visina. O njemu je napisano mnogo knjiga, pa čak i Internet vrvi bećarcima.

Bećarci su neizbrojivi i mnogi padaju u zaborav, da bi poput vatrometa još raskošnije oživjeli na mnogim slavonskim veseljima, bilo da se radi o gala – priredbama,  kićenim svatovima, čijalima ili samo grupici bajokana koji „zarondaju“ u musavom podrumu. Ne trebaju bećarcu uvijek folkloraši, niti profesionalni muzikolozi, jer ipak bećarac ne živi toliko u slavonskim glavama, nego u srcima.

Završit ću parafrazom jednoga od njih: „Što sam znao, to sam napisao / što j' ostalo ne b' u kola stalo.“

 

„Želi samo izvući rentu“, kako degutantno vrijeđa Stanimirović, poniženje je svih nas i on time želi reći da smo za materijalnu naknadu progovorile o zločinu koji je počinjen nad mnogim ženama Vukovara.

Ponavljamo, konačno smo pronašle snagu istinito progoviriti o onome što su nam činili oni koji su omogučili i Stanimiroviću da se uključi u vlast okupiranog našeg grada Vukovara. Tražimo pravdu i kažnjavanje zločinaca. Ružica Erdelji upravo o tome govori , ona je žrtva bez prava, a Stanimirović s pravom sudjelovanja u Hrvatskom Saboru, koje mu omogućuje i nezaslužena materijalna primanja.

Naravno da ta činjenica nije lako razumljiva i da je treba ponavljati kako bi se izborile za zaslužena prava žrtve, kažnjavanje zločinaca, a i onih koji su sudjelovali u okupiranju, stvaranju okupatorske vlasti ili u njoj sudjelovali.

Tražimo od najviših državnih institucija i institucija međunarodne zajednice da se odluče na izgradnju pravde i mira koji će konačno donijeti mir na ove prostoea.

Ružica Erdelji

„Zarobljena sam na dan pada Vukovara 18. 11. 1991. g. u zgradi na Olajnici u hodniku trećeg kata. Odveli su nas do Drvene pijace, gdje su odvajali Hrvate od Srba, muškarce od žena. Autobusima su nas odvezli na Velepromet. Oduzeli su mi sve što sam imala kod sebe, torbu, novac, imala sam 30.000 DM, zlato od cijele obitelji, sve što sam ponijela misleći da će nam poslužiti u spašavanju. Na Veleprometu su nas postrojili uz zid.... Uveo me u neku sobu, pokraj kreveta sam zapela za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta je govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani su neprekidno pucali i samo zahvaljujući tome oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu i oni...

Ujutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila štab Vojislava Šešelja. Jedan me zatim odveo na kat te kuće u jednu dječju sobu, ta osoba je bila homoseksualac i na posebno perverzan način iživljavao se na meni. Nakon toga pozvao je još pet-šest svojih pripadnika, i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo, a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem, preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici arkanovci. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak. ... Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu.

... Jedan dan Stanimirović, Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću.

29. 11. 1991. potrpali su nas u kamione i vozili preko Negoslavaca, gdje nas je čekalo domaće srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanje, iz kamiona nismo smjeli izaći sve do Šida. U Šidu su nas držali cijeli dan u kamionima, nitko nije smio sići. Predvečer su nas vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici... Razmijenjeni smo 6. prosinca, nakon cjelodnevne vožnje raznim cestama, u Bosanskom Šamcu...

Kada sam se vratila u Vukovar 1998. g., odmah sam susrela počinitelja zločina Peru Krtinića, bojala sam ga se i dalje... O stradanju sam dala iskaz u Državnom odvjetništvu u Vukovaru i u Društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, krim-policajcima koji su me došli saslušati u stanu.... Nakon toga nikada me nitko nije pozvao. Nisam ostvarila nikakvu odštetu za stradanje i izvršeni ratni zločin nada mnom, nemam invalidninu... Imam osobnu mirovinu za zasluženi staž i godine života.

Vojislav Stanimirović

Vojislav Stanimirović pak kaže da Erdelji laže jer navodno govori o sredini rujna 1991. godine dok je on u Vukovar stigao tek 20. studenog, nakon pada grada. 'Ona laže i insinuira. Ljudi mi govore da ju tužim no to bi bilo samo dolijevanje ulja na vatru. Želi samo izvući rentu i spominje moju saborsku plaću', rekao je za tportal Stanimirović. Na pitanje imaju li silovane žene pravo na rentu, Stanimirović dodaje kako, s obzirom da su civilne stradalnice, imaju pravo tražiti svoja prava, no kako motivi Ružice Erdelji nisu čisti: 'Pljuvanje po nekom nije u duhu moga ponašanja', rekao je i zaključio kako Državno odvjetništvo nije reagiralo na optužbe Ružice Erdelji, pa po njemu tu nema elemenata za proces.

Udruga „Sunčica“
Snježana Maljak, predsjednica

Prema imovinskim karticama, čelnici vladajuće koalicije, predsjednik države, ali i prvi ljudi najveće oporbene stranke raspolažu impozantnim brojem nekretnina. Podaci u imovinskim karticama političara nisu potpuni, zbog čega smo do okvirnih vrijednosti pojedinih nekretnina došli na temelju tržišnih cijena po metru četvornom.

Kralj nekretnina svakako je Ivan Domagoj Milošević , bivši potpredsjednik Kosoričine Vlade koji raspolaže s čak 20 stanova, vikendica i poslovnih prostora i neiskorištenih tavanskih prostora, čija je ukupna vrijednost oko 19,5 milijuna kuna.

Kolekcija stanova Domagoja Miloševića vrjednija je od ukupne vrijednosti stanova kojima raspolažu premijer Zoran Milanović, predsjednik Sabora Boris Šprem, te svi potpredsjednici Vlade - Radimir Čačić , Neven Mimica, Milanka Opačić i Branko Grčić - piše Jutarnji list

Službeni automobili MUP-a bili su uzimani operativcima za rad na terenu i dodjeljivani djelatnicima za prijevoz u privatne svrhe, potvrdio je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, napominjući da su tri takva automobila ovih dana vraćena 'Kobrama'. 

Više načelnika nego službenika

Novi zakon o policiji, najavio je Ostojić, omogućit će bolji i efikasniji rad policije te bolju suradnju s državnim odvjetništvom. Predviđa i smanjenje broja savjetnika ministra, kojih je sada sedam, a više operativaca na terenu. Naime, kaže Ostojić, ne može se više dogoditi da imamo dva načelnika, a jednog djelatnika.

"Neće se više postavljati načelnici kako bi im se omogućile dobre plaće, jer dobar i vrhunski djelatnik može kroz rad ostvariti plaću načelnika, a bit će i sustav nagrađivanja", rekao je ministar a prenosi Vjesnik.
 

Takvo testiranje košta 2200 kuna, a svaki treći testirani muškarac nije bio otac svog djeteta. Laboratorijski stručnjak prof. dr. Gordan Lauc rekao je kako 'su zadnjih nekoliko godina primijetili kako je taj broj drastično pao, te da imaju sedam do osam posto negativnih analiza. Najvjerojatnije jer su ljudi naučili da DNK analiza može sve pokazati.'

Kao što više nema slučajeva da se na sudu razvlači dokazivanje isto tako nema više ni pokušaja majke da očinstvo podmetne nekom drugom. Reakcija muškaraca koji su saznali da nisu očevi 'svoje' djece uglavnom je bila šutnja, javlja Dnevnik Nove TV.

Istaknuta likovna kritičarka, publicistica i novinarka Marina Baričević, kojoj je ULUPUH ovih dana dodijelio nagradu za životno djelo, zamišljala je umirovljeničke dane radno, nadajući se da će društvo »štovati sijede glave bremenite iskustvom i znanjem«.

No, funkcija ravnateljice Fundacije Meštrović (danas Muzeja), koja joj je prije gotovo dva desetljeća trebala poslužiti kao odskočna daska, postala je kamen spoticanja u njezinoj karijeri. Otkako je političkim dekretom uklonjena iz Fundacije, prostor za objavljivanje kritičkih tekstova mogla je pronaći samo u opozicijskim medijima.

Nije ni tu mogla izbjeći stresne situacije: u Novom listu joj je nakon deset godina sustavnoga praćenja likovnih zbivanja otkazana suradnja bez ikakva objašnjenja ili isprike, a kad je ugašen Feral, zamrli su i njezini gorki komentari političkoga i kulturnoga jednoumlja.

S Marinom Baričević smo razgovarali o ULUPUH-u, koji joj je nagradom htio zahvaliti na nesebičnom djelovanju u korist nacionalne likovne kulture, pogotovo na području afirmacije suvremene umjetničke keramike, ali i o nizu drugih tema.

Cijeli razgovor pročitajte na vjesnik.hr .

Evo dio programa:

"Uvođenjem programa i softvera otvorenoga koda u državnu upravu za početak ondje gdje je moguće. Ovo je veliki i složen projekt koji će se raditi u segmentima s velikom pripremom. Cilj je u državnoj upravi uvesti besplatan softver, čime bi se osigurala neovisnost državne uprave o bilo kome, a time i potaknuo razvoj IT sektora koji bi sve to osiguravao i održavao"

Iako je došlo do ispreplitanja pojmova 'besplatan softver' i 'softver otvorenog kôda' (koji nije uvijek besplatan), jasno je da je riječ o napretku. Naime, Francuska i Brazil su prepoznali snagu toga projekta u njegovoj stabilnosti i cijeni te su bili među prvima koji su takav plan i sproveli što im je donijelo enormne uštede.

Hrvatska Udruga Linux Korisnika (HULK) je već dala priopćenje kako podržavaju te su spremni na suradnju i davanje pomoći Vladi u sprovođenju tog programa. 

D.L. // Politika.Hr
 

U povodu 30. obljetnice smrti Miroslava Krleže predstavnici Leksikografskoga zavoda, glavni ravnatelj Vlaho Bogišić, ravnatelj Bruno Kragić i članica Ravnateljstva Mirjana Mataija položili su vijenac na grobu najistaknutijeg hrvatskog književnog velikana i utemeljitelja Leksikografskoga zavoda.

Leksikografski zavod povodom 30 godina od smrti Miroslava Krleže i 60 godina Leksikografskoga zavoda održao je u listopadu znanstvenu konferenciju Europa i enciklopedija: kultura i kodifikacija. Program obilježevanja tridesete obljetnice smrti Miroslava Krleže pročitajte ovdje . 

Na današnji dan, prije 10 godina, na dvadesetu obljetnicu Krležine smrti, Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže (Krležin Gvozd 23) otvoren je za javnost.
U povodu tridesete obljetnice smrti Miroslava Krleže, u četvrtak, 29. prosinca 2011., bit će otvoren za posjetitelje od 11.00 – 17.00 sati. Ulaz je slobodan. Svaki puni sat organizirano je stručno vodstvo, a u 13.00 i 15.00 sati glumac Božidar Smiljanić govorit će Krležine stihove.

Sasvim je izvjesno da na svojim stranicama nismo uspjeli pokriti baš sve relevantne radove, no nadamo se da dobar dio ipak jesmo. U kratkom novogodišnjem pregledu predstavljamo vam 10 najzanimljivijih priča koje ste u 2011. najviše čitali, lajkali i dijelili na tportalu. Otkrića nisu predstavljena po značaju, već kronološki. Za više informacija kliknite na naslove.

Tomislav Domazet Lošo promijenio shvaćanje evolucije

U posljednja tri desetljeća u genetici je prevladavalo mišljenje da su kopiranje i modificiranje već postojećih gena glavni načini nastanka novih. Međutim, mladi, ali uspješni genetičar dr. Tomislav Domazet Lošo s Instituta Ruđer Bošković i njegov kolega prof. Diethard Tautz s Instituta za evolucijsku biologiju Max Planck u svom su novom istraživanju pokazali da geni mogu nastati i spontano te značajno utjecati na tijek evolucije.

Tragovi Higgsova bozona zabilježeni u dva eksperimenta

Tragovi misteriozne čestice Higgsova bozona, koja, prema postojećim fizikalnim teorijama, drugim česticama daje masu, zabilježeni su u dva ključna eksperimenta Velikog hadronskog sudarača – u ATLAS-u i CMS-u. Iako se ovaj važan rezultat ne može pripisati hrvatskim znanstvenicima, ipak treba podsjetiti da u CERN-u radi i poveća skupina naših vrsnih znanstvenika.

Petar Mimica otkrio tajnu najmoćnijih bljeskova u svemiru

Petar Mimica, hrvatski astrofizičar na Sveučilištu u Valenciji, u renomiranom časopisu Nature objavio je zanimljivu studiju koja otkriva izuzetno dinamičan proces u kojem umiru neke od masivnijih zvijezda u svemiru.

Nenad Ban objavio rad koji bi mu mogao donijeti Nobela

Hrvatski znanstvenik Nenad Ban sa svojim je timom u časopisu Science objavio iznimno važan rad o strukturi ribosoma koji bi trebao omogućiti razvoj novih antibiotika, ali i lijekova za tretiranje tumora i genetskih oboljenja.

Hrvati na tragu lijeka protiv tumora, kapi i srčanog udara

Hrvatski znanstvenici dr. sc. Dea Slade i dr. sc. Ivan Ahel sa svojim su timom objavili važan rad u prestižnom časopisu Nature koji bi kroz nekoliko godina mogao rezultirati terapijama za liječenje nekih oblika tumora, ali i infarkta i moždanog udara.

Domagoj Vučić otkrio lijek protiv raka gušterače, pluća, kože...

Skupina znanstvenika iz poznate američke biotehnološke tvrtke Genentech, u kojoj radi i Hrvat Domagoj Vučić, otkrila je spoj SMAC kojim bi se za koju godinu mogle liječiti neke od najopasnijih vrsta tumora.

Hrvati srušili stoljetnu medicinsku dogmu o mozgu

Hrvatski znanstvenici dr. Darko Orešković i dr. Marijan Klarica oborili su 100 godina staru hipotezu o zaštitnoj tekućini u kojoj pliva mozak, a koja se nalazi u svim medicinskim udžbenicima.

Tomislav Smoljanović konačno pobijedio američkog farmaceutskog diva

Neki ugledni američki mediji, među kojima New York Times i Wall Street Journal, objavili su vijest koja je potvrdila dugogodišnje tvrdnje hrvatskih stručnjaka, osobito dr. Tomislava Smoljanovića, da su istraživači američke tvrtke Medtronic sustavno prikrivali neželjene nuspojave Medtronicova uređaja za spajanje kralježnice, koštanog morfogenetskog proteina rhBMP-2, poznatog kao infuse.

Ivan Đikić na tragu lijeka protiv kroničnih upala kože

U najprestižnijem znanstvenom časopisu Nature međunarodna grupa stručnjaka predvođena hrvatskim profesorom Ivanom Đikićem objavila je otkriće koje razjašnjava način nastanka kroničnog dermatitisa.

Izvor - tportal.hr

Foto - PIXSELL

I ove godine domovinu će tijekom božićnih blagdana posjetiti velik broj naših sunarodnjaka koji žive u inozemstvu kako bi jedan od najvećih obiteljskih blagdana proveli u društvu svojih bližnjih. Što znači da će doći do povećanja prometa kako na graničnim prijelazima tako i na prometnicama diljem čitave zemlje, ali i u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu. Također naši će građani prigodom obilježavanja božićnih i novogodišnjih blagdana, sukladno tradicionalnim vjerskim i obiteljskim običajima, u velikom broju pohoditi vjerska svetišta i crkve, organizirano slaviti u ugostiteljskim objektima i na gradskim trgovima, te se međusobno posjećivati u obiteljskim domovima.

Kako bi svaki od ovih događaja protekao u miru i duhu blagdanskog obilježavanja Božića želimo upozoriti građane kako eksplozivna sredstva nisu dio takvog slavlja i kako posljedice uporabe ovakvih sredstava mogu nekoga obilježiti za čitav život.

Kao primjer navodimo prošlogodišnje rezultate ove akcije kada je jedna osoba poginula uslijed nestručnog rukovanja oružjem i eksplozivnim sredstvom, 11 osoba (od kojih jedno dijete i jedan maloljetnik) zadobilo je teške tjelesne, a 16 osoba (od kojih petero djece i jedan maloljetnik) lake tjelesne ozljede. Osim ozljeda i jednog, nažalost, smrtnog slučaja zabilježeno je i 18 slučajeva propucavanja objekata (stanovi, kuće, vozila i sl.). U odnosu na rezultate prijašnjih godina broj ovakvih slučajeva je u padu, međutim i jedan izgubljen život i jedno ozljeđivanje sa trajnom posljedicom ruši pravi duh božićnih blagdana.

Ipak, bez obzira na tragične posljedice koje mogu izazvati, očekujemo kako će naši građani i ove godine u slobodnoj prodaji nabaviti petarde, rakete i druga pirotehnička sredstva za zabavu, a očekuje se i nezakonita nabava sredstava čija prodaja nije dopuštena. Sve to ukazuje na potrebu pojačanih mjera sigurnosti. Tako će tijekom prosinca, a posebice u blagdanskom razdoblju, policija pojačano kontrolirati neovlaštenu prodaju pirotehničkih sredstava, u cestovnom će se prometu posebna pozornost posvetiti većoj protočnosti prometa, a na graničnim prijelazima suzbijanju ilegalnog unošenja pirotehničke galanterije. Također, policijski će službenici kontaktirati predstavnike civilne vlasti na razini županija, gradova i općina, predstavnika župa i biskupskih ordinarijata, kao i ravnatelje osnovnih, srednjih, viših škola i fakulteta kako bi se građane upozoravalo na opasnosti zloupotrebe oružja, streljiva, eksploziva, bombi, eksplozivnih i pirotehničkih sredstava kućne izrade. Najviše opasnosti prijeti na mjestima masovnog okupljanja građana.

Obzirom na navedeno pozivaju se građani da i ove božićne i novogodišnje blagdane stave naglasak na blagdanski duh i okupljanja u kojima najvažniju ulogu ima obitelj i prijateljska druženja.

"Imate našu potporu jer ste rođeni u selu Ploča i jedan ste od rijetkih političara koji niste zaboravili svoj kraj. Rama-Prozor je dosta nerazvijena općina u koju nijedna vlast nije posebno ulagala ali naša općina ima ogromne potencijale: hidrografske, prirodne i ljudske potencijale. Naša budućnost leži u ulaganjima i razvoju, stoga je vrlo važno širiti u svijetu informacije o Rami-Prozoru. Bogata narodna i kulturna povijest našeg kraja ovdje je često bivala ranjavana i uvijek se čudesno oporavljala od raznih napada i pokušaja uništenja. Sigurni smo kako ćete je čuvati i u Hrvatskom saboru jednako kako ste to činili i pred transporterima onih koji su davno otišli posramljeni iz naše zemlje Herceg-Bosne, ponosne.

Imate našu punu podršku i želimo Vam puno uspjeha u budućem radu i zalaganjima za opstanak, ponos i dostojanstvo našeg naroda", stoji u dopisu pisma podrške upućenom Pločkiniću.

NEDOSTAJU DETALJI LICA

Nedostaju li nacrtanim likovima dijelovi tijela nos, usta, uši ili oči, to govori da dijete odbija primati informacije tim osjetilima. Primjerice, nedostatak ušiju govori o tome da dijete ne želi slušati druge. Razmislite, možda ga prečesto upozoravate, korite ili mu držite prodike. Dijete je vjerojatno osjetljivo na kritiku ili primjedbe.

Razmislite zašto je to tako. Je li vaša kritika konstruktivna ili ga kritizirate čak i kad ne zaslužuje?

Ne morate zvučati kao pokvarena ploča jer na opetovano upozoravanje djeca vrlo rijetko reagiraju. Znate onu "Na jedno uho unutra, na drugo van"? Pokušate li djetetu zorno predočiti što želite, postići ćete učinak. Izbjegavajte kritizirati dijete pred drugom djecom ili odraslima jer pred njima osjeća još veći sram. 

MALA USTA

Nacrtani lik ima vrlo mala usta ili ih uopće nema. To znači da se dijete ne voli služiti riječima jer je prestidljivo ili nema dovoljno samopouzdanja. Vjerojatno se boji da bi ga netko mogao nadglasati, uopće ne shvatiti ili posramiti. 

VELIKE I ŠIROM OTVORENE OČI

Velike, širom otvorene oči znak su nekog pritajenog straha. Ako prikazani lik ima dugačke i guste trepavice, to znači da se dijete katkad voli ponašati demonstrativno ili čak histerično. Uzrok tom ponašanju krije se u djetetovoj potrebi za odobravanjem i pažnjom najbližih članova obitelji. 

VELIKA USTA

Velika usta ili golema, bujna kosa na nacrtanom liku govore o djetetovoj emocionalnoj osjetljivosti. Takvom je djetetu potrebno otvoreno iskazivanje ljubavi, mnogo komunikacije, maženja, zagrljaja i pohvala. Ono se želi osjećati voljeno. 

ŠIROKO OTVORENA USTA I ZUBI

Široko otvorena usta s nacrtanim zubima kazuju nam da dijete često izražava svoju agresiju vikanjem, plakanjem ili psovkama. 

UZDIGNUT REP

Ako biće ima uzdignut rep, riječ je o optimističnom djetetu. U suprotnom, ako je rep povijen prema dolje, dijete je nečim nezadovoljno ili je vrlo pokorno. 

KRILA

Biće s krilima znak je višestrukih interesa. Ovo je dijete vječito u potrazi za nekim odgovorima, voli učiti i istraživati. Ono želi sve imati odmah i često radi više stvari odjednom. Njegov duh morate stalno hraniti. Vi ste zacijelo jedan od onih roditelja koji svojemu djetetu kupuje dječje enciklopedije. 

UKRASI I MODNI DODACI

Prisutnost ukrasa, kao što su naočale, nakit, pera, posebna odjeća, znači da dijete i u svakodnevnom životu mnogo razmišlja o svojem izgledu i imidžu. To je mališan koji voli imati najnoviju igračku, nositi šarenu odjeću i nadmetati se u ukrašavanju s ostalima. 

SNAŽNA TJELESNA KONSTITUCIJA

Obratite pozornost na elemente crteža koji ukazuju na snagu prikazanog lika. Ima li taj lik snažno tijelo, mišiće, opasno oružje, oštre kandže, jaki kljun i slično, tada se vaše dijete osjeća prilično nezaštićeno i slabije od druge djece. Ono želi biti jače i to iskazuje kroz crtež, crtajući detalje koje bi i samo voljelo imati. Što je takvih detalja više, dijete se osjeća ugroženije. Isto tako, što je karakter prikazanog bića zločestiji (primjerice, prikazan je zli robot, demon, zmaj ili vampir), to je djetetova želja da se nametne snažnija. Djeca iz nesređenih obitelji, u kojima ima nasilja, često crtaju takve likove. 

KRETNJE LIKA

Promotrite kako se kreće taj lik. Ima li ispružene ruke i pogled usmjeren prema gore, kao da prijeti nekome odozgo? Vaše dijete usmjerava agresiju prema svojim autoritetima (prema vama, učiteljici, starijoj djeci), tj. prema onima koji mu nešto brane ili su u poziciji da mu zapovijedaju.

Ako je čudovište usmjereno prema dolje, kao da prijeti manjem od sebe, tada je dijete vjerojatno frustrirano podsmijehom svojih vršnjaka ili ga iritiraju mlađa braća i prijatelji. Porazgovarajte s djetetom o tome kakvi ga problemi tište. Možda osjeća pritisak od prijatelja ili odraslih. Razmislite o tome namećete li mu previše obveza. 

OPĆI DOJAM

I na kraju ocijenite opći dojam crteža. Ako je biće originalno, znači i vaše je dijete sklono inovativnom načinu razmišljanja.

Pomoću ovoga testa shvatit ćete djetetove sklonosti, strahove i nade. On će vam pomoći da pomognete djetetu da ih prebrodi. Osim toga, moći ćete i sami unijeti promjene u njegov odgoj i tako ga učiniti sretnijim. Iskušajte test na svojoj djeci ili djeci svojih prijatelja.

Budući da je predizborna kampanja u Hrvatskoj u punom jeku, Komentar Dana je uvjeren da je za ukidanje njegova Facebook računa "zaslužan" SDP. To je i objavio na svojim internetskim stranicama - objavio je index.hr.

1. Premda je ovo predizborno vrijeme, o aktualnostima u Vukovarsko-srijemskoj županiji ne govori se samo tada. No, ono na čega se većina toga naslanja, posebice kada je riječ o projektima koji jamče razvoj ovoga kraja , jest strategija razvoja Vukovarsko-srijemske županije 2011.-2013. Ona predstavlja konzistentan strateški okvir za razvoj županije s utvrđenim strateškim ciljevima, prioritetima, mjerama. Možete li nas upoznati odmah na početku s njezinim temeljnim odrednicama?

Razvojna strategija Vukovarsko-srijemske županije za razdoblje 2011-2013. temeljni je dokument za utvrđivanje i provedbu gospodarskog i društvenog razvoja. Izrađena je u skladu sa Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a prema zahtjevima i metodologiji kojom se koristi i EU u pripremi prostorno-planske dokumentacije.

Županijsku razvojnu strategiju treba shvatiti kao:
•     sredstvo koje bi trebalo pomoći pri usmjeravanju razvojnih procesa u županiji kako bismo poboljšali uvjete za održivi razvoj, povećanje konkurentnosti i u konačnici za postizanje više kvalitete života i zadovoljstva naših građana
•    Instrument za uspješnije upravljanje razvojem županije
•    Okvir za financiranje projekata regionalnog razvoja iz državnih programa
•    Okvir za financiranje projekata regionalnog razvoja iz većine programa pretpristupnih, a kasnije i strukturnih fondova EU
•    Osnova za privlačenje ulaganja domaćih i stranih investitora

Strategija se sastoji od:
•    Osnovne analize stanja uz definirane razvojne potrebe i razvojne probleme
•    SWOT analize (razvojne snage, slabosti, mogućnosti i prijetnje)
•    Vizije županijskog razvoja
•    Strateških razvojnih ciljeva, prioriteta i mjera
•    Financijskog okvira
•    Akcijskog plana
•    Institucionalnog okvira
•    Okvira za praćenje provedbe i izvještavanje
•    Komunikacijske strategije

Ciljevi definirani strategijom su
1.    Konkurentno gospodarstvo
2.    Razvoj ljudskih resursa i kapaciteta za upravljanje razvojem
3.    Kvalitetno prostorno planiranje, moderna infrastruktura i očuvani okoliš
4.    Unaprjeđenje kvalitete života

I dostižu se provedbom mjera unutar utvrđenih prioriteta.
Ciljevi, prioriteti i mjere u skladu su s prioritetima razvoja statističke regije Panonska Hrvatska, kojoj pripada i VSŽ, te Nacionalnim strateškim referentnim okvirom RH i ujednačeni s razvojnim prioritetima navedenim u Strategiji regionalnog razvoja RH.
Važno je istaknuti da je pri izradi ovog dokumenta primijenjen partnerski pristup što znači da su predstavnici pojedinih društvenih skupina kao što su javni sektor, privatni sektor i civilno društvo aktivno sudjelovali u njegovom stvaranju. Na taj način, strategija sadržava stavove svih ključnih interesnih skupina na području županije.
Budući da razvojna strategija nije samo dokument nego i proces, odnosno način mišljenja djelovanja svih uključenih u razvoj naše županije, njezino usvajanje nije završetak jednog pothvata nego tek prvi korak u zajedničkom naporu prema ostvarivanju ciljeva koje želimo ostvariti. U tome, osim nositelja razvoja, predstavnika javnog, privatnog i civilnog sektora okupljenih u Partnerskom vijeću, izuzetno važnu ulogu imaju i svi građani naše županije.

2. Više od 130 stručnjaka iz raznih područja sudjelovalo je u izradi županijske razvojne strategije, nema sumnje da je razvoj gospodarstva njezin prioritet. U tom kontekstu prokomentirajte sadašnje stanje u gospodarstvu? Bilježe se, naime, pozitivni pomaci.

Točno tako! To potvrđuju svi pokazatelji. U Županiji je u 2010. godini  ostvarena dobit u iznosu od 347,9 milijuna kuna, što je povećanje od 14,0%. S obzirom da je ostvarena dobit viša od gubitaka ostvarena je neto dobit, tj. pozitivan konsolidiran financijski rezultata u iznosu od 7,2 milijuna  kuna. što je ostvarilo još samo 6 županija u Hrvatskoj.
Kako je razvoj gospodarstva naš prioritet logično je da je županija sa svoje strane učinila sve što može kako bi to ubrzala.

Tako je kao dodatnu podršku gospodarstvu, prije svega malom i srednjem poduzetništvu, uspješno provodila program kreditiranja poduzetništva, potpomagala razvoj poduzetničkih zona te je dodatno osnažila razvojnu agenciju Hrast s osnovnom svrhom što boljeg iskorištavanja financijskih sredstava iz raspoloživih, kako predpristupnih fondova EU, tako i domaćih izvora financiranja. Isto tako s ciljem dodatnog jačanja gospodarstva, VSŽ je osnovala i klaster drvoprerađivača te klaster poljoprivrednih proizvođača.

Uz sve navedeno, razlog ovoj boljoj gospodarskoj slici zasigurno je i u činjenici što su unatoč krizi poduzetnici županije investirali 600,0 milijuna kuna što je za 4,8% više u odnosu na proteklo razdoblje.   

U prvih šest mjeseci ove godine u županiji je ostvareno 3,9 milijardi kuna ukupnih prihoda što je predstavlja povećanje za 0,2% za isto razdoblje prethodne godine.

Unatoč dobrim pokazateljima koje sam naveo, građevinarstvo se i nadalje još ne oporavlja, tako da je za prvih 6 mjeseci ukupan prihod ostvaren za 12,9% manje u odnosu na prvih 6 mjeseci 2010. godine te je smanjen udjel građevinarstva s 9% na 7,8% , no dobar je podatak da je broj zaposlenih u toj grani ostao na istoj razini.
Poznato je da je u našoj županiji, posebice u Vinkovcima, drvna industrija oduvijek bila jedan od glavnih čimbenika gospodarske slike našega kraja. Stoga me veseli što mogu reći da se tržište drvnih proizvoda  oporavilo, a posebno izvozno te su čak u 2011. godini narudžbe i veće od onih koje se mogu isporučiti.

Unutar prerađivačke industrije drvna industrija bilježi povoljnije rezultate, naime ukupan prihod je porastao za 2,7%, više od 70% ukupnog  prihoda ostvareno je na stranom tržištu,no broj zaposlenih u tom sektoru smanjen je za oko 3%. Poseban rast ukupnog prihoda drvne industrije je iskazan u prvom polugodištu 2011. godine gdje se bilježi povećanje od  gotovo 20% ukupnog prihoda, istodobno povećan je i broj zaposlenih za 6%.

Zasigurno boljem poslovanju drvne industrije doprinosi i novoosnovani klaster Vukovarsko-srijemske županije, koji objedinjuje 17 poduzeća, a ona ostvaruju više od 70% ukupnog prihoda drvne industrije Vukovarsko-srijemske županije. Poseban doprinos još boljim rezultatima dati će i novoosnovano poduzeće Furnir Otok koje je otpočelo s radom u drugom polugodištu ove godine, zapošljava 80 radnika, a vrlo skoro će taj broj porasti za novih oko 50 radnika.

3. Nedavno je HGK ŽK Vukovar objavila također kako su pomaci spori, ali ipak vidljivi. Svakako jedan od najistaknutijih je smanjenje nezaposlenosti na ovom području koje je evidentno od ožujka ove godine i čak ni u doba godine kada je sezona već odavno iza nas, nezaposlenost ne raste?

Upravo tako, i to je ono što posebno raduje sve nas. Pokazalo se da  Vukovarsko-srijemska županija u kriznim godinama bilježi nešto povoljnije rezultate od onih na razini RH, kada je nezaposlenost u pitanju.
Krajem rujna ove godine u županiji je registrirano 16.857 nezaposlenih što je  za 5,3% manje u odnosu na rujan 2010 godine.

U gradu Vukovaru registrirano je 2.290 nezaposlenih osoba što je za 3,9% manje u odnosu na prethodni mjesec, odnosno za 16,5% manje u odnosu na mjesec rujan 2010. godine, istodobno u Vinkovcima je registrirano 2.758 nezaposlenih osoba , što je za 1,2% manje u odnosu na prethodni mjesec, odnosno za 2,8% manje u odnosu na mjesec rujan 2010. godine.

Podaci su to koji zasigurno govore da se pomaci nabolje događaju i da polako izlazimo iz krize, unatoč pričama onih koji to žele osporiti i demantirati. No ovi podaci njih vrlo zorno i precizno demantiraju.

4. Poljoprivreda je jedna od važnih tema o kojoj svakako na ovom području treba voditi računa . Njezina je važnost naglašena i tijekom nedavno održanog 1. Poljoprivrednog foruma u VSŽ. Kakvo je stanje i planovi po tom pitanju?

Poljoprivreda je izuzetno bitna za Vukovarsko-srijemsku županiju jer čini 21,6% bruto dodane vrijednosti te je u prethodnom razdoblju bila najdinamičnija gospodarska grana. Na prostoru županije 850 je poljoprivrednih gospodarstava koja svako pojedinačno, po jednoj ili više osnova, ostvaruje više od 100.000 kuna poticaja. Ona su realan oslonac uspješne poljoprivrede. Nacionalne i i županijske potpore značajno su pridonijele povećanju voćarske i vinogradarske proizvodnje i sada su pred nama potrebe za investiranjem u skladištenje.

Iznos poticaja za poljoprivrednu proizvodnju u našoj županiji rastu iz godine u godinu pa su tako u zadnje dvije godine iznosili preko 400 milijuna kuna izravnih plaćanja iz proračuna RH prema poljoprivrednim gospodarstvima.

Više je dobrih primjera uspješnog kandidiranja projekata u poljoprivredi na nacionalne i EU fondove. Navest ću jedan na kojem se radi ovdje u Vinkovcima i koji će uskoro biti potpuno završen i prvi je takve vrste u Republici Hrvatskoj. To je projekt navodnjavanja Poljoprivrednog dobra Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, ukupne vrijednosti 8 milijuna kuna od čega je 80% osiguralo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, a 20% Vukovarsko-srijemska županija. Ovaj projekt će u prvom redu biti edukacijski, a potom i proizvodni poligon.

Vukovarsko-srijemska županija je kandidirala 17 farmi za projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi kojega financira Svjetska banka.

Uvjet je bio usklađenje sa standardima EU, a ukupan iznos potpore je 5,6 milijuna kuna. Planirano je da se do kraja godine isplate sva ugovorena sredstva.

Spomenuli ste i nedavno održani Poljoprivredni forum VSŽ koji je bio izuzetno dobro posjećen i na kojem je jedna od tema bilo navodnjavanje, bez kojega neće biti intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Svjesni toga, u sustav navodnjavanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji dogovorena su ulaganja od 111 milijuna kuna.

Opći trend , a doskora i obveza RH je sve značajniji udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji. Najbolji primjer uspješne investicije i na nacionalnoj razini je nedavno završeno bioplinsko postrojenje na farmi mliječnih krava Osatina u Ivankovu koje proizvodi električnu energiju, a višak neiskoristive topline korist će se za stakleničku proizvodnju povrća. I o tome je bilo riječi na Poljoprivrednom forumu gdje je g. Ervačić, vlasnik Osatine, o tome održao prezentaciju. A sam forum smo zapravo organizirali kao jedan u nizu edukativnih sastanaka kao bi naši poljoprivredni gospodarstvenici shvatili kolika je važnost njihove sposobnosti u korištenju financijskih i drugih potpora hrvatskoj poljoprivredi u skorom zajedništvu sa drugim članicama EU. Naime nakon ulaska RH u EU našim će poljoprivrednicima na raspolaganju biti 800 milijuna eura.

5. Kanal Dunav-Sava također je neizostavna tema. Uz njega će se nalaziti i buduća županijska poduzetnička zona?

Sukladno Strategiji razvoja RH, Vlada RH je 1991. godine donijela Odluku o pripremama za izgradnju višenamjenskog kanala Dunav-Sava. Stručnjaci UN-a  izradili su 1972. godine studiju višenamjenskog uređenja rijeke Save u kojoj je predloženo i vrlo povoljno rješenje kanala Dunav-Sava zbog njegove važnosti za plovidbu, odvodnju i navodnjavanje, a 1975. godine izrađen je i idejni projekt.  Zadnjih dvadesetak godina radilo se na  različitim studijama i projektima potrebnim za realizaciju ovog projekta.

Višenamjenski kanal Dunav-Sava od Vukovara do Šamca duljine je 61,5 km, njegove su tri glavne funkcije: plovidba, navodnjavanje i odvodnja. Dakle, služit će prije svega poljoprivredi, prometu i vodnom gospodarstvu. S obzirom na globalno-prostorni i prometni položaj, kanal Dunav-Sava najkraća je moguća plovna veza Podunavlja i Jadrana. Skraćuje plovni put za 417 km u smjeru zapada (Jadrana) i 85 km u smjeru istoka (Crnog mora). On omogućava njegovo povezivanje s ostalim plovnim rijekama u sustavu plovnih putova Europe.

Izgradnja kanala presudno će utjecati na razvoj prometa na unutrašnjim plovnim putovima RH.  Kanal Dunav-Sava, kao dio sedmog odnosno dunavskog koridora, omogućuje integraciju hrvatskih plovnih putova te vezu transeuropskog unutrašnjeg plovnog puta Rajna-Majna-Dunav s morem, odnosno s hrvatskim morskim lukama Rijeka i Ploče.

Uz plovidbu, kanalom bi se omogućilo navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta radi povećanja tradicionalnih ratarskih prinosa i promjene strukture sjetve uvođenjem tržišno atraktivnih biljnih kultura. U slijevu kanala, omogućuje se uređenje površinskih odvodnja na 173 000 ha, osigurava uvjete za dogradnju podzemne odvodnje na 62 000 ha poljoprivrednih površina. Isto tako, eliminirale bi se povremene i dugotrajne poplave Spačvansko-studvanskog bazena i regulacija vodnog režima prema zahtjevima šumske vegetacije.

Izgradnjom kanala izgradila bi se u blizini Vukovara, između Marinaca i Bršadina nova luka Vukovar. Preduvjeti stavljanja luke u funkciju jesu: izvedba 9 km kanala Dunav-Sava na potezu od Vuke do Dunava, regulacija 4,5 km rijeke Vuke, izgradnja jednog željezničkog i jednog cestovnog mosta te prilagodba prometne i komunalne infrastrukture u gradu Vukovaru.

Puni kapacitet Luke će se ostvariti dovršetkom izgradnje kanala Dunav-Sava, a jednako tako njegovom izgradnjom izgradit će se središnja poduzetnička zona za Vukovarsko-srijemsku županiju. Koliki će biti njezin kapacitet, u ovome trenutku teško je govoriti, no jedno je sigurno da će za nju vladati veliki interes poduzetnika, zbog njezina položaja i svih prednosti.

6. Vukovarsko-srijemska županija je od zasigurno najrazorenijih županija u Domovinskom ratu. Danas, 20 godina nakon tih događanja kakvo je stanje s obnovom ne samo stambenog prostora nego i svega ostalog?

U 2010. godini za obnovu kuća i stanova na području Vukovarsko-srijemske županije utrošeno je više od 116,0 milijuna kuna dok je u prvih 6 mjeseci 2011. godine utrošeno više od 63,0 milijuna  kuna. Najviše je aktivnosti u obnovi usmjereno na zgrada sa više stambenih jedinica, te je obnovljeno 290 stanova dok je obnova obiteljskih kuća pri kraju. Za obnovu je preostalo oko 500 stanova. Za istaknuti je da su u obnovu spomenika kulture u 2010. i 2011. godini utrošeno ukupno 77,8 milijuna  kuna, dok je u istom razdoblju za obnovu objekata javne namjene, objekata socijalne infrastrukture i sakralnih objekata utrošeno ukupno 51,5 mil. kuna.

7. Usko vezano pitanje, kada je riječ o Domovinskom ratu, je razminiranje. Situacija je puno bolja što potvrđuje i smanjen broj nastradalih od zaostalih mina, ali ipak, 20 godina je prošlo od rata, a neki dijelovi ovog kraja još su nedostupni zbog mina....

Vukovarsko-srijemska županija nalazi se na osmom mjestu po veličini minsko sumnjivih površina u Republici Hrvatskoj, sa 4.335 hektara, što čini 1,8% ukupne površine županije. Od ukupne minsko-sumnjive površine 28% obuhvaćene su poljoprivredne površine, oko 2% vodotoci, putovi, dok 70% otpada na šumske površine.
Tijekom 2010. godine predviđeno je humanitarno razminiranje i pretraživanje za županiju veličine 387 hektara, dok je kroz 30 odrađenih projekata realizacija humanitarnog razminiranja i pretraživanja iznosila 489,6 hektara što je za 26% više od utvrđenog plana za 2010. godinu. Metodama redukcije, isključeno je daljnjih 355 hektara (pretežno šumskih površina), što na kraju godine smanjuje ukupno minski-sumnjivu površinu za 844 hektara. U razminirane površine uključene su kako poljoprivredne, tako i šumske površine.

Potrebno je istaknuti da je Fond za razminiranje VSŽ, zajedno sa ITF-om, sudjelovao u razminiranju 36 hektara poljoprivrednih površina.

Za 2011. godinu Plan humanitarnog razminiranja i pretraživanja usvojen je s veličinom od 323 hektara. Zaključno sa 31. kolovozom 2011. godine razminirano i pretraženo je 218 hektara što iznosi 68% planiranih površina. Također je metodama redukcije isključeno novih 165 hektara, tako da je sa 31. kolovoza 2011. g. minsko-sumnjiva površina smanjena za daljnjih 383 hektara. Trenutno imamo nekoliko projekata koji se rade a za neke se očekuje uvođenje u posao.

U rujnu ove godine potpasan je Sporazum o dodjeli sredstava EU za projekte razminiranja ratom pogođenih područja, koji će se financirati iz programa IPA. Ovim Sporazumom EU za našu županiju  osigurava sredstva za razminiranje površine od 166 hektara. Projekti su izrađeni, nastavlja se sa javnim nadmetanjem i odabirom izvođača radova. Uskoro bi trebali početi radovi na tim projektima, no jedan dio će se raditi i u 2012. godini.

Već sada se vidi da će 2011. g. biti vrlo uspješna kada je razminiranje u pitanju.

8. Osim što smo u predizbornom vremenu, jesen je u VSŽ vrijeme kada sjećanja na teške trenutke 1991.g. oživljavaju kroz obljetnice progona koje se obilježavaju diljem županije. U tom kontekstu nekoliko riječi o brizi o stradalnicima Domovinskog rata.

Da, jesen je vrijeme kada se intenzivnije sjećamo svih onih nemilih zbivanja koja su se desila 1991. godine na ovim prostorima. Pogotovo je ova jesen teška jer 20 godina je prošlo od tada, a još uvijek imamo otvorena mnoga pitanja. U Republici Hrvatskoj se još uvijek ne zna sudbina 999 osoba, od toga broja čak 446 osoba je iz Vukovarsko-srijemske županije i njihova sudbina je još uvijek nepoznata. To su činjenice koje nas sve pritišću, a posebno je teško obiteljima koje traže svoje najmilije, 20 godina je prošlo, a oni im nemaju gdje zapaliti svijeću. Ovo je vrijeme kada obilazimo mjesta masovnih grobnica, groblja diljem županije i prisjećamo se svih onih koji su slani u minska polja, koji su streljani, koji su mučeni, koji su prošli pakao srpskih logora, a sada se moraju bojati preći granicu Republike Hrvatske kako ne bi bili uhićeni.

To su teške, ali za nas u ovoj županiji, svakodnevne situacije. Stoga osobno podržavam predsjednicu Vlade RH u njezinim naporima da zaštiti hrvatske branitelje i sve stradalnike Domovinskog rata, kako od eventualnog sudskog progona, tako i njihov dignitet i ljudsko dostojanstvo. To činim i sam u svojoj domeni djelovanja i sa dužnim poštovanjem prilazim svakom takvom pojedincu ukoliko mi se obrati za pomoć, jednako tako i udruzi. Na žalost mi smo županija na koju otpada  gotovo 50% ukupno stradalih osoba u Domovinskom ratu i sada jednako toliko onih za čiju se sudbinu još ne zna. To su činjenice koje me obvezuju kao prvoga čovjeka županije da sa puno razumijevanja, brige i skrbi prilazim toj populaciji što i činim.

9. Na pragu smo ulaska u Europsku uniju. Pripreme se već dulje vrijeme obavljaju, kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini. U VSŽ valja educirati ljude koji će biti odgovorni za projekte koji će se, pak, aplicirati prema fondovima EU. U tom pogledu dosta daleko dogurali, VSŽ ulaže svakodnevno u znanje i obrazovanje, a posebice kada je sve usko povezano sa EU?

Mi smo odavno u županiji shvatili da bez mladih i obrazovanih, dobro educiranih ljudi za pisanje projekta, sa znanjem dva strana jezika, nećemo biti u stanju aplicirati projekte prema predpristupnim, a kasnije, strukturnim i kohezijskim fondovima EU. Stoga smo godinama ulagali u taj kadar, osnažili Upravni odjel za kapitalna ulaganja i međunarodnu suradnju, osnovali svoju razvojnu agenciju Hrast i ekiprali ih mladim, obrazovanim ljudima i dodatno ih educirali na domaćim i inozemnim treninzima i rezultati su već vidljivi.

Uz njih, u Vukovarsko-srijemskoj županiji djeluje više agencija za pripremu projekata za EU fondove i druge aktivnosti,kao što su , VURA, TINTL, a osnovana su i 3 LAG-a. Sve njihove aktivnosti rezultirale su činjenicom da je naša županija na 7. mjestu u Republici Hrvatskoj po ugovorenim sredstvima iz predpristupnih fondova EU-a prema istraživanju Instituta za međunarodne odnose iz Zagreba «Analiza regionalnih kapaciteta za korištenje EU fondova na županijskoj razini».

 Do sada je iz tih sredstava Vukovarsko-srijemska županija ukupno povukla 160 milijuna eura.

Isto tako Vukovarsko-srijemska županija je ocjenjena kao županija koja najviše ulaže u ljudske resurse za pripremu i provedbu EU projekata, što se u konačnici vidi i po ostvarenom rezultatu jer naša županija do 31. prosinca 2009.godine bila na 15. mjestu po istoj analizi  a sada je na 7. mjestu, te je tako ostvarila najveći napredak od svih hrvatskih županija.

Ponovno ću naglasiti da ovi rezultati dovoljno govore i da je to najbolji odgovor svima onima koji su nas u proteklom razdoblju i prozivali za upošljavanje mladih, obrazovanih ljudi pitajući se treba li nam to, a pri tom ne shvaćajući suštinu, što smo mi u županiji odavno shvatili i znali.

I pri tome kontinuirano ulažemo u buduće visokoobrazovane kadrove kroz stipendiranje studenata i pomoći srednjoškolcima.

U školskoj godini 2010/2011. g. iz izvornih sredstava županijskog proračuna izdvojeno je ukupno 6 milijuna kuna za 180 studentskih stipendija, za 200 potpora učenicima i studentima, za prijevoz srednjoškolaca, gdje je za drugo i treće dijete u obitelji prijevoz besplatan, te za potpore učeničkih prijevoza općinama i gradovima.
Sva ta ulaganja u mladost jednoga dana će se višeznačno vratiti ovoj županiji u to sam uvjeren.

10. HDZ, kao vladajuća stranka na ovom području ne mora u kampanju puno ulagati, dovoljno je podsjetiti žitelje VSŽ na sve odrađeno i učinjeno?

Moj stav je da se svaki dan treba raditi najkvalitetnije što se može od prvog dana preuzimanja vlasti, a ne samo pred izbore. I tako smo i radili, zajedno sa svojim koalicijskim partnerima, i vjerujem da su to građani prepoznali, i stoga mislim da nema potrebe posebno ovdje navoditi sve odrađeno, tim više što sam odgovarajući na vaša pitanja već naveo puno odrađenih projekata, kao i najavio neke izuzetno značajne projekte za razvoj Vukovarsko-srijemske županije i boljitak njezinih građana.

Slažem se da se uvijek može više i bolje, i mi se trudimo da učinimo maksimum, a našim građanima poručujem da nam i dalje vjeruju kao i do sada jer samo zajedničkim radom, svako u svojoj domeni ,sposobni smo ovu županiji napraviti mjestom ugodnog življenja svih njezinih građana.

Nezakonita promaknuća oko 150 politički podobnih a mahom nestručnih kadrova, ponovno je razljutila mnoge diplomate, kao i sve ostale neprivilegirane djelatnike Ministarstva vanjskih poslova. Pravu pobunu među njima, o kojoj nam javljaju naši izvori, izazvala je informacija prema kojoj je ministar Jandroković nekoliko tjedana prije izbora, odnosno svega nekoliko mjeseci prije eventualnog ulaske Hrvatske u EU, u tajnosti odobrio tu skupu i za Hrvatsku vrlo štetnu avanturu. 

Diplomate najviše ljuti promaknuće ozloglašene Tine Krce

- Ljudi su ogorčeni nezakonitim promaknućima bivših tajnica, neodgovarajuće obrazovanih rođaka i rođakinja, te politički podobnih kadrova koji su tek prije nekoliko godina završili mahom Prometni fakultet, a zbog kojih obrazovani i iskusni diplomati više ne mogu do zraka. Pogotovo ih ljuti skandalozno i nezakonito promaknuće Tine Krce, ozloglašene voditeljice Kadrovske službe MVP-a, koja je u tajnosti i na brzinu 'izabrana' za do jučer nepostojeće radno mjesto zamjenice veleposlanika u Austriji, a ljuti ih i sporna odluka o slanju dvadesetak diplomata u ispomoć veleposlanicima za izbore, jer za tu odluku, koja će skupo stajati hrvatske porezne obveznike, nema baš nikakve potrebe. 

Jandroković će na taj način, usred velike ekonomske krize, za svaku osobu koju šalje u ispomoć bespotrebno potrošiti oko pet tisuća eura iz državnog proračuna. Toliko će, naime, stajati trošak njihovih avionskih karti te smještaj u skupim hotelima u brojnim prijestolnicama u svijetu – ističe naš izvor, koji nas je molio da mu ime ne objavljujemo. 

Tarle: Funkcija je izmišljena za šeficu Kadrovske

Njegove riječi potvrđuje i Tuga Tarle, sindikalna povjerenica Sindikata državnih i lokalnih namještenika pri Jandrokovićevom Ministarstvu.

- Tri su slučaja u posljednjih mjesec dana ponovno uznemirila djelatnike Ministarstva iako se puno ne razlikuju od dosadašnjih poteza vodstva koje je na samovolji i aroganciji, na ignoriranju zakona proteklih godina provodilo politiku klijentelizma i nepotizma. Sredinom listopada 2011. raspisan je, naime, interni natječaj za položaj zamjenika šefa misije u veleposlanstvu u Beču, funkcija koja je izmišljena za aktualnu šeficu kadrovskog odjela Tinu Krce, koja je u manje od dvije godine promaknuta dva puta u više diplomatsko zvanje, pa je čak stekla zvanje ministar savjetnik, a da do danas nije bila ni na jednom veleposlaničkom mandatu. Iako u hrvatskoj diplomatskoj službi nema uporišta za položaj zamjenika šefa misije (postoje svega 3 takva slučaja u najbrojnijim misijama RH u svijetu), a niti je u jednoj relativno maloj misiji kao što je ona u Beču pokraj sedam diplomata potreban zamjenik veleposlanika, šefica kadrovske službe zbog koje je svojevremeno mijenjana sistematizacija jer nije zadovoljavala uvjetima, prošla je na natječaju i odlazi u Beč. Našla se i na listi za veleposlanike, ali predsjednik RH Josipović nije dao zeleno svijetlo za ta imenovanja – napominje povjerenica, te dodaje da je u drugoj polovici listopada raspisan i interni natječaj za ispomoć pri provedbi izbora, koji se na kraju također pretvorio u nepotistički skandal. 

Uvijek isti ljudi odlaze na dobro plaćenu ispomoć

- Na jednomjesečnu ispomoć je otišla je dobro uhodana stara ekipa službenika koji su po ocjeni Jandrokovića i njegovih ljudi iskusni profesionalci nezamjenjivi u tom poslu. Teza čelništva Ministarstva o navodnoj potrebi za 'iskusnim kadrovima' za ispomoć nema smisla jer je riječ o poslu koji u najkraćem roku može savladati svatko tko je prosječne naobrazbe. Neprihvatljiva je i teza o 'potrebi poznavanja jezika zemlje primateljice', jer u BiH, taj kriterij nije upitan, a isto je tako poznato da je riječ o ispomoći na izborima na kojima glasuju hrvatski državljani, pa je normalno da birači govore hrvatski. Djelatnici MVPEI-a s pravom ukazuju na činjenicu da određeni broj istih ljudi redovito dobiva dobro plaćene poslove ispomoći na izborima. Ako bismo se rukovodili tezom o njihovoj navodnoj stručnosti na ovim administrativnim poslovima onda nikad nitko drugi ne bi mogao biti uključen u taj posao – dodaje Tarle, uz napomenu da se vrhunac ponižavajućeg odnosa prema djelatnicima Ministarstva dogodio kada su u tajnosti provedena imenovanja djelatnika u viša diplomatska zvanja. 

Ministarstvu je hitno potrebna temeljita reforma

- Popis postavljenja imenovanih objavljen je 15 dana nakon ministrova potpisa. Na toj su se listi našli pojedinci koji su u jednoj godini promaknuti dva puta (a u jednom slučaju i tri puta u manje od dvije godine) vjerojatno zbog posebnog doprinosa službi?! Tako su se opet među onima koji su zaslužili svoja promaknuća našli i oni drugi, koji se bez nepotizma i klijentelizma tamo nikako ne bi trebali naći i to u pojedinim slučajevima i u najvišim diplomatskim zvanjima. Takvi postupci čelništva Ministarstva ne samo da izazivaju nezadovoljstvo onih kojima se uskraćuje njihovo pravo na karijerni razvoj, nego i neugodu savjesnih i vrijednih ljudi koji su prisiljeni biti u društvu privilegiranih. Ministar Jandroković se, u svakom slučaju, nije pokazao doraslim svojoj visokoj funkciji, jer je uporno ignorirao opravdane predstavke i žalbe djelatnika, kršio je zakon i interne akte Ministarstva, svojim 'diskrecionim odlukama' ponizio je brojne vrijedne i sposobne kadrove koji ne uživaju njegovu milost, poduzeo je niz sudskih promašenih procesa na službeničkom sudu dok je diplomatska služba za vrijeme njegova rukovođenja Ministarstvom spala na najniže grane. Zbog toga je ovoj kući potrebna hitna i temeljita reforma, od administrativne strukture do profesionalizacije službe, od poštivanja pravnih pravila i vrednovanja rada i ljudskog dostojanstva djelatnika do jačanja dostojanstva i ugleda diplomatske službe u javnosti – zaključuje Tuga Tarle, sindikalna povjerenica u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. 

U MVP-u danima ne odgovaraju na pitanja novinara

Na pitanja: 'Na osnovu kojih kriterija je promaknuto više od 100 djelatnika Ministarstva', te 'Želi li ministar Jandroković ovim promaknućima neposredno pred izbore svojim ljudima zauzeti bitne položaje u veleposlanstvima', do danas iz Ministarstva vanjskih poslova nismo dobili nikakve odgovore, iako nam je glasnogovornik Berislav Živković još u četvrtak obećao da će nam odgovoriti u najkraćem mogućem roku.

Kako je kratko naglasio predsjednik Vukšić u stranci se nadaju kako će Slavonci i Baranjci a tako i svi ostali hrvatski građani shvatiti kome na ovim izborima trebaju dati glas i tko će ih najbolje predstavljati u saboru. "Ovi izbori su iznimno važni jer nam je gospodarstvo na najnižim granama te se samo sa pravim ljudima ono može popraviti. Sve se rješava u Saboru tako da je vrlo bitno da na ove izbore izađe što veći broj ljudi. Svijest ljudi kako se nešto mora promjeniti je sada na visoko m nivou i svima je dosta ove teške situacije koja nas stišće sa svih strana. Vrijeme je da se pravi ljudi uhvate u koštac sa ovim silnim problemima u državi i samo pravim političkom vodstvom se mogu neke stvari spasiti. Još jednom ponavljam, izađite na izbore i glasajte za one koji znaju što govore. - rekao je predsjednik stranke Slavonske ravnice Slavko Vukšić.

O stranci Slavonske ravnice pogledajte na http://www.slavonska-ravnica.com

Predsjednica DSŽ-a Marija Maja Jelinčić je i nositeljica svih lista, no u tri od 10 izbornih jedinica prvi na listama bit će - muškarci.

Marija Maja Jelinčić kaže: "Nije nam namjera DSŽ okarakterizirati kao isključivo žensku stranku, jer imamo više od 20 posto muških članova i trećinu kandidata na izborima. Polazimo od radnog mjesta koje nam daje sigurnost i ekonomsku neovisnost, jer je upravo takva neovisnost preduvjet slobode čovjeka, a u konačnici društva u cjelini."

Naglasak u DSŽ-u je ipak u odnosu prema ženama, koje su u društvu u podređenom položaju, pa kaže: "Žene su u pravilu potplaćene i do 20 i više posto, a prve smo i na meti otkaza. Tu tezu potkrepljuje i podatak da se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nalazi više nezaposlenih žena nego muškaraca."

Osim toga DSŽ  se zalaže za smanjivanje državnih troškova, reorganizaciju državne uprave, smanjenje broja županija, gradova i županija i kažnjavanje onih koji su proveli pljačkašku privatizaciju i bavili se ratnim profiterstvom.

Zagreb - Iz stranačkog arhiva nestala je određena dokumentacija. Riječ je o zapisnicima sa sjednica Predsjedništava stranke iz vremena Ive Sanadera - izvjestila je prošloga tjedna predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor članove Predsjedništva, što nam je potvrdilo nekoliko izvora.

Jednominutni tajac

Od svih prisutnih zatraženo je da se ova informacija ne iznosi u javnost kako se ne bi dodatno otežavala pozicija stranke pred izbore, a u jeku istrage kazao je jedan član Predsjendištva HDZ-a Jutarnjem listu.

Najveći krivac za osobne neuspjehe najčešće smo mi same. Svatko može sabotirati svoju karijeru, a ovdje ćemo se osvrnuti na devet najčešćih načina na koje žene to rade. Jeste li i vi počinile neke od ovih 'grijeha'?

Vodite brigu o drugima i zanemarujete sebe
Iako je ženama u genetskom sklopu predviđeno da brinu o drugima, ako pristanete na sve i stalno pomažete i odrađujete tuđi posao, nećete daleko dogurati. Lijepo je pomoći drugima, ali vodite računa i o osobnim potrebama i obavezama.

Mislite na sebe, ali ne i na druge
Ovo je druga strana priče. Ako mislite samo i isključivo na sebe, onda ćete u tuđim očima izgledati kao umišljena diktatorica, a to nikako nije dobro ako radite u timu. Karijera je najuspješnija kako se nalazi na pola puta između ove dvije suprotnosti.

Čekate na odobrenje
Previše poslovnih žena čeka da im netko odobri odluku prije donošenja nekog novog poteza u karijeri. Te iste žene njihovi nadređeni u pravilu ne doživljavaju dovoljno ozbiljno, jer se čini da im nedostaje samopouzdanja. Pretjeranom poslušnošću zaglavite ćete negdje između uspješnih i neuspješnih, što nikako nije dobar scenarij.

Previše ste zauzeti da biste se pobrinuli o vašem zdravlju
Razmislite: bi li automobilistički prvak započeo utrku s lošim, niskooktanskim gorivom u rezervoaru? Svaki put kada radni dan započnete neispavani, loše se hranite i bježite od fizičke aktivnosti, vi zapravo kompromitirate vašu sposobnost da posao obavljate na najbolji mogući način jer ćete sve obavljati s manje energije i efikasnosti.

 

Ogovarate
Informacija je moć u poslovnom životu, a otkrivanje ili dijeljenje informacija o drugima može vam dati osjećaj moći. Međutim, ogovaranje gotovo uvijek potkopava vaš integritet pa biste ovu 'aktivnost' trebali izbjegavati po svaku cijenu.

Trošite više nego možete platiti
Dug je poput prekomjerne težine: lako se nakupi, a teško ga se riješiti. Biti u dugovima oduzima vam osjećaj moći i, više nego često, drži vas zarobljenima na radnom mjestu koje vam se ne sviđa, samo da biste imali za račune. Kada ne volite ono što radite - možete biti sigurni da tamo nećete raditi najbolje što možete.

Imate velike ciljeve, ali vam nedostaje dosljednost
Žene su često ekspanzivne, razmišljaju idealistički i vrlo su vješte u istovremenom obavljanju i do nekoliko poslova. Problem, međutim, nastaje kada zamisle više nego što je ljudski moguće ostvariti, pa na kraju pokušavaju odjednom postići previše. Rezultat je pomanjkanje koncentracije i 'dobro' odrađivanje posla koji nikada nema izvanredne rezultate.

Pretpostavljate da ćete biti nagrađeni za dobro obavljen posao
Ovo je tipična ženska pogreška, odnosno sindrom dobre djevojke. Obaviti dobar posao samo je početak, a dati pravim ljudima do znanja da ste uz puno muke, truda i predanosti odradili posao na način na koji će vas oni poštivati i nagraditi vas - e to je prava umjetnost.

Koketirate s muškarcima samo kako biste postigli ono što želite
Ovo je strategija koja nekim ženama dođe prirodno, onako, sama po sebi. Kratkoročno čak i može upaliti, ali na kraju najčešće sve loše završi. Na poslu se istaknite uz pomoć kvalitetnih ideja, truda i radnih sposobnosti, a zavođenje ostavite za slobodno vrijeme.
 

Naime, aktivisti Mladeži HČSP-a iz Zagreba su kroz dva dana podijelili više od 10 000 letaka zanimljivog, pomalo šaljivog, ali nažalost i istinitog sadržaja. Na prednjoj strani letka nalazi se preslika prednje strane novčanice od 1000 kuna s likom dr. Ante Starčevića, a na zadnjoj strani pitanje "Kada ste zadnji put vidjeli Starčevića?". Ovim letkom koalicija HČSP-a i HSP-a dr. Ante Starčević želi još jednom podsjetiti hrvatski narod u kakvu su nas situaciju doveli kriminalci i izdajnici s vlasti, te da dobro razmisle hoće li im još jednom dati povjerenje na izborima.

Ivan Grubišić, župnik u mirovini nakon 50 godina svećeničke službe, zalaže se za korjenite promjene i demokratske smjene. Predizborni program temelji na viziji nove, bolje i pravednije države u koju žele ugraditi kategorije etike, morala i duhovnosti.

Njegova lista traži da se ukinu političke povlastice na svim razinama, te da se broj zastupnika u Hrvatskom saboru smanji sa 153 na 75 zastupnika. Zalažu se za uvođenje porezne olakšice za novo zapošljavanje i za reinvestiranje dobiti, te da se zakonom zabrani rasprodaja prirodnih i drugih resursa.

”Hrvatska je danas u dubokom minusu na svim područjima i smatramo da su nam potrebne korjenite promjene, a cilj tih promjena je sintagma koju već dugo upotrebljavam – čovjek nadasve” kazao je Grubišić, te ustvrdio da ”budemo li birali iste, budućnost će nam biti gora nego sadašnjost”.

U programu je predviđena decentralizacija Hrvatske na pet povijesnih regija s visokom administrativnom i financijskom autonomijom, kao i kontrola odgovornosti javnih i državnih službenika na svim razinama. Spominje se i svojevrsni new deal, odnosno, reindustrijalizacija uz značajnu ulogu države.

Grubišić će zatražiti i reviziju ugovora s vjerskim zajednicama, upravo radi dobra crkve a ne protiv nje, kaže. Naglasio je da u ugovorima piše da oni važe dok se ne promijene prilike ”a s hrvatske strane se promijenila situacija”.

”Hrvatska je danas dužna 50 milijardi eura, 300 tisuća ljudi ne radi, umirovljenika je koliko i zaposlenih, a najrastrošnije se troši novac poreznih obveznika” kazao je Grubišić.

Direktor kampanje, novinar Drago Pilsel, koji se odazvao na molbu don Ivana, zamrznuo je svoj novinarski status do kraja parlamentarnih izbora. Istaknuo je kako je Hrvatska slijepa, pospana i to mogu promijeniti samo ljudi čvrstog morala kao što je don Grubišić.

Pilsel je rekao da će voditi skromnu, ali važnu izbornu kampanju, za koju planiraju potrošiti maksimalno 200 tisuća kuna. Kampanja se financira malim donacijama, od deset kuna nadalje, dok se sve sumnjive donacije odbijaju, te je dr. Grubišić već odbio nekoliko takvih donatora.

Stručnjakinja za vanjsku politiku i ekonomiju Jasna Plevnik, autorica nekoliko udžbenika na temu međunarodnih političkih odnosa, smatra da je kriza morala danas u Hrvatskoj utjecala i na krizu u ekonomiji. Pravnik Neven Alujević rekao je kako nakon oslobođenja Hrvatske danas treba osloboditi zarobljenog hrvatskog čovjeka i društvo koje su zarobili političari sa svojim velikim strankama. Od ostalih stručnih suradnika posebno treba izdvojiti ekonomskog stručnjaka Gusto Santini, autor gospodarskog programa liste.

Sljedećeg će tjedna u Splitu biti predstavljeni članovi s Nezavisne izborne liste dr. Ivana Grubišića, a tada će ih podržati glazbenici iz The Beat Fleet i Luky. (Infopunkt.tv)

U vremenu kad službeno ulazimo u EU, nameće se važno pitanje kakvu će politiku zastupati Hrvatska u tom zajedništvu europskih naroda. Vi ste gospodine Karamarko ponovnim povratkom u HDZ, izabrali demokršćansku opciju. HDZ u svom programu to ističe. Je li jedan od Vaših motiva povratka u HDZ jačanje upravo te demokršćanske dimenzije u stranci?

- Kao što je poznato, Hrvatska demokratska zajednica od svojih početaka čvrsto zastupa demokršćansku opciju koja je neprijeporno jedan od glavnih temelja naše stranke. Kao što znate bio sam jedan od utemeljitelja HDZ-a i doslovno sam se vratio kući. Mnogi su iznenađeni izborom trenutka. Meni je trenutak logičan. Stranka je pokazala spremnost da se suoči s vlastitim slabostima i provela je veliko čišćenje. Nisam vidio ništa ni približno slično ni u jednoj drugoj stranci. Svjesni smo da su mnogi potezi nekih bivših ljudi iz vrha stranke odudarali od duha morala, kršćanstva, pa i hrvatstva. Ali stranka to nije gurala pod tepih, već je upravo HDZ-ova vlada potaknula obračun s korupcijom i kriminalom, i nije ustuknula ni kad su istrage zahvatile stranačke redove. To je ohrabrujuće. Ovo je trenutak stvaranja novog lica HDZ-a. Želja mi je da u stranci još više ojačamo i hrvatsku, i demokršćansku opciju. Svjesni smo teškog vremena kroz koji je ova vlada vodila državu, ali na kraju ovog mandata se možemo pohvaliti ulaznicom za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Zapravo Hrvatsku smo ponovo vratili tamo gdje stoljećima pripada. I uvjeren sam da se tamo nećemo izgubiti, već – kako je poručivao blaženi papa Ivan Pavao II. – da ćemo Europu obogatiti našim vrednotama. Duh demokršćanstva je snažno prisutan na europskoj političkoj sceni i tijekom naših mukotrpnih pregovora smo se često oslanjali na njihovu potporu. Imali smo i imamo snažne partnere u Europi. Svjesni smo kako ulazak u EU otvara nove mogućnosti. Puno ćemo stvari moći više učiniti i za Hrvatsku, i za Hrvate izvan naših granica, kad budemo sjedili za zajedničkim europskom stolom i odlučivali ravnopravno s ostalima. 

Europa – dom kršćanstva

Nepobitna je istina da je Europa, htjeli to ili ne neki priznati, kuća kršćanstva koje iza sebe ima duboke korijene i svjedočanstvo sačuvano kroz konkretni život i tradiciju; ono je „in posessione iuris“ – svoje na svome. Što demokršćanstvo na europskoj razini može učiniti da u tom zajedništvu svi narodi budu ravnopravni? Kakva temeljna načela na tom planu treba zastupati?

- Temeljna ideja Europske unije jest zajedništvo i jednakost. Ponekad nam se može činiti da tzv. „veliki“ diktiraju uvjete i utječu na donošenje najvažnijih odluka. Međutim, na umu moramo imati činjenicu da je Europska unija bez obzira na sve, još uvijek relativno mlada i kao takvoj joj predstoji sazrijevanje. Unatoč formalnom brisanju granica, narodi i dalje zadržavaju suverenitet i pogrešna je percepcija da će unutarnja pitanja Hrvatske ulaskom u EU biti gurnuta u drugi plan. Kao punopravna članica EU, ravnopravno ćemo sudjelovati u zajedničkim politikama i donošenju odluka od europskog značaja što podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti za daljnji napredak kontinenta. Iskustvo nas uči da tzv. male zemlje, članice EU, itekako mogu utjecati na velike promjene. Sjetimo se u kojoj je prednosti bila Slovenija kod naših pregovora s EU, samim time što je bila članica. Među članicama EU je značajan broj manjih država. Nema dvojbe kako će pitanje ravnopravnosti biti jedna od najosjetljivijih tema.   

Nova stranica povijesti

Ulaskom u EU okreće se nova stranica naše povijesti. Kakva je vaša vizija Hrvatske u EU? Što je to novo, što na starim neprolaznim temeljima, Hrvatska može ponuditi EU? Što nam valja na tom planu posebno naglasiti i poduzeti da ne ostanemo na marginama zbivanja?

- Ulazak Hrvatske u EU doslovce otvara potpuno novu stranicu naše povijesti. Htjeli to priznati ili ne, ipak ulazimo u jedan elitni klub. No, svjestan sam da ulazak u EU ne smije postati svrha samom sebi. To mora postati sredstvo da bismo dodatno učvrstili našu državu kao politički i gospodarski subjekt modernog svijeta, neovisno od nestabilnog balkanskog okruženja. Činjenica da postajemo punopravna članica EU, otvara vrata novim ulaganjima i investicijama, jer je članstvo potvrda sigurnosti i isplativosti. Uz to nam se otvara i tržište EU a s njime i mnogobrojne institucije, u kojima će Hrvati moći raditi i pridonositi jačanju Europe. Kako bismo iskoristili zajedničko tržište morat ćemo biti još inovativniji, učinkovitiji i pragmatičniji. S druge strane, Hrvatska će svojom kulturnom, prirodnom i povijesnom baštinom dodatno oplemeniti Europsku uniju. Nakon stupanja u članstvo Europske unije, promovirat ćemo sustavnu politiku djelovanja Hrvatske u sklopu institucija EU, te osigurati vidljiv politički, gospodarski i kulturni doprinos Hrvatske kreiranju europskih politika. Hrvatska će postati aktivni sudionik Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije, a hrvatski diplomati uključit će se u rad Europske službe za vanjsko djelovanje. Namjeravamo još više profilirati Hrvatsku kao ključnog čimbenika međunarodne zajednice u stabilizaciji Jugoistočne Europe. Nastavit ćemo aktivnu politiku prema zemljama regije i jačati njihovu euro-atlantsku perspektivu, te nastojati trajno riješiti sva otvorena pitanja sa susjednim zemljama. Daljnjim razvijanjem snažnog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama dodatno ćemo snažiti i transatlantske veze i zajedništvo. Želimo također osnažiti diplomatsku prisutnost hrvatskih kadrova u međunarodnim organizacijama, a promovirat ćemo i članstvo Hrvatske u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Dodatno ćemo osnažiti gospodarsku sastavnicu hrvatske diplomacije. Povećanjem broja trgovinskih atašea pri diplomatsko-konzularnim predstavništvima nastavit ćemo s pružanjem direktne i učinkovite potpore hrvatskim gospodarstvenicima u njihovom proboju na međunarodna tržišta, kao i privlačenju inozemnih ulaganja u Hrvatsku. Kao punopravna članica Europske unije, Hrvatska će biti u prilici unaprijediti odnose i s rastućim gospodarskim silama kao što su Rusija, Kina, Indija i Brazil te svim ostalim strateškim partnerima EU-a. 

Nova klasa rukovoditelja

Što valja poduzeti da se ovaj narod oslobodi straha, da se oslobodi gubitničkih stereotipa i da se pokaže svijetu u punoj, časnoj i vjerodostojnoj percepciji? Koliko će nas kao narod EU promijeniti? Vjerojatno ima i puno onog pozitivnog što trebamo prihvatiti i razvijati kod nas?

- Ne mogu se složiti s ocjenom da je hrvatski narod gubitnički. Mislim da bi mnogi htjeli da se tako osjećamo, ali svakodnevnim razgovorom s običnim ljudima vidim da još imamo dovoljno i prkosa, i ponosa, a i snage. Sigurno je da pesimizmu pridonosi i globalna kriza. Situacija u čitavom svijetu je sve samo ne bajna i moramo realno reći da je na mnogo mjesta čak i u Europi situacija znatno teža nego li je to u Republici Hrvatskoj. Jasno ne želim da nam to bude alibi, jer Hrvatska može i mora bolje. Međutim, da bismo u tome uspjeli nije dovoljno samo prevladavanje gospodarske krize. Moramo jačati vlastitu samosvijest i nacionalni ponos. Moramo znati tko smo i kamo idemo. Moramo poticati poštenje, inovativnost, znanje, izvrsnost... Bez zajedništva i jasne vizije, postajemo lagan plijen različitih ambicija. A složnost i prepoznatljiv identitet očuvat će nas i od najvećih globalizacijskih izazova. Europa niti će nam pomoći da budemo više svoji, niti će nam oduzeti naše vrednote. To ovisi isključivo o nama. Dapače, ulaskom u EU otvaraju nam se nove mogućnosti da predstavimo sebe u pravom svjetlu, razbijemo neke stare stereotipe i pokažemo kako smo stoljećima čuvali europske vrijednosti na ovom raskrižju.

Koliko kao dokazani stručnjak s demokršćanskim nabojem kanite, uz osobni angažman, pomoći stranci u angažiranju novih mladih, sposobnih ljudi i profilirati novu klasu političkih rukovoditelja?

- Istina je da se zalažem za mlade, sposobne, energične i obrazovane ljude i njihovo uključivanje u sve pore hrvatskom javnog života. Njihov polet u zajedništvu s iskustvom čini čuda, i može mijenjati – ne samo Hrvatsku, već i svijet. Činjenica je da Hrvatska treba nova lica na svim razinama, a osobito u politici. Međutim, isto tako znamo da politika nema baš dobar imidž među hrvatskim građanima. Zato trebamo učiniti sve da svojim poštenim, profesionalnim i predanim radom postanemo uzor i da mijenjamo tu percepciju.  Politika mora postati služenje a ne vladanje. 

Nulta tolerancija prema korupciji

Nedavno smo dobili pjesmu jedne učiteljice (Mande Šikić – Matanović) iz Like koja govoreći o minama kaže da će ih očistiti „morati netko. Jel sin moj il sin mog brata“. Zar nije slična politička situacija i u našoj Domovini? Puno toga je nerazborito i nečasno napravljeno. Hoćete li do kraja ustrajati na raščišćavanju nezakonitosti koje se poput mlinskih kamenova vuku o našoj slobodi, državnom i ljudskom dostojanstvu?

- U protekle dvije godine korupcija u Hrvatskoj nije doživjela samo političku osudu, već joj je objavljen stvarni rat. Ministarstvo kojem sam ja na čelu, Vlada i HDZ pokazali su potpunu i trajnu opredijeljenost za nultu toleranciju prema korupciji. Postalo je potpuno razvidno i neupitno da u ovoj borbi nema zaštićenih i nema nedodirljivih. HDZ je ponosan na to i očekuje da se i druge stranke počnu ponašati po istom načelu. U MUP-u smo, na čijem sam čelu, profesionalizaciju proveli na svim razinama. Time smo postali primjer u regiji a rezultati naše učinkovitosti su vidljivi te su nedvojbeno pridonijeli i pohvalama koje u posljednje vrijeme primamo iz EU. Ne možemo ići naprijed ako ne podvučemo crtu prema prošlosti, ako ne ispravimo nepravdu i ako ne kaznimo sve koji su se ogriješili o zakone i činili zlo pred Bogom i ljudima. Ovdje, u Lijepoj našoj domovini, u Hrvatskoj, u gradovima, županijama, lokalnoj zajednici… više nema mjesta lopovima koji su zadnjih godina punili svoj džepove. Moramo osnažiti naše građane da progovore o svim nepravilnostima, da postanu još hrabriji, da policija ide do kraja, da ne posustane u istragama, bez obzira na posljedice i prijetnje. Jer na kraju, mi ovu zemlju nećemo nikada posjedovati. Mi je ostavljamo našoj djeci i djeci naše djece. Nemojmo to nikada zaboraviti. Nemojmo im ostaviti teret, već slobodu i budućnost. 

Zločini se ne mogu zaboraviti

Hoće li se do kraja, u skladu i s europskim dokumentima, razriješiti neke teške povijesne činjenice i hoće li policija sudovima uspjeti nametnuti spoznaje o zločinima koji su se na različitim stranama događali u našoj bliskoj prošlosti?

- Kada sve ovo govorim onda ne mislim samo na aktualne kriminalce i lopove, već i na one koji su činili zločine tijekom agresije na Hrvatsku i Domovinskog rata, ali i one koji su pod zaštitom komunističke partije činili zločine krajem i nakon Drugog svjetskog rata, ubijajući nevine ljude. Neki kažu – davno je to bilo, čemu prekopavati grobove? Toliko patnji, toliko napunjenih jama, toliko zapečaćenih sudbina i nevinih žrtava – a sve bez suda i pravde. Zar sve to možemo prepustiti zaboravu? To ne bi bilo pravedno, ni ljudski. Policija čini sve što može u istragama. Uvjeren sam da će Državno odvjetništvo odraditi pošteno i svoj dio posla. Dokle god se to ne dogodi, ne možemo očekivati potpunu normalizaciju odnosa u našem društvu, niti potpuno okretanje budućnosti. Često osjećam kao da smo još zarobljenici tog komunističkog razdoblja. Previše je ostalo tog mentaliteta u različitim strukturama, ali i „pipaka“ starog sustava, koji očito još nije poražen i koji ne dozvoljavaju da demokracija zaživi punim plućima.

Hoćete li u stranci zagovarati mogućnost suradnje s različitim manjim političkim strankama i udrugama, koje se danas bez čvrstog ustroja, ali i dobrim idejama nastoje nametnuti na hrvatskoj političkoj sceni?

- Hrvatska demokratska zajednica je oduvijek bila otvorena strankama i opcija s kojima dijeli zajedničke ili slične vrijednosti na dobrobit Hrvatske. Manje stranke mogu unijeti živost na političkoj sceni te pridonijeti kvalitetnom radu u parlamentu. Žao mi je što je u tom smislu hrvatska desnica tako rascjepkana, ali sam uvjeren da će neke od tih opcija sigurno biti u novom sazivu Hrvatskog sabora. Međutim, ono čemu se oštro protivim jest bilo kakva politička trgovina, kakve smo se nagledali proteklo desetljeće. Osobno ne bih dopustio nikada nikakve ucjene, pa makar me to koštalo i koje ruke u saboru. Prije svake suradnje moramo se zapitati što nam je interes – rad za Hrvatsku ili uhljebljivanje nekolicine privilegiranih.  

Dijaspora je naše blago

Kakav je vaš stav prema Hrvatima u dijaspori, a posebno prema Hrvatima u BiH?

- Da nije bilo zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, nikada ne bismo imali samostalnu, neovisnu i slobodnu domovinu. Za razliku od aktualne oporbe, Hrvate izvan Hrvatske doživljavam kao naše golemo blago i komparativnu prednost u svakom smislu.  Zato trajnu brigu o dobrobiti naših Hrvata izvan granica Hrvatske ne smatram isključivo ustavnom već i moralnom obvezom te bitnom odrednicom politike koju vodimo. S ciljem bolje koordinacije i daljnjeg iskoraka u ovom području, izradili smo i usvojili Strategiju o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan domovine. U proces izrade Strategije uključili smo i predstavnike hrvatskih zajednica u svijetu te su njihovi prijedlozi, potrebe i iskustvo uvaženi pri izradi tog krovnog dokumenta. Moramo omogućiti bolje veze domovine i iseljeništva, olakšati ulaganja, povratak i useljavanje. Moramo iskoristiti njihove lobističke i svekolike druge mogućnosti. A da bi smo ih pogledali u oči moramo biti iskreni i priznati – da smo ih – umjesto zahvalnosti za sve što su dobro učinili za Hrvatsku – jedno vrijeme bili prilično zanemarili.

Posebnu i trajnu brigu moramo posvetiti Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su ondje jedan od triju konstitutivnih naroda a kojima su trenutačno ugrožena njihova zajamčena ustavna prava. Ovakvo stanje je neodrživo i stvari treba mijenjati – i zbog budućnosti tamošnjih Hrvata – čiji se broj od početka rata gotovo prepolovio, ali i zbog budućnosti Bosne i Hercegovine, koja je u ovakvom ustrojstvu neodrživa. U fokusu našeg interesa su i hrvatske manjinske zajednice u susjednim zemljama, posebice Srbiji, Mađarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori... 

Crkva je temeljni stup

Crkva u Hrvata trudi se ponizno služiti Božjem narodu. Kako vi vidite i ocjenjujete djelovanje Crkve u suvremenom društvu?

- Crkva je povijesno i tradicijski jedan od naših najvećih temeljnih stupova. Da nije bilo Crkve kroz sva ova duga i teška stoljeća, davno bismo izgubili hrvatski nacionalni identitet. Zato su mi neshvatljivi neki pokušaji da se značaj Crkve u javnosti minorizira. Ponekad imamo dojam da neki krugovi u javnosti stvaraju klimu da se praktični vjernici moraju sramiti svoga uvjerenja, jer je biti vjernikom navodno nešto „nazadno“. To je jednostavno nedopustivo u 21. stoljeću, u vremenu kada se borimo za kojekakva prava i različitosti. Kao vjernik ne mogu dopustiti da se ismijavaju i vrijeđaju naše katoličke svetinje, isto kao što branim pravo svakog drugog vjernika na poštovanje njihovih vrednota. Crkva suvremenom hrvatskom društvu uvelike pomaže u socijalnom, obrazovnom, prosvjetiteljskom i svekolikom drugom smislu. Njezina uloga savjesti hrvatskog društva se nastoji umanjiti. Ali njezin glas nalazi put do srca vjernika, ali i nevjernika. Ponekad se možda ne trudi dovoljno predstaviti sve svoje doprinose, pa onda u prvi plan isplivaju samo kojekakve afere ili negativnosti. Ali sporadični napadi neće uzdrmati instituciju koja je nadživjela pokoljenja. 

Koga biste s društvene i crkvene scene izdvojili kao „osobe stoljeća“ i zašto?

- Mislim da je taj izbor zapravo vrlo jednostavan. U novijoj hrvatskoj povijesti više od svih, ističu se dvije osobe. Smatram da su Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić imali ključnu ulogu u nastanku i stasanju Republike Hrvatske, i to u vremenima kad je malo tko vjerovao u nas i kad nam je malo tko davao ikakve šanse. Franjo Tuđman je ovu zemlju vodio na političkom planu, dok je kardinal Kuharić bio njezin duhovni vođa. A obojica su svojim djelovanjem i vizijom pridonosili zajedništvu hrvatskoga naroda i stvaranju hrvatske države. Mislim da još uvijek nismo svjesni veličine njihovih zasluga i da će proći još nekoliko desetljeća prije nego što shvatimo koliko je mnogo zapravo Republika Hrvatska dobila od te dvojice velikana.

Sažetak i poruka čitateljima?

- Kao stari MI-ovac mogu samo podrcrtati naše načelo „Bog, Crkva, domovina“. Bez Boga svijet ne bi imao smisla a bez njegove pomoći svi naši planovi bi bili neostvarivi. Crkvu nije samo službena hijerarhija, koju čine ljudi sa svojim vrlinama i manama, već i zajednica svih nas. A dobrobit domovine je početak i kraj svakog mog razmišljanja o budućnosti i aktualnog djelovanja. Uz to, čini mi se potrebnim istaknuti da nam je više nego ikada potrebna promjena mentaliteta. Optimizam i nada moraju zamijeniti pesimizam i beznađe, a odvažnost i učinkovitost moraju zamijeniti inertnost, izlike i samosažaljevanje. Naša sudbina je konačno u našim rukama. Nemojmo se olako poigravati njome, niti je prepuštati na upravljanje onima koji u srcu nemaju ni domovinskog osjećaja, ni straha Božjega.

KRK– Nezadovoljstvo Krčana zbog novog ustroja hitne medicinske pomoći koji se primjenjuje od 1. studenoga 2011. kulminiralo je na neki način danas i to u obliku mini-prosvjeda ispred zgrade Doma zdravlja u gradu Krku.

Ispred ulaza u Dom zdravlja Krk, gdje se nalazi i Hitna medicinska pomoć, spontano se okupilo nekoliko aktivista s natpisima "Vratite nam našu HITNU". Obavještavali su prolaznike sa stanjem u kojem se našla krčka hitna medicinska pomoć s novim ustrojem mreži hitnih službi, kojim je znatno reducirana.

Žalosno je da jedna nevina osoba premine pred zaključanim vratime ustanove koja bi joj, i koja joj je mogla spasiti život. Bilo je vidljivo da su ljudi ogorčeni takvim postupkom ministarstva zdravlja RH, ali i Primorsko-goranske županije koja je takvu restrikciju bespogovorno prihvatila.

Jedan od njih je i vatrogasac Boris Lušić čiju je kćer  prije par godina od sigurne smrti spasila pravodobna intervencija hitne pomoći.

"Ja sam ispred hitne. Treba doć inspekcija ministarstva. Ne mičem se dok ne dođu." – odlučno je rekao Boris kada smo ga kontaktirali putem mobitela.

U Dom zdravlja je u međuvremenu stigla inspekcija Ministarstva zdravstva, i prosvjednici cu im uručili jedan transparent da ga odnesu svom šefu Milinoviću.

Ovime podsjećamo naše otočane da dođu potpisati peticiju u 10. 11. i 12. studenog (četvrtak, petak i subotu) u Krku pod Koprivićem. Ujedno molimo volontere da prikupljaju potpise na peticiju "Vratite nam našu HITNU" i u drugim mjestima na našem otoku Krku.

NEMOJMO VIŠE DOZVOLITI DA NITI JEDNA OSOBA NA NAŠEM OTOKU STRADA SAMO ZATO JER JOJ NITKO NIJE MOGAO PRUŽITI POMOĆ!

Stranke i nezavisne liste koje su osvojile više od 5 posto glasova, a nisu ušle u Sabor, dobit će 30 tisuća kuna, dok će manjine koje su dobile više od 15 posto valjanih  glasova birača izborne jedinice dobiti 15 posto iznosa za zastupnika, odnosno 27 tisuća kuna.

Za izbornu promidžbu ukupno će se potrošiti 28 milijuna kuna što je, naglasio je ministar uprave Davorin Mlakar, 20,7 milijuna kuna manje od troškova na prošlim izborima. Vlada je ovu odluku donijela jer je to dužna učiniti u roku od sedam dana od raspisivanja izbora.

Kao što se obitelj ne smije nasilno niti prevarom i manipulacijama tjerati u nekakve obiteljske zajednice, tako se ni narode ne smije tjerati u bilo koje nasilne narodne zajednice. Kada bi to bilo i slobodnom voljom jednoga naroda, taj narod ili bilo koje njegove sljedeće generacije, moraju imati pravo slobodno i bez ikakva nasilja izaći sa svojim teritorijem iz takvih zajednica.

Trebamo biti svjesni da ono što za samostalno i slobodno obiteljsko življenje znači stan ili kuća, isto takvo značenje za narod, kako bi se mogao samostalno i slobodno razvijati na svim područjima ljudskoga života, ima njegova samostalna i suverena država.

No, budući da smo svi ljudi, trebamo međusobno živjeti kao braća, na temelju razumijevanja i ljubavi, koja znači znanje, poštovanje, brigu i odgovornost za sebe, za druge i za cijelo čovječanstvo, jasno je da trebamo međusobno surađivati i uvažavati jedni druge kao ljude, kao obitelji i kao narode.

No, kao što znamo, hrvatski se narod, koji živi na ovom prostorima svoje lijepe domovine povijesno već 14 stoljeća, a neki znanstvenici, po genetskoj strukturi, tvrde da smo tu autohtono još iz puno starijih vremena, gdje smo u 7. stoljeću dragovoljno primili kršćanstvo i tako stupili u kolo civiliziranih i kulturnih naroda Europe i svijeta, gdje smo imali svoju državu od Drave do Jadrana, do Drine, pa i do Drača u Albaniji, gdje smo imali svoje samostalne knezove i kraljeve, sve do 1102. godine, a i kasnije, u raznim personalnim unijama, ali sa svojim državnim saborom, simbolom suverenosti sve do 1918. godine, dalje voljom stranih moćnika u nasilnom tvorevinama prvoj i drugoj Jugoslaviji, zbog težnji raznih neprijatelja kroz povijest, a posebno zbog velikosrpskog hegemonizma, nama Hrvatima se neprekidno niječe to sveto pravo na svoju samostalnu i slobodnu državu.

U tome teškome povijesnom razdoblju od približno 9 stoljeća, u obrani svoje domovine, prolili smo more krvi i suza, kostima smo reljef svoje zemlje izmijenili, braneći sebe, pa i kršćansku Europu, svedeni smo i u novije vrijeme ponovno na ostatke ostataka. Pokušaj obnove samostalne države u Drugom svjetskom ratu platili smo najstrašnijim genocidom u povijesti od strane velikosrba, pod vodstvom Komunističke partije, na čelu sa zloglasnim mega zločincem, takozvanim Josipom Brozom Titom, te prošli strašno razdoblje zločinačke tamnice, druge Jugoslavije, sve do 1990. godine. Konačno smo, sticajem povijesnih okolnosti, tj. urušavanjem totalitarnog komunističkog zločinačkog sustava u cijeloj Europi i padom Berlinskoga zida 1989. godine, pod vodstvom dugogodišnjeg komunističkog disidenta, bivšeg najmlađeg komunističkog generala, obraćenika, povjesničara, dr. Franje Tuđmana, uspostavili demokraciju u Hrvatskoj, osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice - HDZ-a i drugih obnovljenih ili novih političkih stranaka.

Pobjedom HDZ-a na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, održanim 22. travnja i 8. svibnja 1990. godine, te na zasjedanju tako izabranog prvog Hrvatskog državnog sabora, 30. svibnja 1990. godine, uspostavljena je suverena većinska vlast hrvatskoga naroda i drugih hrvatskih građana u našoj Republici Hrvatskoj.

Taj dan proglašen je i državnim blagdanom - Danom hrvatske državnosti. Skinuta je sa jarbola Hrvatskoga državnoga sabora zastava Socijalističke Republike Hrvatske sa zvijezdom petokrakom i podignut je hrvatski barjak sa povijesnim hrvatskim grbom. Narod, gdje sam i ja bila nazočna, je oduševljeno pljeskao, pozdravljajući taj čin, dok su se obilne suze slijevale niz lice predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao i nas mnogih drugih, Hrvatica i Hrvata.

Takvim demokratskim kretanjima, naravno, nije bio zadovoljan militaristički Beograd ni njegova velikosrpska i jugokomunistička peta kolona u Hrvatskoj.

Na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, 1990. godine, sudjelovao je Savez komunista Hrvatske.

Zapravo, nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije, na 14. izvanrednom kongresu, održanom u Beogradu početkom 1990. godine, kada su taj kongres demonstrativno napustili slovenski komunisti, pa za njima i Hrvatski, na čelu sa Ivicom Račanom, ubrzo je Savez komunista Hrvatske, kao jedini nositelj vlasti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a po dogovoru sa HDZ-om i drugim već osnovanim ili obnovljenim političkim strankama, formalno i raspisao prve demokratske izbore u Hrvatskoj.

No, u slobodnoj predizbornoj kampanji, Ivica Račan je Hrvatsku demokratsku zajednicu nazvao "strankom opasnih namjera", a u jednom interviewu talijanskom novinaru čak i "zločinačkom organizacijom", valjda zato što se usudila suprotstaviti komunistima.

U tome razdoblju prethodno je, kao jedina vlast u SR Hrvatskoj, Ivica Račan dopustio i dogovorio da Jugoslavenska armija u Hrvatskoj tajno oduzme svo oružje hrvatske teritorijalne obrane, koje je platio hrvatski narod.

Kako komunisti nisu uspjeli pobijediti, kao što su se nadali, i kako su bili navikli, jer se hrvatski narod novim političkim kretanjima bio oslobodio straha, te iako je već bio donesen demokratski Božićni Ustav Republike Hrvatske, sa svim odredbama o ravnopravnosti, ljudskim pravima, zaštiti manjima i svih građana u Republici Hrvatskoj, počela je, od strane nezadovoljnih antihrvatskih organiziranih elemenata, otvorena i tajna lažna promidžba o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, i njihovo tajno naoružavanje od strane takozvane JNA, te razne manje ili veće provokacije, kao lakrdija o sklanjanju ugrožene srpske djece u Vojvodini, namještenih zarezivanja srpskih vratova, skupova sa uzvicima "Ovo je Srbija!", kao i stvaranja SAO (srpskih autonomnih oblasti), čak i u dijelovima hrvatskih gradova gdje su bile zgrade naseljene jugo oficirima.

Dr. Franjo Tuđman, kao posredni izabrani predsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske (jer su prvi neposredni predsjednički izbori, na kojima je dr. Franjo Tuđman premoćno pobijedio, već u prvom krugu, održani 2. kolovoza 1992. godine, kao i drugi, održani 15. lipnja 1997. godine), odlučio je provesti referendum hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, kako bi imao za međunarodnu zajednici legitimaciju samoodređenja naroda, održan 19. svibnja 1991. godine, s rezultatom 94% za samostalnu i suverenu Hrvatsku.

Pri donošenju Deklaracije o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske u Hrvatskom državnom saboru, 25. lipnja 1991. godine, zastupnici SKH - Stranke demokratskih promjena (kako su se počeli nazivati od svoga kongresa u studenom 1990. godine), bili su protiv te deklaracije i napustili su sabor.

Dalje sve o velikosrpskoj agresiji, napadu na Vukovar od 25. kolovoza 1991. godine, stradanjima hrvatskoga naroda, zločinima, progonima, okupaciji trećine Republike Hrvatske, licemjernom djelovanju UNPROFOR-a, sve do međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja 1992. i prijema Republike Hrvatske u Ujedinjene narode, 22. svibnja 1992., ne treba opširno ponavljati.

Basnoslovno bogatstvo SDP-a

Bitno što želim ovom prilikom reći i javno postaviti pitanje je: Kako je SDP - Socijaldemokratska partija Hrvatske, kako se nazivaju od travnja 1993. godine, postala i ostala najbogatija politička stranka u Republici Hrvatskoj.

Naime, ta je stranka još u studenom 1990. godine na svome kongresu donijela Povijesnu deklaraciju o prekidu kontinuiteta te stranke s razdobljem od 1945. do 1990., dakle da postaje nova stranka pod nazivom SKH - SDP (Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena).

Čak su zamolili i uzoritog kardinala Franju Kuharića da im blagoslovi grešnu zgradu "Kockicu" na Prisavlju u Zagrebu.

No da je ta deklaracija bila samo formalna, odnosno deklarativna, dokaz je to da zapravo nikada do danas nisu službeno priznali i osudili okrutnu, nemilosrdnu komunističku zločinačku totalitarnu diktaturu u Hrvatskoj i Jugoslaviji, sa svim genocidnim zločinima, po uzoru na Lenjina i Staljina, najviše nad hrvatskim narodom, dok su jedini imali monopol na vlast te bili gospodari života i smrti prestrašenog, demografski uništenog, intelektualno obezglavljenog i ožalošćenog hrvatskoga naroda, sa preko 660 mučenički ubijenih svećenika i drugih duhovnih osoba, što se u tolikoj mjeri nije događalo ni u jednoj drugoj komunističkoj zemlji, pa ni u Sovjetskom Savezu, s obzirom na broj stanovnika.

Za toga strašnoga vremena, komunistička partija je postala i vlasnik enormnog bogatstva u opljačkanim od naroda vrijednim nekretninama i pokretninama velikih vrijednosti. Za sve te zločine nitko im nije smio u ono strašno vrijeme ništa prigovoriti. Sve to crno bogatstvo SDP je legalno zadržao i u demokratskoj Republici Hrvatskoj!!!

Potičem istraživačko novinarstvo, ako je slobodno, da istraži kolike nekretnine diljem Hrvatske su upisane na SDP i po kojim zakonima je to moglo biti i ostati.

Pitanje je, zašto SDP, kao nova stranka, u demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj nije u političkoj demokratskoj borbi za vlast startala materijalno od nule, kao i sve druge novoosnovane ili obnovljene stranke. Usput bi bilo dobro da se istraži vlasništvo nekretnina i pokretnina i svih drugih stranaka takozvane Kukuriku koalicije, kao i svih čelnika tih stranaka.

Na žalost, vidimo svi činjenicu da se demokracijom može jako manipulirati uz pomoć materijalnog bogatstva pojedinih stranaka. Uz bolje plaćenu promidžbu i medije na svojoj strani, stranke postiži i bolje izborne rezultate, što je i psihološka činjenica. Zašto su u tome smislu stranke od starta neravnopravne?

Narod bi uvijek, što se može provjeriti u svim anketama, želio na vlasti imati poštene i sposobne ljude, kojima je opće dobro na prvome mjestu. Naravno da takvih ima u svakome narodu, pa tako i u hrvatskom, ali kao što vidimo, i u nas i u svijetu, prevarama i manipulacijama najgori i najpokvareniji se većinom probijaju do vrhova vlasti.

Stoga i mi, u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, nakon tolikih žrtava, te teškog, ponosnog i slavnog desetogodišnjeg razdoblja, do 2000. godine, imamo razdoblje mračne destrukcije, takozvane detuđmanizacije i uništavanja svega teškom mukom stvorenoga, imamo razdoblje progona najzaslužnijih, po nalogu pokvarenih moćnika svijeta i pretvaranje većine nas u malodušno i apatično roblje.

Temelje svega toga propadanja postavila je koalicijska vlast od 3. siječnja 2000. godine, na čelu sa SDP-om i Ivicom Račanom, te prevarom dolaska na predsjednički položaj u dva mandata hrvatskoga mrzitelja i krivokletnika Stjepana Mesića. Takav zloćudni trend nastavljen je opet prevarom naroda i prevarom stranke, dolaskom na vlast 2003. godine drugačijeg HDZ-a, na čelu sa patološki pohlepnim hohštaplerom Ivom Sanaderom. On je očistio svoj HDZ od svih istaknutih domoljuba i nastavio provoditi politiku SDP-a i moćnika svijeta, na štetu svih hrvatskih nacionalnih interesa.

Nije mi žao što su ga moćnici svijeta kojima je služio odbacili i što je dospio u Remetinec, izložen svim mogućim optužbama. Je li baš za sve kriv, ne znam, ali znam da jest zbog progona generala Gotovine, generala Markača, generala Slobodana Praljka, generala Milivoja Petkovića, te visokih političkih dužnosnika Herceg-Bosne, Brune Stojića, Jadranka Prlića, Berislava Pušića i Valentina Ćorića, kao i svih drugih hrvatskih branitelja, posebno generala Branimira Glavaša, kao i zbog noćnog rušenja spomen obilježja vitezu Juri Francetiću u Slunju, te rušenja spomen ploče hrvatskom književniku Mili Budaku u Sv. Roku. Stoga, neka mu je čak i brzo stigla Božja kazna, iako mi ga je ipak kao čovjeka i žao.

Smišljena i organizirana kampanja protiv HDZ-a pred parlamentarne izbore 2011. u Republici Hrvatskoj 4. prosinca 2011. godine

Jadranka Kosor, imenovana predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a, nastavila je politiku Ive Sanadera u poslušnosti moćnicima svijeta i EU glede progona hrvatskih branitelja, ali je, po nalogu EU, gdje je korupcija na svakome koraku, počela i borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, omogućivši progone i najviših dužnosnika svoje stranke. No, kao što vidimo, organizirani neprijatelji su iskoristili tu njezinu naivnost protiv nje same i čitave njezine stranke, želeći cijelu stranku lažnim optužbama potpuno osramotiti u narodu, te je eliminirati sa političke scene, iako je po najvećem dijelu članstva, od 220.000 članova, to u pravome smislu i duhu, zaslužna i poštena državotvorna stranka, te je baš zbog toga uništiti i dovesti na vlast ponovno SDP i Kukuriku koaliciju, kako bi po svojim željama potpuno dokrajčili suverenu i samostalnu Hrvatsku.

Po svemu sudeći, u tome smislu djeluje u Republici Hrvatskoj paralelna zakulisna vlast, kojoj služi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na čelu sa Mladenom Bajićem, kao i čelnicima USKOK-a, sve uz najviše utjecajne medije. To se vidi upravo u vrijeme kada je već odlučeno i na velika zvona nezakonito objavljeno da se provodi istraga u svrhu dizanja optužnice protiv pravne osobe, cijeloga HDZ-a, kao kriminalne i zločinačke organizacije. Ako su optužbe u fazi istrage po zakonu tajne, otkud informacije dolaze u medije i kako to legalna vlast ne može spriječiti? Također, kako to da optužbe protiv korupcije i crnih fondova, uz veliku medijsku hajku, idu selektivno samo protiv HDZ-a?

Medijske pripreme u tome smislu već dulje predvodi zastupnik SDP-a Željko Jovanović, dok Vesna Pusić ne prestaje potpuno lažno optuživati Hrvatsku da je agresor u BiH, uz sve posljedice koje iz tih optužbi proizlaze. Tu su i dobro plaćene, iz stranih i domaćih izvora, takozvane nevladine udruge, na čelu sa Vesnom Teršelič, Zoranom Pusićem, Žarkom Puhovskim i Ivanom-Zvonimirom Čičkom, koje stalno Hrvatsku optužuju za navodne ratne zločine nad Srbima, a ne vide takve stvarne srpske zločine nad Hrvatima i hrvatskom zemljom. Zoran Pusić, predsjednik tzv. Građanskog odbora za ljudska prava, čak drsko pismeno predlaže Gradskoj skupštini Grada Zagreba ukidanje ulice Gojka Šuška, zbog izmišljenih zločina dok je bio ministar obrane Republike Hrvatske, u vrijeme velikosrpske agresije.

Baš taj Zoran Pusić je kao predstavnik tih raznih antihrvatskih udruga, i nakon što je Vesna Teršelič bila na konzultacijama u Londonu, viđen u hotelu Palace u listopadu 2011. godine, kako je u mračnome kutku 3 sata razgovarao sa državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Dakle, Mladen Bajić ima dovoljno vremena za razgovor sa Zoranom Pusićem, a vjerojatno za Jadranku Kosor nema vremena!

Prava istina o imovini HDZ-a

U vrijeme kada je Državno odvjetništvo, u listopadu 2011., odlučilo dići optužnicu protiv HDZ-a, kao pravne osobe, zbog navodnih crnih fondova, trebalo je blokirati i imovinu HDZ-a, kako bi se država imala od čega naplatiti, ukoliko optužena stranka bude proglašena krivom. U medijima se govori o oko 32 milijuna kuna, koje je HDZ imao u tim crnim fondovima. No, u stvarnosti nisu našli nikakve imovine, osim zgrade središnjice, na trgu bivšeg imena Hrvatskih velikana, a sada Žrtava fašizma broj 4, u Zagrebu. Ni tu zgradu, zbog nekih tužbi, HDZ nije mogao uvesti u zemljišne knjige ni katastar, nego se zgrada i dalje vodi u tim knjigama kao vlasništvo Grada Zagreba.

Dakle, SDP, koji nemoralno stečenu golemu imovinu ima upisanu na svoju stranku, ali to narod ne smije znati putem medija, kao što ni ovo moje pismo ne smije biti objavljeno u tim medijima, pa baš ta najbogatija lopovska i kriminalna organizacija viče "držte lopova" HDZ, koji, iako je bio na vlasti 17 godina, sa prekidom od 2000.-2003., na stranci nema nikakve imovine.

Kažu da u HDZ-u ima puno bivših komunista. Čak 40.000, kao što nedavno reče Dražen Budiša, i da je on njih 2000. godine skinuo sa vlasti. Ako je tako, znači oni su ipak manjina u HDZ-u, te su vjerojatno i krali državnu imovinu, ali očito za sebe, a ne za HDZ.

U SDP-u i strankama Kukuriku koalicije, HNS-u, IDS-u i umirovljeničkoj stranci Silvana Hrelje, su gotovo 100% bivši komunisti ili njihovi potomci, pa nije čudo da su uz potporu svih antihrvatskih čimbenika toliko moćni i raspoređeni u svim značajnim institucijama Republike Hrvatske, posebno nakon čistki od strane SDP-a od 2000. godine. Interesantno da su svi oni, bilo muškarci ili žene, međusobno slični po mentalnom sklopu i ponašanju kao jaje jajetu.

Izvanredno su bahati, arogantni, nepogrešivi i nedodirljivi. Govore o svemu, orkestrirano dreče u Hrvatskom saboru, ocrnjuju i prijete na sve moguće načine. S visine se obruše na svakoga i samo se čude što ipak ne smiju sve "drznike" koji im kažu istinu odmah likvidirati ili slati u logore, poput njihovih ideoloških, a često i bioloških prednika.

Kad sve njih gledam, neodoljivo me podsjećaju, kao bivšu političku zatvorenicu, na ondašnje udbaše pri istragama i suđenjima za najmanji verbalni delikt.

Trećega siječnja 2000. godine, kada su prevarom i uz pomoć stranih čimbenika došli na vlast u Hrvatskoj, ostavili su pustoš, da sad sve ne nabrajam, a što je poznato!

Imali su tada, a posebno danas, pred ove izbore, 4. prosinca 2011. godine, sve utjecajne medije na svojoj strani. Novca za promidžbu imaju koliko hoće, možda im ne trebaju crni fondovi kad imaju crnu imovinu! Stoga zvuči smiješno kad 24. rujna 2011. godine u dnevnom tisku njihov prijatelj Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a, tobože otkriva jedan tajni račun SDP-a u Austriji, na koji su primili veliki novac u markama od Njemačke, za prodaju zemljišta za izgradnju njemačkog veleposlanstva, a prikriva svu drugu imovinu koju oni posjeduju.

Zoran Milanović je svojevremeno javno rekao da je za njega važnija ličnost megazločinac Josip Broz Tito, negoli dr. Franjo Tuđman, spasitelj hrvatskoga naroda i obnovitelj hrvatske države, otac samostalne i suverene Republike Hrvatske, dok Vesna PUsić kaže da će čim dođu na vlast poništiti Zakon o ništetnosti optužnica takozvane JNA, SFRJ i Srbije protiv hrvatskih branitelja.

Takvima nije dosta da sjede u Hrvatskom (državnom) saboru i uživaju sve privilegije, nego bi htjeli da lažima još i premoćno pobijede na izborima i vladaju u Hrvatskoj, koju najviše mrze.

Uz opću hajku na HDZ, također su tvrdili u dnevnom tisku, da je HDZ već uplatio 15 milijuna kuna jednoj tvrtki za promidžbu, što su sljedećega dana, u Večernjem listu od 27. listopada 2011., morali ispraviti i reći da je HDZ uzeo kredit u kunama za predizbornu promidžbu.

Zaključak

Stoga, hrvatski narode, pamet u glavu, ne budi pasivan i ne daj se manipulirati. Izađimo svi na izbore 4. prosinca 2011. godine i spašavajmo Hrvatsku. Razborito i pravedno, ali i iz inata, glasujmo za zaslužnu državotvornu stranku HDZ, bez obzira na nevaljane pojedince koji su činili zlo narodu i stranci. Ne bacajmo sa prljavom vodom i dijete, nego gradimo samostalno svoju budućnost. Ili glasujmo za časnu tradicionalnu stranku HSP, opet bez obzira na nevaljane pojedince, a posebno što će uz tu stranku na listama HSP-a biti pridruženi mnogi najzaslužniji hrvatski rodoljubi. Kao što trebamo čuvati državu, bez obzira na režime, tako podržimo državotvorne stranke, bez obzira na pojedince, ne dopustimo da nam propadnu glasovi i ne prepustimo vlast komunistima Kukuriku koalicije.

Dodatno predlažem i usrdno preporučam, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i u svoje osobno ime da na predstojećem referendumu o ulasku Hrvatske u EU, zbog svih žrtava koje smo dali za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, ne glasujemo za taj ulazak, nego protiv ulaska u tu nemoralnu i bezbožnu asocijaciju u gospodarskome i financijskome kaosu. Sve da tamo teče med i mlijeko, radi svoga nacionalnog ponosa budimo protiv EU. Ne dajmo se dragovoljno u ropstvo i propast.

Posebno, s obzirom na sva dosadašnja povijesna iskustva hrvatskoga naroda sa svim dosadašnjim unijama i s obzirom na sve žrtve za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, glasovanje za ulazak u EU bilo bi nemoralno obezvrjeđivanje svih dosadašnjih žrtava hrvatskoga naroda i najteža izdaja svih dosadašnjih i budućih naraštaja hrvatskoga naroda.

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i

članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Šokantni detalji otmice i zatočenja Branka Borkovića, Mladog Jastreba, koje je posljednji zapovjednik obrane Vukovara po prvi puta u javnost iznio prije par dana u razgovoru za naš portal, i dvadeset godina kasnije izazivaju veliku pažnju te otvaraju brojna pitanja.

Kako je moguće da se do danas ne znaju pravi razlozi sramotnih uhićenja najvećih hrvatskih heroja, te zbog čega te ljude, koje su tjednima držali zatočenima u logoru na Lašćini, Repulika Hrvatska još nije rehabilitirala, upitali smo tadašnje najviše državne dužnosnike te povjesničara koji se godinama bavi analizom događaja oko ratnog Vukovara.

JNA je u Vukovaru imala više gubitaka, nego u svim ratovima zajedno

- Vukovarska je bitka doista bila ključni strateški događaj ne samo Domovinskog, već i svih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. U pokušaju da osvoji grad, srbijanska je armija imala više gubitaka nego u cijelom preostalom ratu u Hrvatskoj, kao i u ostalim ratovima na Balkanu: od rata u BiH, pa sve do onog na Kosovu. Vukovar je, dakle, slomio kičmu srbijanske vojske i dao vremena Hrvatskoj da se naoruža, što je bilo presudno za kasniji tijek ratovanja. Činjenica je, s druge strane, da su vukovarski heroji nakon pada Vukovara bez razloga zatvarani, te da su do danas osporavani i to samo zato što su se usudili upitati zašto su ostavljeni na cjedilu i gdje je nestala pomoć koja je slana u Vukovar – ističe u uvodu svoje analize povjesničar dr. Josip Jurčević, te dodaje da ta priča do danas nije ništa jasnija nego prije dva desetljeća.

Jurčević: Kriminalci zarađivali na oružju koje je moglo spasiti grad!

Tomac: Hrvatske vlasti nasjele su na propagandu KOS-a

Slično razmišlja i dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik tadašnje Vlade nacionalnog jedinstva.

Prestrašno je da su najveći hrvatski heroji maltretirani od vlastite države i da do danas nisu rehabilitirani. No, činjenica je da nije rehabilitirana ni država Hrvatska, za koju se i danas tvrdi da je nastala na zločinu, a što potvrđuju i presude hrvatskim generalima u Haagu. Sve to upućuje na zaključak da je i danas, kao i tada, na djelu ista politika koja vrlo uspješno svađa i dijeli građane Republike Hrvatske – kaže Tomac, uz napomenu da je KOS u vrijeme borbi za Vukovar uspješno plasirao tezu da je, s jedne strane, Vukovar izdan od Zagreba, te da su Vukovarski branitelji zbog toga, s druge strane, htjeli srušiti Tuđmana i ustavni poredak Republike Hrvatske.

- Hrvatske su vlasti nasjele na tu propagandu i napravile veliku pogrešku zatvarajući Jastreba i Mladog Jastrebe, kao i neke druge branitelje. No, osim jugoslavenske Kontraobavještajne službe, protiv Hrvatske su na sličan način djelovali i britanski obavještajci koji su nakon pada Vukovara u javnost plasirali informaciju da su hrvatski branitelji zlostavljali 41 srpsko dijete, a kao dokaz za tu laž u medijima su puštali snimku pada Vukovara, te zarobljene i ranjene hrvatske vojnike. Strani su obavještajci zamjenom teza postigli da Hrvatsku u međunarodnoj zajednici u to vrijeme osuđuju, umjesto da upute apel za hitnu pomoć – podvlači Tomac, te dodaje da se i danas događaju slične stvari, odnosno da se nastavlja pravna agresija na Hrvatsku, jer iz Srbije stalno stižu nove optužnice protiv branitelja Vukovara, dok, primjerice, za genocid u Vukovaru nitko sa srbijanske strane nije suđen.

Branitelje treba hitno rehabilitirati!

- Vukovarske branitelje koji su greškom proglašeni rušiteljima ustavnog poretka trebalo bi hitno rehabilitirati, a isto tako bi trebalo što prije van snage staviti sve optužnice iz Srbije, jer ako prihvatimo ovih 40, sutra ćemo imati novih 400 optužnica protiv hrvatskih branitelja – zaključuje Tomac.

A kako se uopće moglo dogoditi da vukovarske heroje u Hrvatskoj proglase rušiteljima ustavnog poretka, upitali smo Ivana Vekića, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova, koji je bio član takozvane 'Manolićeve komisije' koja je potkraj 1991. teško optužila Dedakovića, Borkovića i ostale da su s vlasti htjeli srušiti dr. Tuđmana.

Vekić: Ni danas ne mogu objasniti neke stvari iz tog vremena

- U Hrvatskoj je tada vladala prava pomutnja. Osim Vukovara, u opasnosti su bili i mnogi drugi gradovi poput Osijeka, Vinkovaca, Gospića, Karlovca, Velike Gorice... Neprijatelj je također unosio razdor u hrvatske redove, zbog čega su se i događale stvari koje ni danas ne mogu racionalno objasniti. Istina je da su mnoge pošiljke oružja bile upućene u Vukovar, ali je isto tako istina da niti jedna od njih, koliko znam, tamo nije stigla. I osobno sam u Slavonskom Brodu zaplijenio 4000 strojnica koje su upućene Vukovaru, no koje su nekako završile u Brodu. Također sam tih dana saznao da je sedam od 13 kamiona s protuoklopnim naoružanjem umjesto u Vukovaru završilo u Hercegovinu. Već u Ivanja Reci ti su kamioni preusmjereni na jug, a nisam siguran ni da je preostalih šest teretnjaka stiglo do Vukovara. Čudnovate stvari su se događale, no zbog ratnih prilika to se nije moglo ispitati i raščistiti – tvrdi Ivan Vekić, ratni ministar unutarnjih poslova, te dodaje da on i danas stoji iza svog dijela izvještaja 'Manolićeve komisije', kojeg je radio na osnovu informacija koje je imao u svom (policijskom) resoru.

Manolić ne može razgovarati

A što o cijelom tom skandalu kaže sam Joža Manolić, nismo uspjeli doznati, jer nam je bivši predsjednik komisije koja je vukovarske branitelje proglasila rušiteljima ustavnog poretka kazao da zbog narušenog zdravlja ne može razgovarati s nama.

Istraživanje je provedeno u drugoj polovici listopada na nacionalno reprezentativnom uzorku od 940 građana RH starijih od 18 godina, dobivenih slučajnim odabirom i uravnoteženih prema regiji, spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Prema podacima iz istraživanja, ogromna većina (čak 78,2 posto građana) namjerava izaći na izbore, onih koji sigurno neće glasati je tek 10 posto, dok postotak neodlučnih iznosi znatno manje nego u korespondentnim istraživanjima (samo 11 posto).

Kad se rezultati istraživanja promatraju po demografsko-socijalnim parametrima (spol, dob, veličina naselja, regije, radni status), ne dolazi do većih odstupanja, no zanimljivo je primijetiti da je mladih koji planiraju glasati (od 18 do 24 godine) desetak posto manje nego umirovljenika. Umirovljenici dominiraju u postocima glasača i kad pogledamo radni status – njih 82 posto planira glasati, dok je kućanica među potencijalnim glasačima najmanje (66 posto). Nešto veći broj glasača doći će iz velikih urbanih sredina (iznad 100 tisuća stanovnika), dok iz mjesta manjih od dvije tisuće stanovnika dolazi više onih koji su sigurni da neće glasati - prenosi tportal.hr .

U nastavku donosimo neke zanimljive rezultate koji se baziraju na najrazličitijim i mnogobrojnim istraživanjima – od načina kako se muškarci i žene zaljubljuju, do toga što jači spol voli kod žena i obrnuto.

Pripremite se na pravu istinu!

Žene vole kratko
Šarm dugokosih muškarca odavno je prošla stvar. Sudeći po najnovijim istraživanjima, žene ipak više vole kratku kosu kad su frajeri u pitanju. Daje im sigurnost i dojam da je njen 'vlasnik' ozbiljan.

Ožiljci na licu – da ili ne?
Iako su u kratkotrajnim vezama ožiljci na licu muškarca čak i dobrodošli, jer se smatraju simbolom hrabrosti, kad su duge veze u pitanju ženama je ipak draže čisto lice, takve muškarce ipak smatraju pažljivijima.

Špicasta brada kao pokazatelj uspjeha
Istraživanja su pokazala da muškarci sa špicastom bradom imaju mnogo više uspjeha kod žena od ostalih.

Moć dodira
Jedno francusko istraživanje došlo je do zanimljivog podatka – kad muškarac dotakne podlakticu žene, ona će mu se lakše predati. Tijekom istraživanja pokazalo se da su muškarci koji su u razgovoru dotaknuli podlakticu žene imali čak 50 posto više uspjeha od onih koji to nisu učinili.

Tuđe je slađe
Odavno se priča o tome, no sada je konačno i dokazano – ženama koje nisu u vezi privlačniji su zauzeti muškarci.

 

Kako se zaljubljuju oni?

Pažnja!
Muškarci su ludi za ženama koje izgledaju kao da o životu nemaju pojma, tvrde znanstvenici.

Loša memorija
Poznata je stvar da muškarci često ispadnu glupavi ili zbunjeni tijekom razgovora s privlačnom i lijepom ženom. No, stručnjaci su otkrili da muškarci nakon takvog razgovora ostaju 'zaglupljeni' i po nekoliko sati.

Pune usne
Izražene crte lica, kao što su usne Angeline Jolie, frajeri smatraju jako privlačnima i poželjnima. Uzrok i dalje nepoznat...

Niska temperatura – velika strast
Tijekom hladnijih mjeseci muškarcima je žensko tijelo privlačnije. Stručnjaci smatraju da je to zato jer se žene tada oblače toplije, pa rijetko pokazuju svoje obline. U takvoj situaciji i najmanji pogled na neki razgolićeni dio ženskog tijela razbuktava mušku maštu.

 

Kako se zaljubljuju one?

Zauzeti frajeri
Muškarci koji su u vezi ili braku, kao i oni sa zbrkanim osjećajima mnogo su privlačniji ljepšem spolu.

Prvi pogled
Jedno istraživanje pokazalo je da su ženama mnogo zanimljiviji frajeri na čijem licu mogu procijeniti da su spremni za ozbiljnu vezu.

Osmijeh je vrlo bitan
Tijekom jednog britanskog istraživanja stručnjaci su pokazivali djevojkama fotografije nepoznatih muškaraca. One su trebale izdvojiti fotografije onih muškarca s kojima bi izašle van. Pogađate što se dogodilo? Sve su izabrale frajere koji su se smijali.
 

Preagresivna regulacija

- Opravdani je strah od visoke vode i moguće poplave, ali ono što smo napravili ovoj rijeci je i nekoliko koraka više od neophodne regulacije. Orljava nikada nije bila tolika prijetnja Požežanima i njihovoj imovini da je na ovako agresivan način ugušimo i za njeno reguliranje trebalo je primijeniti znatno manje agresivne zahvate. Glavni razlog je što je od korita rijeke na potezu od Nurkovca do Vidovaca napravljen kanal tako voda samo protutnji kroz grad.

U povijesti Orljava nikada nije presušivala, a danas ako samo 3 tjedna nema padalina vode nema više od 10 cm. Da ovo sušno korito nije samo posljedica izostanka padalina najbolji prikaz je rijeka Veličanka koja se sa znatnom količinom vode ulijeva u Orljavu - rekao je Nino Smolčić. Dodao je kako je Veličanka, koja je više plavila Požegu nego Orljava, regulirana, ali ne tako agresivno.

Novi sadržaji uz Orljavu

- Prirodna je želja čovjeka da ide prema vodi i zato smatramo da bi Požega trebala znatno više iskoristiti rijeku kao izvor mogućih sadržaja od kojih je jedan svakako uređena šetnica sa klupama pa čak do mogućeg restorana.

Stariji Požežani se sjećaju Orljave u jednom potpuno drugom svijetlu. Orljava je rijeka na kojoj su se kupali, a mlađim Požežanima je nezamislivo da su bili takvi dubljaci da se nije moglo nogama dokučiti dno pa čak da se sa željezničkog mosta skakalo na glavu.

Tih dana i vremena prisjetio se Branko Ivančević koji je rekao kako su Požežani nekada živjeli s rijekom u kojoj su se kupali na tri benta uz Orljavu na potezu od današnje obilaznice kroz Babin Vir i dalje nizvodno. Prisjetio se i odvojaka rijeke koji su pokretali mlinove uz Orljavu.

Uređenje korita

Damir Kovačević istaknuo je idealnu mogućnost da se upravo sada, kada je u Orljavi kroz grad svega 10 centimetara vode izvedu radovi čišćenja i uređenja korita koje je puno smeća te da se tako rijeka učini ljepšom.









 

A neki od njih su i liječnici, fiškali, privatni poduzetnici u vlastitoj firmi, ili se pak jednostavno nalaze na platnom spisku neke od parlamentarnih stranki. Ali, bez obzira što su, tko su i odakle dolaze svi su oni materijalno jako dobro zbrinuti za razliku od onih tristotinjak tisuća besposličara čije interese bi također trebali zastupati!?

Borci za prava umirovljenika s masnim plaćama

'Suočeni' s izborom primanja većina njih ipak se odlučuje za pozamašnu saborsku 'plaću'. Naime, ta im plaća garantira dvogodišnji 'radni staž' pa nakon toga i povlaštenu 'mirovinu' uz bezbroj ostalih beneficija uključujući i smiješno-simbolični trošak glede 'ića i pića' u otmjenoj saborskoj menzi! Neki od njih, poput uspaljenog 'istrijanca', katkad popiju koju 'Žuju' previše pa se i 'odmore' od silnog rada na licu radnog mjesta, na saborskoj klupi! U krajnjoj liniji taj nadobudni istrijanski SKOJ-evac to je i zavrijedio nakon svojih beskrajnih litanija za govornicom; ja bih mu i poljski krevet osigurao! A među njima ima i takvih 'intelektualnih kapaciteta' poput 'manjinca' Radina koji 'pokriva' jedanaest radnih mjesta u čak tri države; uistinu furio-zno, zrelo za Guinessovu knjigu rekorda!

Veliki borac za prava umirovljenika, bivši HDZ-ovac Silvano Hrelja, svojom plaćom od 18.500 kuna pravi je primjer brige za svoju izbornu bazu 'kanta-autora' (to su oni koji čeprkaju po kantama za smeće ili oni koji organiziraju švedski stol na tržnicama kad kumeki i kumice nakon podneva odu kući!). I još usto, licemjerno se bori za ukidanje tzv. povlaštenih mirovina a već sutra, po napuštanju saborske klupe može i realizirati takvu 'masnu' mirovinu, lijepo!

Pogledajmo sad kakve su i kako se obračunavaju saborske plaće! Osnovica za obračun plaće svih državnih dužnosnika iznosi 5.415 kuna bruto. Koeficijent za izračun plaće zastupnika je 5,27. To daje bruto plaću od 28.527 ili 15.100 neto. Ali to nije sve. Koeficijenti za obračun plaća nisu jednaki za sve. Onaj od 5,27 je za 'obične' zastupnike jer ima i 'neobičnih' i to nemali broj:

Predsjednik Sabora ima koeficijent 7.86 ili 42.562 kune bruto odnosno 22.580 neto (bruto iznos treba pomnožiti s 0.53 da bi se dobio neto).

Potpredsjednici 7,14, i njih je pet.

Predsjednici radnih tijela imaju koeficijent 6.43, a njih je nevjerojatnih 32.

Potpredsjednici radnih tijela 5,70 i njih je, jednako tako, 32.

Predsjednici klubova zastupnika 6,43, a njih je 9.

Potpredsjednici klubova imaju najniži koeficijent od 5,70, a njih je ukupno 9.

I tako dolazimo do 88 zastupnika s posebnim funkcijama (od 153 ukupno, dakle dvije trećine su nekakvi 'politički funkcionari', nap. a.) koji imaju veći koeficijent za obračun plaće pa time i veću plaću.

Serdari i vojvode

Glede tituliranja - poštovani gospodine predsjedniče/potpredsjedniče - padne mi na pamet jedan vic kad su dva Crnogorca došla u Beograd pa se dogovaraju o titulama: Ti mene pred ljudima zovi vojvodom a ja ću tebe serdarom..., a mi dobro znamo kakve smo fukare. Sve te navedene saborske plaće garantiraju mirovinu koja bi za 'običnog' zastupnika bez dodatnih funkcija iznosila nešto manje od 10.000 kuna, preciznije 9.875 kuna, za one s većim koeficijentom i duljim stažom i osjetno više! A takvih povlaštenih mirovina što od saborskih zastupnika, što od članstva u dosadašnjim vladama nakupilo se petstotinjak, dakako, građana prvog reda, što bi se komotno moglo nazvati 'mirovinskim rasizmom'!

Usporedbe radi, a podatak je iz 2009. g., za običnu 'raju' prosječne mirovine su iznosile kako slijedi:

- starosna 2.353 kune

- invalidska 1,884 kune

- obiteljska 1.817 kuna

(Napomena: neki od ovih podataka možda i nisu 100 % točn,i ali su veoma blizu istine!, nap. a.)

Prazne saborske klupe

I još nešto: Hrvatski sabor zasjeda redovito dva puta godišnje: prvi put između 15. siječnja i 15. srpnja, a drugi put između 15. rujna i 15. prosinca. Izvan tih rokova Sabor, uz uvjete predviđene Ustavom Republike Hrvatske i Poslovnikom Hrvatskoga sabora, može održavati (rijetke) izvanredne sjednice. Tijekom godine saborski zastupnici, ali samo rijetki savjesni, 'odrade' stotinu radnih dana, maksimalno 700 'radnih' sati. Ako uzmemo minimalnu saborsku plaću od okruglo 15.000 kuna mjesečno pa je pomnožimo s 12 (mjeseci u godini) te taj iznos podijelimo sa stotinu (radnih dana od maksimalno sedam sati na dan, uključivo i vrijeme za ručak u menzi, nap. a.), dobit ćemo dnevnicu vrijednu pristojnih 1.800 kuna.

Usporedimo: jedan moj poznati mlađi liječnik-ginekolog, inače dr. medicinske znanosti, za 24-satno 'dežurstvo' u Petrovoj bolnici dobije 400 kuna, a tijekom cjelodnevnog 'dežurstva' obavi barem pet poroda uključivo i one 'carskim rezom'!

Zašto gnjavim s ovim 'sitnicama'? Pa zbog nesretnog kvoruma koji je donekle i podnošljiv na takozvanom 'aktualnom prijepodnevu' i na zaključnoj raspravi kad je na redu glasovanje. Inače je upravo žalosno gledati (polu)praznu Sabornicu tijekom 'redovnih sjednica', rijetko je broj 'časnih' zastupnika veći od jedne trećine, tj. od brojke pedeset, a broj sudionika u raspravi nikad i ne prelazi tu brojku, ni slučajno! E kad bih mogao odmah bih reducirao broj 'časnih' zastupnika na 53! Ostala stotina bi bili dopisni članovi Sabora-volonteri s obvezom dolaska tek na dva aktualna prijepodneva koja se i tako svode na uzajamno vrijeđanje 'lijevih' i 'desnih', a glasovanje bi mogli obaviti putem danas raspoložive tele-tehnike, SMS-om, preko iPhonea ili elektronskom poštom!

Državni proračun bi na taj način 'ušparao' minimalnih 18.000.000 kuna godišnje, s vezanim troškovima i daleko više, pa ako ništa drugo mogli bi isplatiti zaostale zarađene plaće djelatnicima tvtki 'Kamensko', Dalmacijavino iz Splita, Dalmatinka iz Sinja ili 'Trimota iz Imotskog!

Kupusara

A glede glasovanja o zakonima: Pa, i prijedlog veoma važnog Zakona o zaštiti dioničarskih prava Ine prije izglasavanja u Saboru naša rezolutna premijerka poslala je na doradu/'reviziju' u Bruxelles jer što oni kažu tako će i biti, kao i sve dosad... A kakvi su EU-propisi, usporedbe radi navest ću samo jedan bizarni primjer:

Pitagorin poučak sadrži 24 riječi.

Očenaš: 56 riječi.

Arhimedovo načelo: 67 riječi.

10 Božjih zapovijedi: 179 riječi.

Gettysburg adresar: 286 riječi.

Američka Deklaracija nezavisnosti: 1.300 riječi.

Američki Ustav sa svih 27 izmjena i dopuna: 7.818 riječi. Propisi EU o prodaji kupusa sadrže nevjerojatnih 26.911 riječi.

E moj narode... Pa staru, olinjalu Europu uistinu možemo nazvati kupusarom!

Adrenalin i uzbuđenost koja se pojavljuje nakon razgovora s lijepom ženom sprječava muškarčev mozak da funkcionira na nivou na kojemu bi inače mogao pa tako nije ni čudo da su se uzbuđeniji muškarci teže mogli koncentrirati na rješavanje testa. Ovaj test dao je i odgovor na pitanje koje muči žene diljem svijeta: zašto su muškarci toliko nesnosno glupi kada nam se upucavaju na šanku? Činjenica da lijepa žena zaglupljuje muškarca tako daje novu perspektivu cijeloj priči, jer ako je muškarac toliko glup dok priča s tobom, to uvijek može samo značiti da si previše lijepa za njegov mozak. Odlučimo li uživati u novostečenom znanju i prihvatiti njihovu glupost i nesnalažljivost kao kompliment ili ne, lijepo je vidjeti da je potrebno tako malo da bismo ih sasvim razoružale.

Prema nedavno provedenom istraživanju od strane Fondacije Thomasa Reutersa, Indija je ocjenjena kao četvrta najnepoželjnija zemlja za žene  i to prvenstveno zbog ženskog feticida, čedomorstva i trgovine ljudima.

Prema ovom istraživanju lako se stječe dojam da je Indija tek malo lagodnija za žene od ratom poharanih Afganistana i Konga, koji drže prva dva neslavna mjesta, odnosno susjednog joj Pakistana koji je zauzeo treće mjesto.

Iako Indija bilježi visok gospodarski rast, očito status žena nije tako dobar. Istraživanje je pokazalo koliko nedostatak obrazovanja i loš zdravstveni sustav mogu biti pogubni i opasni za žene, čak opasniji od fizičkog zlostavljanja.

Prema izvješću navedene fondacije, 90 posto trgovine ljudima događa se upravo u Indiji. Također zemlja ima oko 3 milijuna prostitutki, od kojih su 40 posto djeca. Seksualno ropstvo, prisilan rad,  prisilan brak i prosjačenje odvijaju se i dalje nesmanjenim intenzitetom, iako je to zakonom zabranjeno.

No, i prema izvješćima UN-ovog populacijskog fonda za Indiju, te Human Rights Watcha za Južnu Aziju, u Indiji je "nestalo" oko 50 milijuna djevojčica zbog ženskog čedomorstva i feticida.

Problem ženskog čedomorstva već je sada stvorio neravnotežu spolova, a dalekosežne posljedice osjetit će se još i više u godinama koje dolaze. Trenutni je omjer djevojčica naspram dječaka, u dobi od 0 do 6 godina 800 naprema 1000 u korist dječaka. Vlada do 2017. želi povećati omjer na 950 naprema 1000. Ako se nešto hitno ne promjeni (prije svega način razmišljanja) doći će do još manjeg broja djevojaka, pa čak i do njihova istrebljenja. Drugim riječima, djevojčice postaju ugrožena vrsta u Indiji.

Zbog velikog broja feticida i čedomorstva opao je broj djevojaka u dobi za udaju, što je pak dovelo do prodaje mladenki, što pak dovodi do slijedećeg problema, a to je da prodajom djevojke često završe u prostituciji ili trgovini ljudima. Procjenjuje se da je oko 100 milijuna ljudi, uglavnom žena i djevojaka bilo žrtvama trgovine ljudima u Indiji samo tijekom 2009. godine.

Ovakvi rezultati i vrlo loše rangiran položaj nakon provedenog istraživanja šokirali su i neke ljude u Indiji. Neki smatraju da je ovo tipično zapadnjačko preuveličavanje, no oni koji se dublje bave ovom problematikom, nažalost, kažu da Indija doista može biti opasno mjesto za žene. 

Evo nekih mišljenja.

Jaya Jaitley, bivša predsjednica stranke Samata za ovakvo stanje okrivljuje patrijarhat. Ona kaže da se žene često slome pod pritiskom obitelji i njihovim čestim okrutnim ponašanjem. "Povećan broj silovanja samo potvrđuje činjenicu da Indija napreduje ekonomski, ali ne i kao civilizacijsko i socijalno društvo" , dodaje ona. 

Prianca Arora, analitičarka za komunikacije kaže da ne treba smetnuti s uma da se izvješće odnosi na cijelu zemlju. Pri tome naglašava da je 70 posto zemlje ruralno i da se ovako poražavajući podaci odnose upravo na ruralne sredine, a nikako na urbane dijelove zemlje. 

Kamini Jaiswal, sutkinja Vrhovnog suda kaže da treba povećati svijest među ljudima i da žene trebaju postati svjesne svojih prava. 

Jasjit Kaur (40), koja ima dvije kćeri ne želi imati više djece. No, njen suprug vrši pritisak na nju i želi muško dijete. U međuvremenu Jasjit je imala dva nasilna pobačaja  kada se saznalo da nosi djevojčice. Jasjit je na to bila natjerana od strane supruga i njegove rodbine. Ona kaže da ju je to i fizički i emocionalno oslabilo. Još jedan takav pobačaj ne bi mogla podnijeti. 

Prema studiji Centra za globalno zdravstveno istraživanje provedenoj ove godine, između četiri i dvanaest milijuna žena su na ovakav način prekinule trudnoću u Indiji u posljednja tri desetljeća.

Pobačaj u Indiji je legalan, ukoliko se radi o rizičnoj trudnoći. Inače, pobačaj je kazneno djelo i kažnjava se kaznom zatvora ili novčanom kaznom. Vlada je ovakav zakon donijela 2003. upravo zbog ženskog čedomorstva i feticida.

Iako je nasilan prekid trudnoće protuzakonit, većina Indijaca smatra da je žensko dijete prokletstvo zbog raznih društvenih i gospodarskih razloga. Oni vjeruju da sinovi mogu voditi brigu o svojim obiteljima, te da su stoga vrjedniji i da zaslužuju više mogućnosti. Dodatno, oni tvrde da postoji stalna zabrinutost za sigurnost kćeri zbog rizika od seksualnog zlostavljanja i silovanja.

Dakle, pobačaji se izvode na ovaj ili onaj način. Liječnici i stručnjaci koji se bave ovom problematikom kažu da strogi zakoni neće puno pomoći dok god se ne promjeni način razmišljanja ljudi. Čak i vlada priznaje da su postojeći zakoni neučinkoviti. Smatraju da su potrebne strože kazne, ali i sredstva za medijsku kampanju koja bi mijenjala svijest ljudi.

Nevladina udruga Snehalaya počela je provoditi kampanju za smanjenje ženskog feticida i čedomorstva. Volonteri ove udruge organiziraju programe svakog mjeseca u selima diljem Indije i educiraju ljude o spašavanju djevojaka. No, problem je što su seljaci slabo zainteresirani za taj program, što rezultira niskim brojem polaznika tečajeva.

Praksa davanja miraza kćerima još uvijek je prisutna (iako je i ona 1961. godine zakonom zabranjena) što čini dodatni teret obiteljima. Roditelji kćeri tako ispunjavaju svaki zahtjev za mirazom – novac, nakit, namještaj, auto, itd. Sve što mladić, odnosno njegova obitelj traži. Ako zahtjevima ne mogu u potpunosti udovoljiti, događa se da mladić djevojku muči na razne načine. No, djevojke tada ostaju u tako mučnim brakovima zbog velike vjerojatnosti da je roditelji neće primiti natrag, jer bi to bila sramota za obitelj.

U patrijarhalnoj Indiji dogovoreni brak još uvijek je poželjan, iako žene zakonom imaju slobodu izbora. Smatra se da su dogovoreni brakovi uspješniji od brakova na Zapadu, gdje postoji velika stopa razvoda.

U slučaju da je žena nevjerna bit će izopćena iz društva, a život s partnerom izvan braka gotovo je nepoznanica za Indiju. Ako se kćer ne uda do 25. godine života smatra se usidjelicom i teretom i sramotom za obitelj.

Što se pak seksualnosti tiče žene se obeshrabruje na preuzimanje aktivne uloge. Također ona ne smije pokazivati da se tijekom seksualnog čina osjeća ugodno. Ako žena prizna da osjeća seksualni užitak, njen vlastiti muž ju neće razumjeti, smatrat će ju lošom ženom koja je isprobala seks prije braka.

Kada, pak, žena uđe u menopauzu, počinje sama sebe okrivljavati i smatrati se invalidnom osobom, jer smatra da ne može zadovoljiti seksualne potrebe svog muža.

Problem ruralne Indije je i školovanje djevojaka. One su uglavnom slabije obrazovane od muškaraca i često vrlo rano napuštaju školovanje. Problem ruralnih dijelova je što su školski objekti neadekvatni, ponajviše zbog sanitarnih čvorova, ali i rodnih stereotipa nastavnih planova i programa.

Nakon obrazovanja, slijedi problem zapošljavanja. Dok su u urbanim dijelovima žene uglavnom zaposlene i rade poslove jednako kao i muškarci, u ruralnim dijelovima žene uglavnom rade na poljoprivrednim dobrima. Obzirom da su takve žene manje obrazovane od muškaraca, imaju manju razinu pismenosti i manje poznaju svoja prava. Stoga, dobivaju lošija radna mjesta, slabije su plaćene i često poslodavci njima manipuliraju, jer indijska tradicija nalaže da žena ne raspravlja s muškarcem.

Što se tiče imovinskog prava i prava nasljeđivanja, žene prema zakonu imaju sva prava na imovinu, jednako kao i muškarci. Međutim, provedba zakona je vrlo loša, pa se događa da žene često ostanu bez onoga na što imaju pravo. Opet, zbog tradicionalnih patrijarhalnih odnosa, obitelj imovinu prepisuje na sinove, tako da kćeri ostaju bez ičega.

Također, zbog loše provedbe zakona, iako nam istraživanja, kao i policijski zapisi govore da u obiteljskim i radnim sredinama ima dosta zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja, mnogi slučajevi prolaze nekažnjeno ili u korist muškaraca.

Ostaje nam samo nadati se da će zemlja koja obožava božice, valjda, jednog dana početi voljeti i svoje kćeri, jer one doista postaju ugrožena vrsta.

'Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je Zakonom o kaznenom postupku dobio moć koja u najmanju ruku nadilazi političku', rekao je tportalu kazneni odvjetnik Krešimir Krsnik.

ISTI ZKP IMAO I LENJIN

Krsnik upozorava da Zakon o kaznenom postupku koji je 1. rujna u cijelosti stupio na snagu nije novi zakon: 'Ovaj zakon se gura kroz medije obrazlažući njegove prednosti, a zapravo on ide u smjeru jačanja i stvaranja policijske države! Takav zakon postojao je u bivšoj Jugoslaviji do 1963. godine.'

Krsnik kaže da je zakon koji je uslijedio u osamdesetima bio više na tragu europskih konvencija i zaštite ljudskih prava nego ovaj koji je sada donesen. 'Takav je zakon još jedino imao Lenjin nakon boljševičke revolucije, a danas pod krinkom demokracije vraćaju zakon iz najgoreg totalitarnog sistema', kaže Krsnik objašnjavajući da je 'novi' ZKP u suprotnosti s Ustavom i demokratskim načelima.

DORH I POLICIJA = MINISTARSTVO OPĆEG NADZORA

'Ovlasti koje su dobili DORH i policija dovele su do toga da sada te dvije institucije slobodno možemo nazvati Ministarstvo općeg nadzora, jer oni određuju tko je prav, a tko kriv. Prigrabili su vlast koju od Rima do danas traži svaka izvršna vlast, samo što to nigdje nije uspjelo u ovoj mjeri kao kod nas', rekao je Krsnik te se zapitao kome je zapravo u interesu da donese ovakav zakon?

Krsnik je sam i odgovorio na pitanje: 'Onoj istoj grupi koja je prevarila i opljačkala državu - dobili su ovlasti kakve nije imao ni Josip Broz Tito!' .

Krsnik zaključno naglašava kako je pravi paradoks što 'DORH kao stranka u postupku - kao vrh izvršne vlasti - ima najveće ovlasti'. Odnosno - državni odvjetnici bi u sudskom postupku trebali biti ravnopravni odvjetnicima, ali imaju prednost već u samom startu jer upravo oni vode istrage. Oni stoga mogu voditi istragu u smjeru koji će njima odgovarati (i biti u sukobu interesa) na sudu kako bi dobili parnicu - što ne mora značiti da će pobijediti i pravda.

DORH JE U SUKOBU INTERESA U SUDSKIM POSTUPCIMA?

Isto je primijetio i odvjetnik i bivši sudac Damir Primorac koji pojašnjava da između tužitelja i obrane više ne postoji 'jednakost pravnog oružja': 'Osumnjičenici i branitelji su hendikepirani, a znatno je ojačana uloga državnih odvjetnika, pa tako i uloga glavnog državnog odvjetnika. Uloga im je ojačana kad je u pitanju podnošenje kaznene prijave jer imaju mogućnost da ju i odbiju. Policija je sada samo servis DORH-a. Stoga se pitam hoće li zamjenici državnog odvjetnika biti maksimalno objektivni, kao što su bili istražni suci koji su do 1. rujna vodili istrage.'

Odvjetnik Rajko Mlinarić pojašnjava: 'Po starom zakonu tužitelji su bili zaduženi za procesuiranje u sudnici, a za materijale i dokaze bili su zaduženi policija, inspekcijske službe ili istražni suci. Na kraju se dogodilo da je tužitelj snosio odgovornost za rad svih njih te je na sudu mogao nešto napraviti tek ako su svi prije njega korektno napravili svoj posao. Sada, dakle, tužitelji više neće imati pravo prozivati nekog drugog za loš rad.'

'BAJIĆ IMA MOĆ NE PROCESUIRATI OSOBE AKO SMATRA DA TO NIJE OPORTUNO'

Uloga Mladena Bajića mijenja se u skladu s navedenim ulogama državnih odvjetnika jer on je na čelu državnoodvjetničke piramide, i svi državni odvjetnici na lokalnim razinama samo su njegovi zamjenici. 'Nesumnjivo je da je Bajićeva uloga neobično važna. On mora organizirati DORH kako bi se prilagodio svim promjenama, a po novome mora misliti i na suzbijanje kriminala. Jer Bajić je taj koji drži kormilo, koji diktira i usmjerava rad DORH-a koji sada ima i ovlaštenje da postupa s pozicija oportuniteta, a ne legaliteta', rekao je Mlinarić i pojasnio u čemu se krije stvarna moć DORH-a.

'Ako državni odvjetnici procijene da nije oportuno procesuirati nešto - mogu to propustiti. Imaju moć odlučiti što je važno, a što nevažno. Ne moraju svakog tko ukrade neku kokošku dovesti do suda... To je jedna sofisticirana uloga državnog odvjetnika koja traži svestranost i maksimalni senzibilitet osobe', rekao je Mlinarić.

'U ovom trenutku Bajić je dobio vrlo moćno oružje, pa sada može dati i puno snažnije rezultate. Nije zbog zakona postao kvalitetniji, ali mu je zakon dao bolju poziciju te bi s više lakoće trebao postići više!', zaključio je Mlinarić. Jedini kontrolni mehanizam moćnog DORH-a je Sabor kojemu glavni državni odvjetnik Bajić podnosi godišnje izvješće o radu. A koliko blisko surađuju politika i državno odvjetništvo - to možemo samo pretpostavljati. 
 

Sve je spremno za početak 46. Vinkovačkih jeseni, poručeno je sa sastanka Organizacijskog odbora ove manifestacije koja počinje za manje od tjedan dana i u grad na Bosutu bi, prema nekim procjenama, trebala dovesti više od 100.000 gostiju.

Predstavnicima medija prezentiran je program ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni koje će se pod motom „Ej, široki slavonski sokače“ održati od 9. do 18. rujna.

U tom razdoblju Vinkovčanima i njihovim gostima na raspolaganju je više od 50 različitih sadržaja i priredbi, a več uobičajeno Vinkovačke jeseni otvaraju Folklorne večeri koje počinju u petak, 9.rujna i na kojima će nastupiti 56 skupina.

Prava uvertira, međutim, slijedi dan kasnije na Dječjim Vinkovačkim jesenima koje iz godine u godinu rastu i okupljaju sve respektabilniji broj sudionika. Ove godine u mimohodu Dječjih jeseni prošetat će 60 folklornih skupina, a uživo će ga prenositi Vinkovačke televizija.

"Ove godine na manifestaciji tradicijske kulture nastupit će oko 8.000 izvođača" rekao je predsjednik Organizacijskog odbora Vinkovačkih jeseni, gradonačelnik Mladen Karlić i pozvao sve građane Vinkovaca da urede svoje okućnice, ugostitelje da urede lokale te da ponude sve ono što je karakteristično za Slavoniju te na taj način grad živi i diše sa Vinkovačkim jesenima.

Što se tiče svečanog otvorenja ono će biti upriličeno u petak, 16. rujna na Trgu dr. Franje Tuđmana, a scenarij svečanosti otvorenja i ove godine pripremila je prof. Ana Cvenić te će upravo u ovom scensko-glazbenom prikazu najviše do izražaja doći ovogodišnji glavna tema Vinkovačkih jeseni; slavonski sokak.

Na svečanom mimohodu u nedjelju, 18.rujna se očekuje 71. folklorna skupina iz Hrvatske, ali i dijaspore. U slučaju kiše svečani mimohod održat će se u šatoru na Trgu Vinkovačkih jeseni .

Ministar unutarnjih poslova, Tomislav Karamarko, osvrnuo se u intervjuu za Večernji list na posljednje pozive za njegovom ostavkom, te na informacije koje je u emisiji Nedjeljom u 2 o njemu iznio Munir Podumljak. Karamarko nagađa kako bi razlog prozivkama mogla biti i njegova pozicija na čelu ministarstva koje provodi kaznene prijave i postupke.

- Ja jesam jedan od rodonačelnika borbe protiv korupcije i ta je činjenica uvelike pomogla Hrvatskoj da završi pregovore. A to što mi se sada događa, kako me se proziva, i to može biti razumljivo, da ne kažem normalno. Očito, nešto je nekome postalo važno čime se ja bavim, pa možda i činjenica da sam na čelu ministarstva koje provodi kaznene prijave i postupke, pa se skupilo previše predmeta o važnim pojedincima, previše pogođenih a da bih ja mogao ostati netaknut - rekao je Karamarko.

Ministar dodaje i kako je primijetio 'stanovitu neurozu u brojnim okruženjima, porukama, kontaktima, posrednim pa i neposrednim, osobnim', prema svojim stajalištima, ali i izravnim poticajima i legitimnim aktivnostima na otvaranju pitanja rješavanja komunističkih zločina.

Komentirao je i tvrdnje koje je Munir Podumljak izrekao u emisiji 'Nedjeljom u dva', Aleksandra Stankovića.

- U toj je emisiji izrečena hrpa neistina, te lažnih i nategnutih konstrukcija. Na žalost mnogih nisam zatvoren, a razni samozvani borci protiv korupcije i kriminala moraju znati da je najveći udarac korupciji i organiziranom kriminalu u protekle dvije godine zadala upravo Vlada premijerke Kosor i ministarstvo kojem sam na čelu. Možda se zbog toga i organiziraju ovakve emisije! Lansirana je i fantastična priča sa zemljištem u Obrovcu, a koja još uvijek glasi na moga djeda, i o kojoj još nije proveden diobeni postupak - govori Karamarko, zaključujući da je u toj emisiji točno rečeno jedino njegovo ime i prezime - prenosi dnevno.hr

.

Da bi razjsnili našu ulogu u radu sa HZZ-om, te na koji način smo došli u mogućnost da razotkrijemo sve nepravilnosti, kako od strane HZZ-a, tako i onih koji se vode u evidenciji nezaposlenih, a u stvari ili imaju posao ili ne žele raditi, molimo Vas da pročitate kratki Opis:

Opis:

U siječnju 2010. godine otišao sam direktno kod gospodina Luke Petrina, pročelnika HZZ, područne službe Šibenik sa idejom da mi dopusti da postavim oglas na oglasnu ploču HZZ-a i pozovem nezaposlene koji žele raditi da mi se jave kako bi se organizirali i putem udruga i zadruga stvorili radna mjesta.

Nasmijao se na moju ideju i rekao da je predugo u poslu sa nezaposlenima i da mi se nitko neće javiti, te me upoznao sa programom Javnih radova. Predložio mi je da osnujem udrugu, te da sastavim projekt i prijavim se na njihov program. Iako sam bio svjestan da to nije to, odlučio sam prihvatiti kako bi izbliza ušao u problematku nezaposlenosti.

Osnovali smo Udrugu Šibenik Grad Djece, napisali projekt Ajmo raditi – Neka Šibenik blista, te zaposlili deset (10) osoba iz skupine dugotrajno nezaposlenih putem programa Javni radovi. Iako smo tražili da svi zaposleni budu iz skupine koja se sa 100% financira, zbog nerada službenika na HZZ-u, morali smo zaposliti i jednu osobu za čiju je plaću HZZ izdvajao 75%, a mi smo trebali pronaći ostatak od 25%.

Polako smo počeli otkrivati tko su nezaposleni, a tko „nezaposleni“. Već i prije nego smo zaposlili deset osoba neki od kandidata su nas molili da ih ne uzimamo, jer oni imaju posao. Od ovih deset što smo zaposlili jedan nam je već prvog dana rekao da ne može raditi, jer se bavi građevinom i aktivan je u AKM. Da bismo razotkrili sve, predložili smo mu da ostane na našem platnom spisku, ali da plaću koju dobije vraća natrag nama. Tako je i bilo sve do 45 dana prije kraja Ugovora o radu na određeno vrijeme (šest mjeseci), kada je gospodin M.E. otvorio bolovanje sa ciljem da izvuče prijevremenu mirovinu. Nisam pristao otvoriti mu bolovanje što ga je jako razljutilo, a za osvetu nije nam vratio 3.000,00 kn ili jednu i pol plaću.

Kako smo vidjeli da ima jako puno socijalnih slučajeva već u veljači smo osnovali Zaposleni, socijalno ekološku turističku zadrugu sa sjedištem u gradu Skradinu. Osim socijalne komponente zadruga je i osnovana sa ciljem da se bavi ljudskim potencijalima, a posebno onima koji su duže vremena bez posla.

Napisali smo još jedan projekt Rad = Dar, kako bismo zaposlili još deset osoba i još više razotkrili manipulacija kako od strane HZZ-a, tako i od strane „nezaposlenih“. Da bismo ostali u igri sa HZZ-om morali smo zaposliti od deset osoba njih petero na sufinanciranju od 75%.

Putem Udruge Šibenik Grad Djece i Auto Divisio Croatia htjeli smo zaposliti kroz naša dva projekta Vatra se gasi prevencijom i Donje Polje još trideset osoba i to na način da za Vatra se gasi prevencijom njih 10 bude na 100%, a 5 na 75%, dok smo za Donje Polje tražili svih 15 na 100%. Bili smo svjesni da nećemo proći, ali da bismo izvukli što više informacija o nepravilnosti pri radu HZZ-a odlučili smo se na ovaj potez.

Vrlo brzo su se ostvarila naša predviđanja. Bili smo spriječeni od strane HZZ-a da zaposlimo 30 osoba sa obrazloženjem da nam ne mogu naći toliki broj sa 100%. To nije bilo točno jer su imali stotine osoba u toj skupini.

Da bi stvar bila još gora, pročelnik Luka Petrina je zloupotrijebio osobno poznanstvo sa gospodinom B. S., koji je na čelu zadruge Branitelj i koji je priložio sličan projekt kao što je naš bio za Donje Polje i dobio sve osobe iz skupine 100%. Vjerujem da to nije bilo prvi puta, ali istraga će najbolje pokazati.

Što smo više ljudi zapošljavali više smo uviđali koliko je teška problematika nezaposlenih i rada sa njima. Veliki broj njih nije bio sposoban za rad, što zbog zdravstvenih, što zbog psihičkih, a što zbog socijalnih razloga. Kako bismo izbjegli da se ne dogodi neka nezgoda na poslu svima smo rekli da rade koliko mogu, ali da vode računa da odrade barem četiri sata efektivno, a ostalo vrijeme iskoriste za učenje.

Kulminacija razotkrivanja načina rada od strane HZZ-a desila se u veljači 2011. U Hrvatskoj je Vlada bila na udaru, počeli su prosvjedi sa ciljem rušenja Vlade Republike Hrvatske. Dobili smo poziv od HZZ, PS Šibenik da su Javni radovi počeli ranije. Odgovorili smo da mi možemo sa projektima startati tek 01. travnja 2011., jer trebamo zatvoriti financijsku konstrukciju. Nakon toga smo dobili „prijetnju“ koja je glasila: „Uzmite ljude sada ili zaboravite na njih“. Osjetili smo paniku, ali nismo htjeli propustiti priliku da sve dublje uđemo u način rada (bolje reći nerada) od strane HZZ-a. Napisali smo dva projekta, Šibenska balada – Četiri tvrđave i Ruža za Šibenik. Kako smo dobili slobodnu kvotu, tj. mogli smo zaposliti i 100 osoba, jer je njima jedini cilj bilo smanjenje broja nezaposlenih kako bi se ublažio bijes javnosti.

U rekordnom roku smo zaposlili 50 osoba, od čega je praktički njih 30 bilo nesposobno za rad. Na svoja leđa natovarili smo veliki teret, ali smo znali da sa ovim zadnjim imamo dovoljno dokaza da dokažemo kako se zloupotrebljavaju ovlasti i položaj, te kako se nesavjesno radi u službi.

Kako smo ostali bez prilijeva novca od strane naših partnera u projetkima, obećano nisu ispunuli, došli smo u situaciju da ne možemo isplatiti plaće djelatnicima. Od 82 zaposlena u ožujku, ostali smo dužni plaće za njih 28. Nakon što se jedan dio njih otišao žaliti na HZZ, oni su donijeli odluku početkom svibnja ove godine da nam blokiraju isplatu novca za plaće za mjesec travanj i svibanj. Kako se poklopilo da nam nije stigao niti novac od fondacije Otvoreno društvo (Soros) mi smo ostali bez mogućnosti daljnjeg djelovanja.

Iako smo na vrijeme upozorili gospođu Ankicu Paun Jarallah, ravnateljicu HZZ-a da imamo problema sa financijama, zbog njene zauzetosti, tek smo se 19. travnja 2011. sastali u njenom uredu u Zagrebu. Dvije molbe koju smo je zatražili odradila je u roku od 24 sata, a za treću u kojoj smo je molili da nam isplate cjelokpuni iznos novca za naša dva projekta je odgovorila da se treba sastati Upravno vijeće. Odgovor nismo dobili niti danas od Upravnog vijeća.

Pisali smo direktno i gospođi Kosor, predsjednici Vlade Republike Hrvatske, a naš slučaj je preuzela gospđa Ana Balaban. Zamolili smo je da nam financijski pomogne kroz resorna Ministarstva, ali osim lijepih riječi ništa se drugo nije desilo. To je još jedan dokaz da se rješavanju problema ne prilazi sustavno, već se sve radi kako bi se manipuliralo i ostalo što je duže moguće na vlasti.

Da ne bismo natovorili još već dug na svoja leđa, kada već nismo krajem travnja 2011., onda smo u svibnju donijeli odluku da otpustimo još dvadesetak osoba. Poslali smo sedam dopisa HZZ-u, područna služba Šibenik, te ih zamolili da oni sada nama „pomognu“ i da nam zbog financijskih poteškoća napokon daju zamjene koje su iz skupine 100%. Bili smo svjesni da neće pristati, jer za njih je „opasnost“ prošla i sada kada je ljeto i kada je pala nezaposlenost što njima znači da vrate 50 osoba u evidenciju HZZ-a.

Dana, 01. lipnja 2011., nazvala me je na mobitel gospođa Ankica Paun Jarallah, te smo razgovorali od 16:17 do 16:46. Postavljala mi je pitanja gdje je novac za plaće nestao, a znala je odgovor da su nam partneri ostali dužni. Kako sam osjetio da nije sama i da možda snimaju razgovor odlučio sam saslušati je do kraja. Pitao sam je da li je moguće doći direktno do gospođe Kosor, kako bi je upoznao sa neradom na svim razinama. Nije ju to zanimalo, nego je ponavljala gdje je novac. Kada sam spomenuo da surađujem sa policijom i da će oni istražiti gdje je nestao novac, tada mi je odgovorila da se ne boji policije, već jedino Uskoka. Počela mi je spominjati kako bi bilo dobro da do 07. lipnja 2011. sve platimo i da će nam dati i 500 ljudi ako treba. Ovih 500 ljudi se odnosi na naš projekt Tražimo radnike, koji smo predstavili i HZZ-u i Vladi RH, a cilj mu je bio razotkrivanje nezaposlenih od „nezaposlenih“. Nismo dobili zeleno svjetlo, a iza svega gore napisanog je vidljivo i zašto ga nismo dobili.

U petak, 03.lipnja 2011. čuvši glasine od bivših i sadašnjih djelatnika da HZZ raskida Ugovor sa nama, otišao sam sa desetak djelatnika do HZZ, PS Šibenik, te smo na hodniku sreli gospodina Luku Petrinu, pročelnika HZZ-a, koji mi je usmeno rekao da su raskinuli Ugovor sa nama i da prestaje važiti sa 31. svibnja 2011. Odgovorio sam mu da je to nekorektno, jer nas nisu obavijestili pismenim putem, a mi smo zbog toga doveli u zabludu naše djelatnike koji su ostali sa nama do kraja i koji su nastavili raditi i u mjesecu lipnju. Tad mi je odgovorio da ćemo dobiti napismeno u ponedjeljak, 06. lipnja 2011. Sada opet moram prekršiti zakon kako ne bi oštetio ljude i otkazati im unutarag Ugovor o radu, iako su radili u lipnju.

HZZ je u panici i sada će učiniti sve da nas diskreditiraju, ali svatko imalo razuman zbrojiti će dva i dva i upitati se: Kako je moguće da primjerice u veljači ove godine mi možemo zaposliti toliki broj osoba, a da nas nitko ne pita da li imamo ostatak novca? Kako je moguće da HZZ ne čita projekte, nego na osnovi nekakve njihove podobnosti biraju partnere i dijele novac poreznih obveznika? Zašto nisu nikada izvršili kontrolu naših radova? Zašto drže u evidenciji one koji nisu sposobni za rad? Zašto šalju osobe na poslove za koje nisu sposobni ih odraditi? Zašto su odbili naš projekt Tražimo radnike koji je trebao utvrditi pravo stanje nezaposlenih?

Zamolio bi Vas da putem svojih medija prenesete ispriku svim našim bivšim djelatnicima koji nisu primili plaću, ali ovo što smo odradili je netko morao učiniti u Hrvatskoj i tako još više nanijeti udarac kriminalnim radnjama na štetu svih poreznih obeznika.

Policija i Uskok bez savjesnih građana ne mogu puno toga učiniti, a mi savjesni građani bez Vas medija koji objektivno izvještavate ostale građane smo ostavljeni da se borimo protiv vjetrenjača.

S poštovanjem, Marijan Skroza

U ime, Auto Divisio Croatia p.u.z., Udruga Šibenik Grad Djece, Zaposleni s.e.t.z

M: 092 241 1755

E: osobno@marijan-skroza.com 

Šibenik, 07. lipnja 2011.

S druge strane, događa se nešto novo, rekao bih epohalno. Kako znam? Pa i šutnja o tome je govor o tome. Bilo mi je zanimljivo neku večer gledati na TV donekle zanimljivu debatu četvorice mušketira. Ova tema, kraljica svih tema bila je očito i ovaj puta nezaobilazna. Gruntajući o tome što i tko bi mogao biti ta treća opcija, spomenuli su sijaset političkih kreatura ali ne i Politički pokret Hrvastki rast – Hrast! Činilo mi se da je nekima to i bilo na vrh jezika ali nikako da izgovore tu riječ i kažu s time u vezi nešto suvislo. Možda, jednostvano, nisu čuli za Hrast? Mo'š mislit?! Drugi dan bio sam u razgovoru s do tada potpuno nepoznatim sugovornikom. Pred kraj razgovora pitao sam ga za koga će glasovati? Za Hrast, naravno! Sličnu zgodu mi je ispričala supruga o nekom njezinom „slučajnom“ sugovorniku kao i više drugih članova pokreta. Za Hrast se zna i to uopće nije upitno. Upitno je zašto se u medijima toliko prešućuje ova novost na političkom „nebu“ i zašto se „pametne“ glave ne usude izgovoriti ovu riječ u trenutku kad je to jedino očekivano i logično?

Kaže se da je loša vijest za medije dobra vijest. OK: Onda se zato Hrast ne uklapa jer je Hrast dobra vijest! Želim vjerovati da je samo to a ne medijska blokada prema svemu novom što se ne uklapa u postojeće lijevo-desne političko-ekonomske sprege (iako niti to nije nemoguće!) Ako još uvijek vrijedi ona: što nije bilo na središnjem dnevniku nacionalne TV, nije se niti dogodilo, onda se mnogo toga nije dogodilo. Ali jačanjem inerneta koji ne poznaje cenzuru i autocenzuru (barem ne u tolikoj mjeri), važne informacije se uvijek nekako probiju i dođu do onih do kojih trebaju doći, pogotovo mlađe generacije kojoj je to osnovni medij. Prognostičari uspjeha na budućim izborima ovu činjenicu ne bi trebali smetnuti s uma, kao niti snagu osobnog svjedočenja, koje se na primjeru širenja Hrasta do sada pokazalo kao najučinkovitije sredstvo.

Birači su vladajućima godinama davali neograničeno povjerenje pa i kada su tonuli u glib radi korupcije, lopovluka, rasprodaje državnog blaga, samo, „da na vlast ne dođu neki drugi koji će opet krenuti najprije namirivati sebe a narodu što ostane.“ Taj način razmišljanja je napokon prošlost jer su birači shvatili da vrijeme ne liječi niti rane niti nezasitnost i megalomaniju. Sada svi priželjkuju opciju koja će Hrvatskoj vratiti ponos i dostojanstvo. Postojeće lijevo – desne podvale to ne mogu, vrijeme je za neki novi, ne treći, već jedini put.

Po čemu je ova manifestacija specifična ?

Eko, etno vinofest je društveno odgovoran projekt koji promiče neke autohtone, trajne vrijednosti naše zemlje koje inače nisu u fokusu interesa društvenih i privatnih organizacija, To su u prvom redu

EKOLOGIJA kao način života, kao nova/stara ekonomija: 

1. Izvrsni proizvodi hrvatskog sela kao slijed više stoljetne tradicije oblikovane u suvremeni, tržišno vrijedan proizvod
2. Suvremena tehnologija koja koristi obnovljive izvore energije i poboljšava energetsku učinkovitost
3. Selektivno prikupljanje otpada, njegovo odvajanje i recikliranje ili otpad kao energija

ETNO – etnos, to smo mi. Živi ljudi koji su naslijedili ovaj prostor na kojemu živimo od svojih roditelja i čuvamo ga za svoju djecu. Naši običaji, pjesma, ples, nošnja, sopele, tanac... Ali i modna odjeća inspirirana etno baštinom. Uz ovu se temu usko veže tema Hrvatskog turizma – proizvoda koji teži biti autentičan i jedinstven.

VINO – je sigurno najelitniji poljoprivredni proizvod otoka Krka ali i veliki hrvatski potencijal kao suvenir upotrebne vrijednosti. Upravo je Vrbnička žlahtina, autohtona krčka sorta, marljivim radom Vrbenčana dostigla taj toliko željeni status najprodavanijeg suvenira na najturističkijem otoku u Hrvatskoj. Uvijek se, naravno, može i više i bolje. Zato se vino i mora promovirati kao dragocjeni suvenir ali i vinari moraju slijediti tržišne trendove i razmjenjivati svoja iskustva. To i radimo na Vinofestu.

Tri velike teme, tri dana posvećena ekologiji, etnosu/turizmu i vinu u Malinskoj koja također ima što ponuditi u ovoj svehrvatskoj razmjeni. Od 26. do 29. svibnja riva u Malinskoj će ugostiti proizvođače vrhunskih, manufakturnih proizvoda – suvenira upotrebne vrijednosti iz cijele Hrvatske. Biti će tu i stručnih predavanja kao i praktičnih radionica na temu korištenja obnovljivih izvora energije i ekologije uopće. Govoriti će se i o turizmu, osobito onom temeljnom- obiteljskom. Biti će tu i promocije vina i vinskih tema. Sve će to „začiniti“ zabavni program prilagođen svim uzrastima i interesima. Zaokružite već danas zadnji vikend u svibnju za posjet Malinskoj i 10. Eko, etno i vinofestu!

10. Eko, etno i vinofest organiziraju:

Općina Malinska – Dubašnica

Turistička zajednica Općine Malinska- Dubašnica

Komunalno društvo „Ponikve“

Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva

Supokrovitelj je HGK Županijska komora Rijeka

Koordinator manifestacije: Quanarius d.o.o. – Nedo Pinezić 099 222 333 1

www.krkinfo.info

Hrvatski novinari također ne pokazuju previše zanimanja za život Hrvata u Vojvodini. Dok s jedne strane strasno i s puno žara pišu o malobrojnim hrvatskim zločinima u obrambenome Domovinskom ratu, s druge strane besramno šute o zločinima koji su u vrijeme rata počinjeni nad Hrvatima, i to ne samo onima u Hrvatskoj i BiH, nego i u onima Vojvodini. Štoviše, neki od novinara falsificiranjem povijesnih činjenica žele u svojim novinarskim pamfletima dokazati kako je nad Srbima u Hrvatskoj počinjeno etničko čišćenje – a da je riječ o laži priznat će i svaki hrvatski Srbin s minimumom poštenja. Mi ćemo se u ovome članku ukratko pozabaviti stvarnim etničkim čišćenjem, etničkim čišćenjem divovskih razmjera, onome nad Hrvatima u Vojvodini. Iako u Vojvodini nije bilo rata, velikosrpska je politika baš tamo nazornije pokazala svoje genocidno lice. Genocidni projekt uništenja hrvatstva u Vojvodini započeo je još za vrijeme Prvoga svjetskog rata, a devedesete je doživio svoje krvavo finale – čitava hrvatska sela izbrisana su s karte Vojvodine, a kako bi se zameo svaki trag hrvatstva nekim od njih su promijenjena i imena.

Za početak, kao uvod u temu, navodimo rekonstrukciju tragedije hrvatskog naroda u Srijemu u 20. st., koju je u knjizi «Svršetak vražjeg stoljeća» dao hrvatski književnik iz Srijema Vladimir Bošnjak:»Srijemski su Hrvati u XX. stoljeću dva puta okrutno kažnjeni. Nakon I. Svjetskog rata, na silu uvučeni u Jugoslaviju pod srpskim kraljem, ali su nekako uspjeli očuvati identitet, tomu je pomoglo i stvaranje Banovine Hrvatske. No, nakon II. svjetskog rata, srijemski su Hrvati doživjeli od komunističkih vlasti kaznu koja ih je, gotovo zauvijek izbrisala s karte hrvatskog etničkog prostora. Pobijene su tisuće srijemskih Hrvata, rijetki su uspjeli pobjeći, a oni koji su ostali nisu se smjeli činiti živima. Pogrešno se mislilo da su kažnjavani samo ustaše, ili oni Hrvati koji su aktivno sudjelovali u zločinima koje je ustaška vlast počinila u tih nekoliko godina NDH. Istina je da su poubijani mnogi koji nisu imali nikakve veze sa NDH, pa dakle ni sa ustašama, nego su zatirani po jednom kriteriju – zato što su Hrvati. Onom (ne)sretnom ostatku hrvatskog roda u Srijemu, dopušteno je živjeti, ali ništa više od toga. Nisu mogli ući u vlast, mjesta u kojima su još uvijek bili većinski narod bila su na marginama društvene skrbi, a ako je netko htio uću u krug povlaštenih, morao se izravno odreći svog nacionalnog opredjeljenja, što praktično znači da je morao tajiti ili posve izgubiti sve hrvatske atribute: jezik, vjeru i ime. Tako je u Srijemu Stjepan posao Stevan, Josipa – Joca, Vjeko – Veka i slično, a kod izjašnjavanja je morao reći da je ili Srbin, ili (češće) Jugoslaven. (...) Sve su hrvatske kulturne institucije u Srijemu ugušene nakon rata, a zgrade i imovina nacionalizirani, jedino je ostao Hrvatski dom u Slankamenu sačuvavši ime i zgradu». Do reprize je terora – kao i u mnogim drugim hrvatskim krajevima – došlo u vrijeme Domovinskog rata. «Svi će se Srijemci sjećati 1992. godine. Svi: od Šida do Slankamena, i od Petrovaradina do Zemuna. To je godina u kojoj su ponovno doživjeli teror poput onoga iz 1945. godine (...) Srijeme je napustilo više desetina tisuća Hrvata, a najčešći način odlaska bio je zamjena imanja sa Srbima iz Hrvatske. Milošević je to nazivao «humanim preseljenjem», a zapravo se radilo o etničkom čišćenju. (...) U tom teškom času srijemski Hrvati nikoga nisu imali ni iza, niti ispred sebe! U tom teškom času bilu su prepušteni sami sebi, jer nisu imali vlastitu elitu koja bi zagovarala njihove interese kako pred Srbijom, tako i pred Hrvatskom, ali i međunarodnom zajednicom. Sami na vjetrometini! (...) Srbija, dakako, nije htjela više trpjeti čak ni te, posrbljene Hrvate u Srijemu, koji bi se, jednog dana, ipak mogli nacionalno osvijestiti i zatražiti svoja prava u budućoj srpskoj državi».

Rukopis velikosrpske politike po pojedinim mjestima

Hrtkovci

Na Jurjevdan 1991. četnički vojvoda Vojislav Šešelj prvi je puta javno pozvao na etničko čišćenje Hrvata iz mjesta Hrtkovci. Radilo se je, u biti, o nastavku genocidnog projekta započetog još znatno ranije. Još u vrijeme Prvoga svjetskog rata srpska je vojska popalila kuće u ovome mjestu, zapalila župni dvor i općinu s arhivom i grantirala crkvu. No, unatoč tome Hrvati su i dalje bili u mjestu najbrojniji narod sve do pred Drugi svjetski rat. U selu je tada živjelo oko 1400 Hrvata, 900 Mađara, 700 Nijemaca, te oko 40 Srba. Nakon Drugoga svjetskog rata etnička slika je izmijenjena povećanjem broja srpskoga stanovništva. U mjestu je tako 1971.  živjelo 1500 Hrvata, 700 Mađara, 700 Srba i 180 Jugoslavena. Prema popisu iz 1981. Hrvati su i dalje najbrojniji narod. Nakon 1991. etnička slika je potpuno izmijenjena. U selu danas živi samo oko 600 katolika, i to uglavnom Mađara. Hrvata u selu gotovo više nema. Dakle, od najbrojnijeg naroda još 1981. g. Hrvati su danas pretvoreni u postotak manji od statističke pogrješke.

Nikinci

Hrvati u mjestu Nikinci proživjeli su sudbinu većine vojvođanskih Hrvata. U ožujku 1993. minirana je crkva. sv. Antuna Padovanskog. Miniraju se dvorišta mjesnih Hrvata. Hrvati su prisiljeni na iseljavanje. Od preratnih 1600 Hrvata danas u ovome nekad većinski hrvatskom mjestu živi njih oko 200.

Ruma

Hrvatima Rume velikosrpska je genocidna politika pokazala što ih čeka ako se ne isele u Hrvatsku na samu Novu godinu 1994. Tada je provaljeno u crkvu Uzvišenja sv. Križa; razbijeni su kipovi svetaca, razbiti i demolirani sporedni oltari, devastiran glavni olar. Poslije «Oluje» izbjegli krajiški Srbi upadaju u hrvatske kuće, vrijeđaju, prijete, mlate i kradu. Ukratko: pokazuju svu onu kulturu kakvu su pokazivali i u Hrvatskoj za vrijeme okupacije hrvatskih krajeva. Iz Rume se je iselilo 148 Hrvata.

Irig

U Irigu je 10. lipnja 1992. miniran župni ured. Dakako, kao poruka lokalnim Hrvatima. Srbi se nasilno useljavaju u kuće Hrvata i Mađara demonstrirajući pritom svoju naširoko prepoznatljivu kulturu. Iz Iriga i okolice iselilo se je 13 hrvatskih obitelji.

Srijemska Mitrovica

Godine 1992. rimokatoličku župu Srijemsku Mitrovicu pod prisilom je (miniranje kuća) napustilo oko 700 Hrvata.

Petrovaradin

«Hrvatski Gibraltar», rodno mjestoga hrvatskoga bana Josipa Jelačića, hrvatski Petrovaradin, još je 1939. bio 100 % hrvatski grad. Nakon Drugoga svjetskog rata u taj se grad - u kojemu je inače najstarija čitaonica i jezuitska gimnazija u Vojvodini, a time i u Srbiji – planski doseljavaju Srbi i Crnogorci, mahom armija i milicija. Već 1984. plan je ostvaren – umjesto latinice u osnovnoj se školi uči ćirilica. Početkom rata započinje etničko čišćenje Hrvata; oni Hrvati koji ostaju podvrgnuti su torturi i maltretiranju; mijenjaju se nazivi ulica, iskorjenjuje se sve povezano s hrvatstvom. Cilj je sakriti da su Hrvati ikada živjeli na prostoru Srijema. U gradu danas živi manje od 10 % Hrvata. Od 1939. do 2011. plan je, dakle, ostvaren: broj Hrvata je smanjen za 90 %

Srijemska Kamenica

Srijemska je Kamenica također temeljito pročišćena od Hrvata. Dok je nakon Drugoga svjetskog rata u njoj živjelo 40 % Hrvata, danas ih živi manje od 5 %.

Srijemski Karlovci

Iz Srijemskih Karlovca  od 1991.-1996.  protjerano je 89. hrvatskih obitelji.

Slankamen

U Slankameu je 1991. silovana jedna Hrvatica i premlaćena jedna starica. Započinje premlaćivanje ljudi po kućama, postavljaju se bombe na hrvatske kuće. U razdoblju od 26. do 30. listopada 1992., rimokatoličku župu Novi Slankamen je napustilo oko 1600 Hrvata. Od prijeratnih 65 % Hrvata, danas ih u ovom mjestu živi samo oko 20 %.

Novi Banovci

Nakon protjerivanja Nijemaca nakon Drugoga svjetskog rata Hrvati su u Novim Banovcima bili većinski narod. Danas je njihov udio u stanovnštvu oko 3 %. Katolička je crkva 1995. uništena.

Beška

Prije srpske agresije na Hrvatsku, u Bešci je živjelo 23,5% Hrvata. Tijekom 1992. g. rimokatoličku župu Beška je zbog nasilja i pritisaka velikosrpskih ekstremista napustilo oko 850 Hrvata. Udio Hrvata u ukupnom stanovništvu danas je oko 8 %, dakle skoro tri puta manji nego prije rata.

Golubinci

Prije srpske agresije na Hrvatsku, u Golubincima je živjelo 39,5% Hrvata.  Nakon etničkog čišćenja ovog sela od Hrvata, u selu je od prijeratnih 2500 ostalo samo 899 Hrvata. Njihov udio u stanovništvu je oko 15 %.

Zemun

Iseljavanje Hrvata iz Zemuna je krenulo za vrijeme Jugoslavije. Pripajanjem Beogradu, proces se ubrzao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića, 1986. godine, iseljavanja dobivaju novi zamah, a za srbijanske agresije na Hrvatsku uvjeti za život su postali nepodnošljivi mjesnim Hrvatima. U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992. godine, Zemun je napustilo oko 1200 Hrvata. God. 1921. Zemun je imao oko 20 000 žitelja - oko 70% bili su Hrvati. Danas Zemun ima više od 200 000 žitelja, a procjenjuje se da Hrvata ima samo oko 5%.

Šid

Od 7000 Hrvata, tijekom rata iz Šida je protjerano njih 5000. Daljni komentar je nepotreban.

Kukujevci

Kukujevci su primjer totalnog uništenja hrvatstva u Vojvodini. Prije Domovinskog rata u selu su živjeli gotovo isključivo Hrvati. Hrvata danas u tome selu više nema. Naime, iz toga je sela istjerano cjelokupno hrvatsko stanovništvo! Naziv sela promjenjen je u “Lazarevo”.

Gibarac

Selo Gibarac prije rata bilo je, kao i Kukujevci, naseljeno gotovo isključivo Hrvatima.  Danas je udio Hrvata u ukupnom stan. manji od 7 %.  Kako bi se uništio svaki trag hrvatstva u selu, novonaseljeno srpsko stanovništvo odlučilo je krajem 2007. promijeniti ime sela u Dušanovo.

Uz sve navedeno, valja napomenuti da je u skoro svim mjestima s većinskim hrvatskim življem počinjeno jedno ili više ubojstava: u Hrtkovcima je masakriran mladi Hrvat Mijat Štefanac, u Moroviću braća Abijanovići, u Kukujevcima tročlana obitelj Oskomić i Tomić, u kojoj je zaklana starica od 80 g., u Golubincima mlada djevojka Marija Purić, u Petrovaradinu  – Marko Holik i Martinović.

Tijekom rata tako je samo iz Srijema protjerano više od 30 000 Hrvata, iz cijele Srbije njih oko 45 000. A prema demografskoj studiji dr. Anđelka Akrapa, koja je 2008 g. objavljena u časopisu “Pilar”, broj Hrvata u Vojvodini se je od 1961. do 2002. smanjio sa 145.341 na 56.546 ili čak za 61,1 %. Takvo rapidno smanjenje broja stanovnika na prostoru gdje nije bilo rata ne može se označiti nikako drugačije nego kao genocid.  Nad Hrvatima u Vojvodini napravljen je genocid za kojega nitko nije odgovarao. A s obzirom da predsjedavajući sudac u procesu protiv Šešelja tvrdi da Šešelj nije poticao na iseljavanje Hrvata, moguće je nitko ni ne bude kažnjen, čak ni simbolički (s obzirom da haaški sud nije nadležan za kazneno djelo genocida). Današnji projekt stvaranja bunjevačke nacije samo je nastavak genocidne politike drugim sredstvima. S obzirom da je riječ o projektu kojega podržava i službena srbijanska politika (a ne treba sumnjati da i EU-ropske glaveštine znadu ponešto o tome genocidnom projektu, baš kao što su znale i za Miloševićeve planove devedesetih!), očekivano je da srpske institucije tamošnje Hrvate ne će uzeti pod zaštitu. No, pravo je pitanje: zašto odnosno za čiji račun šuti hrvatska vlast? Zašto se jedino o srpskoj manjini govori kao o “mostu” između Hrvatske i Srbije, dok se o hrvatskoj manjini u Vojvodini šuti? Je li razlog toj šutnji možda činjenica da hrvatskom politikom i dalje drmaju biološka i ideološka djeca Tita, Bakarića, Đilasa i njima sličnih protuha, koje su nakon 1945. teritorijalno osakatile Hrvatsku velikodušno darovavši Srbiji hrvatske krajeve Bačke i Istočni Srijem? Ili se šuti radi činjenice što projekt “jugosfera” podrazumijeva samo usklađene tonove između hrvatskih i srbijanskih jugosferaša? Kak bilo da bilo, račun po većoj ustaljenoj tradiciji plaćaju Hrvati.

Izvor:

Marko Kljajić, “Kako je umirao moj narod”, Petrovaradin, 1990-1996 g.

Anđelko Akrap, “Demografski kontekst raspada Jugoslavije”, g. 3., 2008., br. 1(5) str. 11.-58.

Đuro Vidmarović, “Hrvatsko rasuće”, Naklada Bošković, Split, 2009.

Vlatko Rukavina, “Hrvatska strana Zemuna”, “Hrvatska revija”, br. 4., 2004.

Vesela Laloš, “Sećanje na mračne devesete” http://www.danas.rs/vesti/drustvo/terazije/secanje_na_mracne_devedesete.14.html?news_id=90475

Ljubica Kolarić Dumić, “Dvadeset godina od protjerivanja Hrvata iz Srijema”,

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=9733:dvadeset-godina-od-protjerivanja-hrvata-iz-srijema&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112

“Srbi mijenjaju imena hrvatskih sela u Vojvodini”,

http://www.nacional.hr/clanak/39648/srbi-mijenjaju-imena-hrvatskih-sela-u-vojvodini

Dobro jutro! Kako ste? Jeste li dobro? Ma nema veze. Ne morate na ovo pitanje odgovoriti, em zato što ste pospani, em zato što je retoričko pitanje. Naime, statistički gledano vi ste vrlo vjerojatno još uvijek u krevetu. Rastežete se i bacate pogled na vašu usnulu bolju polovicu i počnete kovati zločestu zamisao koja se sastoji od toga da vi nju zagrlite i da imate najbolje dobrojutro u zadnjih tjedan dana. Međutim, vaša bolja polovica odmahuje glavom i govori da je pustite da spava, vi, naprotiv, inzistirate sve dok vaša bolja polovica ne mahne rukom i vi posustanete kao vrag od tamjana. Za danas ništa od najboljeg dobrojutra. Nema veze, lijep je dan, mislite i dižete se od kreveta.

I taman kad je stopalo vaše lijeve noge dotaklo tlo u obliku tepiha doživite epifaniju. Dobro, ne baš epifaniju, ali kako na lijep način vam saopćiti da ste ugazili u „kakicu“ vašeg kućnog ljubimca? Zaista, treba paziti da se ne bude vulgaran, a vi to baš u ovom trenutku i jeste. Proklinjete dan kada ste uzeli tog maznog stvora i pritom ne birate riječi. No, opet, slegli ste ramenima i rekli samom sebi da ste se ionako uputili u kupaonicu oprati se. Uglavnom što je uz pranje zubiju, lica, ruku, oprati i lijevo stopalo uprljano tjelesnom izlučevinom vašeg kućnog ljubimca. Dok perete stopalo, svojom besprijekornom dedukcijom zaključujete da vaš ljubimac za jednog de facto mesojeda jede previše kukuruza. Stvarno previše kukuruza, ta nije kanarinac!

Dobro, nakon ovog bonus pranja, vi idete obavljati tzv. „jutarnju toaletu po rasporedu“. I tu uspijevate zafrknuti stvari. Zaboravili ste dignuti dasku od WC, ali nije ni to toliki problem koliko i to da ste nepažljivo promašili cijelu WC školjku, primijetili ste to tek pri kraju. Ništa, znate gdje je moćo, treba vam i za čišćenje „poklona“ kućnog ljubimca. Stanete sa moćom i sami sebi kao da kažete da odbijate čistiti za tim stvorom nek se ona pobrine za njega. Smijete se vašoj dijaboličnosti i to ovako „MU-HA-HA-HA-HA“, vi kao da uvijek morate biti različiti, ljudi kada se smiju dijabolično obično se smiju „BUA-HA-HA-HA-HA“.

Ništa, idete se brijati. Nakon par minuta, autor teksta shvaća da je pogriješio što je te vaše poteze nazvao brijanjem. Vi ste se išli porezati, stavljate male dijelove toaletnog papira na svoje lice. Izgledate, u najmanju ruku, kao neka umjetnička instalacija sa njima, a u najveću ruku izgledate kao bliži srodnik Frankensteinovom čudovištu. I ne! Cijelo vrijeme do sada krivo mislite, nije Frankenstein čudovište, već je doktor ili ti „moderni Prometej“, čudovište nije imalo ime. U tren oka vaše dedukcijske sposobnosti zaključe kako bi se čudovište ustvari trebalo zvati, a pritom, nevezano za ovaj tekst, vaša punica je dobila najgore napade štucavice ikada. Ali ona nije bitna, zar ne? Nikada nije ni bila.

Toaletu ste apsolvirali, sada ste se krenuli oblačiti. Kvragu, gdje vam je kravata? Gdje su vam čarape? 'Alo ta kravata ne ide uz to odijelo! Pa dobro što vam je sada? Da li vi imate uopće neki par čarapa. Ne, nećete obući bijele čarape na cipele, to jednostavno ne ide. Što je slijedeće u vašem modnom izričaju, čarape na japanke? Totalno vam je garderoba u neredu, dobro da se znate snaći u svemu tome, i da, zašto u ormaru imate bič?! Što će vam to pobogu? Vi ste prodavač nekretnina, a ne krotitelj lavova! Hmm... Bolje da ne pitam, kažete, dobro onda neću. Hmm... Ali sumnjivi ste mi.

Dok se tako u tekstu svađate sa mnom, spotičete se o gumenu igračku ljubimca, još jedanput govorite takve stvari da ćemo u ovom tekstu sada samo napisati TUUUUTUUUU TUUUUTUUUTUovoUTUjeUUTpodsvjesnaUU TUporukaTUTUTUtrustTUTnoUTUTUToneUTUTUiTUTUštaTUT UTmisliteUTUTUTtkoUUT TUTliUTUTU TUTUTUTUćeTUTUTUosvojitiTUTU UTUTUliguTUTUTUprvakaTUTUTmogaoUTUTbiUTUTUTUManchesterTUTUUTUTU! Još jedanput ste pali, ali ovaj puta ne psujete, nema smisla jer se trudite naći flaster, udarili ste čelom u maleni stolić u dnevnom boravku. Našli ste flaster, to je dobra vijest. Obukli ste se, uzeli aktovku i uputili se ka svom autu. Zatvarate kuću, ali vam baš u bravi puca ključ. Dobivate slom živaca i pitate se koji ste se vrag uopće ustali jutros. Nakon kratkog razmišljanja shvaćate da je to zbog posla i da morate biti zahvalan što imate posao. Za razliku od drugih ljenčina, zar ne?

Uglavnom, dan je predivan, bacate pogled prema nebu, a na sebi nosite (osim odjeće, dakako) smiješak broj 6. Otključavate auto. Bip-bip! Bacate aktovku na zadnje sjedalo vašeg auta. Pada vam na pamet ona pjesma od Bijelog dugmeta. Sada nosite smiješak broj 5. Auto ne pali od prve, ni od druge, ali od treće pali kao avion. Upali ste u prometnu gužvu, primjećujete to dok pokazujete srednji prst svim sudionicima u prometu, oni vama uzvraćaju na isti način. Evo i neka bakica vam je izletjela ispred auta, naglo kočite – ŠKRIPPP – gume cvile, ali bakica je dobro. Stražnjica od vašeg auta doduše nije dobro, u nju se naime zabio prednji kraj neke bube. Nije neka šteta, razmjenjujete brojeve i police osiguranja. Dobar čovjek, mislite, nije radio probleme sa policijom. Palite auto i krećete prema svom poslu.

Stižete. Tražite parking petnaestak minuta, uguravate se negdje kod kanti za smeće. Zaključavate auto i lagano idete prema glavnom ulazu zgrade gdje se nalazi središnjica vaše tvrtke. Taman kad ste se udaljili dvadeset metara od vašeg auta, događa se nešto nevjerojatno. Smetlarima se omaklo i da ne opisujemo previše tu scenu, uglavnom auto vam je dobio novi sloj nečega, a bome i boje. Derete se na komunalne službenike, oni vam kažu da vam auto tamo nije trebao ni biti. U pravu su. Što vas ne sprečava da im pokažete demonstrativni srednji prst kada budu odlazili sa mjesta događaja. Do sada vam je dan stvarno u najmanju ruku zanimljiv, a u najveću ruku vrlo loš. Krećete na svoje radno mjesto. Kolege vas gledaju u čudu. To što vas gledaju u čudu i nije neko čudo jer izgledate kao da ste u predinfraktnom stanju. Opustite se, stigli ste do cilja, točnije – Preživjeli ste do cilja.

Neko vrijeme gledate oglasnike, analizirate nešto što je vezano samo za vašu struku, kad odjednom! Odjednom se začuo glas tajnice vašeg šefa, poslodavca i humanitarca. Treba vas taj isti, je li, kako li se ono zove, šef. Ludi ste. Kakav vam je dan do sada vjerojatno vam se smiješi otkaz, ali vi ste pametniji preduhitriti ćete gada. O čut će vas taj robovlasnik, taj rob kapitalizma, taj, taj, taj, tajči, taj nitkogović! Ulazite u ured, a šef vas gleda zbunjeno. Pita vas da li ste dobro, vi mu odgovarate da si nešto može u pozi 69 napraviti sa žirafom iz kadrovske. Šef je poludio, objašnjava vam da vas je htio promovirati, a vi njemu tako. Osjećate se glupo ovim saznanjem... Šef se pak ne osjeća glupo, letite iz tvrtke samo tako, a šef vas uz bujicu riječi nagradi time što vam baci kalendar u glavu! Kalendar se odbija od vaše glavuše i pada na pod. Datum je znakovit; 13. svibnja 2011. - PETAK 13!

BUA-HA-HA-HA-HA-HA!   

Tako dična predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom na svojoj stranačkoj konferenciji za medije (dakle, ne na konferenciji odbora nego na stranačkoj) uz smiješak koji obuhvaća oba uha kaže kako bi možda (???) trebalo barem na Internetu objaviti pregovaračka stajališta za pojedina poglavlja jer se približava kraj pregovora, pa će nakon toga građani morati na referendum. To kaže predsjednica odbora za praćenje pregovora, koja je upoznata s pregovaračkim stajalištima i s rezultatima tih stajališta i koja već ponešto godina sasvim dobro zna sva stajališta, ali joj do samog kraja ni na kraj pameti nije palo da bi, barem kad se završe pregovori o pojedinim poglavljima (ako već ne prije nego što se počne pregovarati) i hrvatski građani o tome trebali nešto znati. 

Već uporno tvrdi kako politička elita Hrvatske mora preuzeti odgovornost. Referendum se približava, pa sad i plebs može nešto saznati. Kako plebs brzo zaboravlja bilo bi, misli elita, i onako besmisleno pričati im što ih tamo prijeko (u Europi) čeka dok ne moraju izići na referendum. Glupi narod, kaže elita, sve bi zaboravio do referenduma pa bi mu se moralo još jednom pojašnjavati. Kaže ona. A predsjednica Odbora mogla se i ranije dosjetiti da tu postoji još jedno četiri milijuna čudaka kojima se radi o glavi i o budućnosti i koje nitko ništa ne pita. Osim na referendumu na kojem je svejedno koliko iziđe, pa mogu Seka, Braco i Jaca izići, dvoje glasati ZA i evo nas u Europi.

Na taj „možda“ predsjednice Odbora odgovara predsjednica Vlade. I kaže da svaki građanin kojeg zanima može sve saznati telefonom, ako nazove Ministarstvo vanjskih poslova. Dakle, okrenite broj Ministarstva, tražite ministra, ili glavnog pregovarača, ili šeficu Odbora ili Jadranku Kosor i pitajte ih što vas zanima. Nema frke. Telefoni funkcioniraju, pa što bi Vlada vas obavještavala o tome što vam se sprema. Nazovite vi nju pa pitajte. Ali konkretno, molim! Kaže ona da postoje i „drugi načini“, neodređeni doduše. Drugi način može biti da dođete ministru doma, on vam skuha kavicu, a vi ga lijepo ispitate što vas zanima. Ili da posjetite predsjednicu Odbora. Ili nekog drugog tko zna. Ako znate tko zna.

Ma, ljudi moji, jel' to moguće? Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo. Sad više definitivno ne idemo kao guske u maglu. Guske su na čelu kolone i to nam svima čini situaciju puno simpatičnijom.

Aroganciji hrvatske političke elite nema kraja. Imamo li dovoljno čvrstu metlu da čitavu ekipu pometemo u zaborav, gdje im je i mjesto?

PS: Zaboravismo  napisati da su sjednice Nacionalnog odbora zatvorene za javnost. Vrlo tajne. A da u svojim izvješćima Saboru daju suhu statistiku. I da su članovi toga odbora redom predsjednici parlamentarnih političkih stranka. Ne svih, predsjednik Hrvatskih laburista odbio je biti članom toga odbora. 

Nitko iz HDZ-ovog vodstva nije u srijedu želio ili smio govoriti o zbunjujućoj odluci stranačkog Nacionalnog vijeća kojom su u utorak raspušteni županijski odbori HDZ-a Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije. 

Pripremanje optužnica

Hrvatska službena politika nikada nije negirala da su u Domovinskom ratu i s hrvatske strane, u obrani od agresije, počinjeni zločini i nedjela tijekom ili nakon vojno redarstvenih operacija, bilo od strane pripadnika hrvatske vojske i policije ili pak civila. Podaci o takvom stavu i o djelovanju pravne države su neumoljivi. Do konca 1999. podignuto je 3.978 kaznenih prijava [1] i procesuirano je 1.949 počinitelja samo s "hrvatske strane" za ubojstva, paleže, pljačke, itd. [2] Prema tome, i policija i pravosuđe su radili svoj posao, podjednako intenzivno prije kao i nakon promjene vlasti, 6. siječnja 2000. godine.

Štoviše, za zločine i nedjela što su ih u obrani od agresije počinili pripadnici hrvatskih snaga ili civili, osuđeno je dva puta više ljudi nego za zločine počinjene u agresiji na Hrvatsku. Prema godišnjem izvješću Državnog odvjetništva Saboru RH, u razdoblju 1991.- 2001., za ratne zločine u agresiji na Hrvatsku osuđeno je 726 osoba. Sve te osobe osuđene su do 2001. godine.[3]

Te se činjenice u domaćim i stranim medijima prešućuju od onih grupacija kojima je u interesu da se za "zajednički zločinački pothvat" kao glavni krivac optuži hrvatski vojni i državni vrh.[4] Jedni to čine jer navodno u stvaranju suverene hrvatske države vide obnavljanje NDH, a drugi zato jer im nije odgovarala nova neravnoteža u međunarodnom poretku do koje je došlo kao posljedica raspada Jugoslavije. I za jedne i za druge raspad Jugoslavije bio je porazan po njihove interese. Zato su pripremali optužnicu za "zajednički zločinački pothvat"  s namjerom da se uspostavi stara ravnoteža na području bivše Jugoslavije stvaranjem nova regije Zapadni Balkan, područje koje do 2000. godine nije postojalo ni kao geografski, ni kao politički niti kao kulturni pojam. Zato se gradi novi mit o brojnim hrvatskim zločinima u Domovinskom ratu, a prešućuje se da se radi o pojedinačnim zločinima, kao i da se sustavno radilo na njihovu procesuiranju.

Na mitu o krivnji Hrvata gradili su se unutarnji odnosi u bivšoj Jugoslaviji. Optužba da su Hrvati krivi za slom i monarhističke i socijalističke Jugoslavije je konstanta teza hegemonističkih i unitarističkih jugoslavenskih elita.  Hrvati su prema takvim tumačenjima bili krivi za kapitulaciju prve Jugoslavije 1941., za genocid nad Srbima za vrijeme NDH, te za dezintegraciju socijalističke Jugoslavije već 1971. a pogotovo 1990. iako su i tada prvo tražili konfederalno uređenje.

Velikosrpska politika pravdala je agresiju na Hrvatsku, a pobunjeni hrvatski Srbi tražili su pripojenje Srbiji od 1990., jer su smatrali da je svaka hrvatska država zločinačka tvorevina. Optužba hrvatskog političkog i vojnog vrha za "zajednički zločinački pozvat" u  medijima slijedi taj mit,  amnestira velikosrpsku politiku za agresiju i pobunu, a svima onima koji su u socijalističkoj Jugoslaviji vidjeli i doživjeli ostvarenje svojih ideala daje opravdanje što nisu sudjelovali u dekonstrukciji komunizma i dezintegraciji Jugoslavije.

S druge pak strane, dio međunarodnih čimbenika uvijek je bio zainteresiran za opstanak Jugoslavije. Doduše, većina je tih međunarodnih čimbenika željela vidjeti Jugoslaviju u kojoj se poštuju "ljudska prava" i "tržišna ekonomija", ali su izričito bili protiv priznanja novih država na tlu Jugoslavije. Oni su sustavno radili na obnovi neke nove Jugoslavije [5] ili jugoslavenskog saveza, i nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, Slovenije, BiH. Zato njima nije bilo u interesu da se u Haagu sudi agresoru na Hrvatsku i BiH, jer bi time  bilo onemogućeno zagovaranje bilo kakvih novih jugoslavenskih ili zapadnobalkanskih integracija i asocijacija. Dijelu je međunarodnih moćnika politički odgovaralo izjednačavanje agresora i žrtve. Zato ne iznenađuje da se djelovanje i interes tih čimbenika može prepoznati već i na početku suđenja generalima Gotovini, Čermaku i Markaču.

U svjedočenjima, posebice onih koje je tužiteljstvo predstavilo kao svoje glavne svjedoke, nalaze se izjave koje otkrivaju pozadinu tog procesa i kako je nastala optužnica. Kanadski general Leslie sam je otkrio zašto je slao pretjerana izvješća o Oluji. – Naš je zadatak bio da zaustavimo napade HV-a, da se oni povuku iz zone razdvajanja i vrate na početne položaje – barem o tome iskreno tvrdi Leslie.

On je bio jedan od zapovjednika UNCRO-a, a mandat im je bio (za razliku od UNPROFOR-ova) – demilitarizacija područja i povratak civilnom načinu života, te integracija. No, Leslie je objasnio “stvarni” mandat UN-ovih snaga u okupiranim dijelovima RH. Priznao je vezu njegovih izvješća o “uništenim gradovima krajine i granatiranju civila”, s napadom međunarodne diplomacije i politike, dva dana poslije početka Oluje, kada su u Ženevi političari (prije svega Carl Bildt, ali i moćni Solana) otvoreno prijetili Hrvatskoj zbog akcije i, doslovce poručili – “ovo je zločin koji spada u mjerodavnost haaškog suda”. Dobar dio EU bio je oštro protiv Oluje. UN je dobio zadatak da učini sve da spriječi da HV uspije.[6]

U prostoru javnoga znanja postoje informacije i podaci o tome kako su pripadnici i velikosrpske politike, ali i određeni međunarodni čimbenici, "zaslužni" za pripremanje optužnica protiv hrvatskog vojnog i državnog vrha za "zajednički zločinački pothvat". Međutim, gotovo da nema kritičkog prikaza o onome što je mnogo očitije: da su optužnice protiv hrvatskog vojnog i državnog vrha sustavno pripremane u Hrvatskoj i da su se formulacije i "dokazi" koje iznosi haaško Tužiteljstvo protiv hrvatskih generala i dužnosnika godinama prije toga ponavljale u hrvatskim medijima.[7]

O sudjelovanju i političkih čimbenika i dijela hrvatskih medija u pripremi haaških optužnica upozorit ćemo s nekoliko primjera.

Pisanje optužbi: predsjednik Republike Stjepan Mesić

Glavni cilj udruženog zločinačkog pothvata prema Tužiteljstvu je "etničko čišćenje" pobunjenih Srba iz sektora jug. U ožujku 2007. Tužitelj je to obrazložilo na sljedeći način:

18. Cilj uklanjanja Srba iz Krajine odražavao je dugogodišnju težnju predsjednika Tuđmana za etničkom homogenošću. Pored neprijateljstva prema Srbima, koje je nastalo tijekom ratnih godina, predsjednik Tuđman je etničku raznolikost smatrao povijesnim problemom koji se može riješiti primjerice preseljavanjem stanovništva.[8]

Takva formulacija o "Oluji" kao zločinačkom pothvatu s ciljem etničkog čišćenja Srba nije postojala u prvim optužnicama protiv hrvatskih generala.[9] Nažalost na optužbi da je "Oluja" poduzeta s ciljem etničkog čišćenja radili su i neki najviši hrvatski dužnosnici. Tu je optužbu uporno ponavljao Stjepan Mesić i to kao predsjednik Republike tijekom svojih službenih posjeta i međunarodnih susreta, od 2000. godine, dakle prije nego što su bile napisane haaške optužnice protiv hrvatskih generala:

Druga je tamna mrlja na režimu Franje Tuđmana odnos prema Srbima u Hrvatskoj. Iako je istina da su oni, izmanipulirani od Slobodana Miloševića i uz pomoć Jugoslavenske armije koja se raspadala i pretvarala u srpsku armiju, počeli otvorenu pobunu protiv Hrvatske, istina je i to da je Tuđman povukao mnoge poteze koji su naprosto morali antagonizirati Srbe u Hrvatskoj, a da je rat iskoristio za to da smanji njihov broj u skladu sa svojim zamislima da u Hrvatskoj ne treba biti više od 3% Srba u ukupnom korpusu stanovnika.[10]

Gotovo iste formulacije Stjepan Mesić, kao Predsjednik Republike Hrvatske, koristi tijekom službene posjete Austriji početkom 2001.:

Jednako otvoreno moram progovoriti i o odnosu režima Franje Tuđmana prema Srbima u Hrvatskoj. Istina je, doduše, da je dio srpskog stanovništva, podlegavši manipulacijama Slobodana Miloševića i uz pomoć Jugoslavenske armije koja se raspadala i pretvarala u srpsku armiju, krenuo u otvorenu pobunu protiv Hrvatske.

Ali, istina je isto tako da je Tuđman povukao mnoge poteze koji su naprosto morali antagonizirati Srbe u Hrvatskoj, a da je rat iskoristio za to da smanji njihov broj u skladu sa svojim zamislima da u Hrvatskoj ne treba biti više od 3% Srba u ukupnom korpusu stanovnika.[11]

Predsjednik Mesić svoju optužbu protiv "režima Franje Tuđmana" ponavlja i tijekom službena posjeta NR Kini u svibnju 2002. godine:

Mada je rat u Hrvatskoj zaustavljen godine 1992., mi smo tek 1995. vlastitom vojnom akcijom, a potom mirno, uz pomoć međunarodne zajednice, okončali pobunu dijela srpske manjine. Na žalost Tuđman je to iskoristio i kako bi se riješio dobrog dijela Srba koji su inače u Hrvatskoj živjeli stoljećima. Mi to sada nastojimo ispraviti, pozivajući sve one Srbe - naše građane, koji su izbjegli iz Hrvatske, da se vrate u miru i sigurnosti.[12]

Predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, nije optužio samo "režim Franje Tuđmana" za etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj, nego i za agresiju na Bosnu i Hercegovinu:

Moram, međutim, sasvim otvoreno reći da je politika vlasti Franje Tuđmana uključivala u sebi i aspiracije prema tuđim teritorijima. Zbog tog "istočnog grijeha" hrvatske politike, zbog njenog pokušaja da pripoji dio susjedne međunarodno priznate države, Bosne i Hercegovine, Hrvatska se dovela u praktičnu izolaciju u odnosu na međunarodnu zajednicu. A zato što je tu ambiciju pokušala ostvariti i silom oružja, u očima mnogih pretvorila se iz žrtve agresije - što je nesumnjivo bila - sama u agresora.[13]

Mesić i u Austriji ponavlja gotovo iste formulacije kao i u Švicarskoj, optužujući hrvatsku politiku da je silom oružja htjela pripojiti dio međunarodno priznate BiH, te da je postala od žrtve agresorom:

Moram, međutim, sasvim otvoreno reći da je politika vlasti Franje Tuđmana uključivala u sebi i aspiracije prema tuđim teritorijima. Upravo zbog jedva prikrivenih pokušaja hrvatske politike da Republici Hrvatskoj pripoji dio susjedne međunarodno priznate države, Bosne i Hercegovine, mi smo se doveli u praktičnu izolaciju u odnosu na međunarodnu zajednicu.

A zato što je tu ambiciju pokušala ostvariti i silom oružja, u očima mnogih Hrvatska se pretvorila iz žrtve agresije u agresora.[14]

Optužbama za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu, te za pokušaj stvaranja "velike Hrvatske", kao protuteže Miloševićevoj "velikoj Srbiji" Mesić nije samo izjednačio politike i političke uloge predsjednika Tuđmana i Miloševića, nego je pisao optužnice protiv hrvatskih dužnosnika i generala iz BiH, godinama prije nego što su se te optužnice pojavile 2004. godine.[15]

Hrvatski predsjednik Tuđman bio je sklon vjerovati da će Milošević u svojem naumu uspjeti, da će u najmanju ruku stvoriti malu "veliku Srbiju" i smatrao je da bi to bila dobra prilika za Hrvatsku da se i ona proširi, da anektira dijelove Bosne i Hercegovine.[16]

Činjenica je da su ove optužbe iznijete tijekom službenih posjeta predsjednika Mesića stranim zemljama i da se nalaze na službenoj web stranici predsjednika Republike. Dakle, ne radi se samo o Mesićevim vrijednosnim sudovima i Mesićevim interpretacijama politike njegova prethodnika.[17] Mesićeve optužbe treba čitati kao cilj njegove politike, koja je po kvalifikacijama optužbi čak radikalnija od sadržaja haaških optužnica.[18] Osim toga Mesićeve optužbe nisu stav njega kao pojedinca, nisu samo njegovo osobno mišljenje. To je stav predsjednika Republike, dakle državne institucije, koja formulira državnu politiku. Službeni stavovi služi kao orijentir za organizaciju javnih poruka po kojima svoje djelovanje usklađuju  državne a često i društvene ustanove.

Mesićeve optužbe prethode haaškim optužnicama – a kada se tumače povezano s njegovim djelovanjem, onda je nedvojbeno da su te optužbe jasno definirani ciljevi scenarija koji je imao za cilj podizanje haaških optužnica. Kao predsjednik Republike Stjepan je Mesić imao sve podloge da provede svoj scenarij: a) sam je definirao ciljeve i sadržaj scenarija; b) odredio je metode i ljude za proizvodnju "pseudodokaza"; c) razradio je plan proizvodnje "pseudodogađaja" objavljivanjem arhive predsjednika Tuđmana; d) odabrane medije planski je koristio za dostavljanje "transkripata" haaškim istražiteljima, a hrvatsku Vladu prisilio da legalizira njegove nezakonite radnje, itd.

Da se radi o scenariju sustavnog i planskog optuživanja "režima Franje Tuđmana", te nezakonitom postupanju s arhivom kako Prvoga predsjednika tako i arhivama obavještajnih službi, može se vrlo lako dokazati. Navest ćemo tek nekoliko primjera od mnoštva koji stoje na raspolaganju.

Proizvodnja krunskih pseudodokaza

Haaško tužiteljstvo kako u optužnici protiv trojice hrvatskih generala tako i u postupku protiv hrvatskih dužnosnika i generala iz BiH, kao glavni dokaz za postojanje "zajedničkog zločinačkog pothvata" i namjera zločinačke organizacije koristi tzv. "Tuđmanove transkripte", a zapravo zapisnike sjednica iz ureda Prvog predsjednika RH. Da haaško Tužiteljstvo nije raspolagalo tim transkriptima, ne bi imalo čime potkrijepiti svoje optužnice, i teško da bi uopće bilo u mogućnosti postaviti konstrukciju o ZZP. Kako su pak predsjednički transkripti glavni dokaz za ZZP, onda je "logično" da  na čelu ZZP mora biti sam predsjednik Tuđman, pa se zapravo tako konstruiranom optužnicom sudi prvenstveno njemu, a tek potom ostalima kao sudionicima u ZZP. Što je već samo po sebi pravno dubiozno, jer se sudi čovjeku koji se ne može braniti. Kako još od rimskih vremena svaki pravni sustav polazi od presumpcije nevinosti, tj. da je svatko nevin a da se krivnja mora dokazati, to optužnice protiv Prvog predsjednika ni po jednom civiliziranom pravnom standardu nije prihvatljiva.

Vrlo je znakovita i činjenica da se samo transkripti koriste kao dokaz o ZZP. Neosporna je činjenica da je dr. Franjo Tuđman – kao povjesničar, političar i državnik - napisao na tisuće stranica teksta - desetke knjiga, mnoštvo članaka i rasprava – a da haaško Tužiteljstvo u njima nije našlo ništa što bi potkrijepilo navode iz optužnice za ZZP.

Štoviše, kao predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman održao je na stotine, vjerojatno i tisuće javnih nastupa i govora – od predizbornih govora do službenih govora u zemlji i inozemstvu, a ni u njima Tužiteljstvo nije našlo ni jednu rečenicu kojom bi potkrijepilo navode iz svoje optužnice.

Zato za konstrukciju ostaju samo tzv. transkripti, službeni zapisnici iz Ureda Predsjednika. O vjerodostojnosti tih zapisnika, odnosno vjerodostojnosti zaključaka koje iz pojedinih riječi i rečenica iz tih zapisnika izvlači Tužiteljstvo bit će riječi kasnije. Sada želimo upozoriti na metode i tehnike kako su transkripti našli svoj put do haaškoga Tužiteljstva i svoje mjesto u optužnicama protiv hrvatskih generala.

Plasiranje "Tuđmanovih transkripata", kako hrvatskoj javnosti tako i haaškome Tužiteljstvu, rađeno je prema pravilima i metodama specijalnog rata što ga je vodio predsjednik RH Stjepan Mesić sa svojim najbližim suradnicima protiv svog prethodnika, mrtvoga predsjednika Tuđmana.[19]

Medijska diskreditacija  predsjednika Tuđmana bila je potrebna da bi se moglo činiti ono što se po pozitivnim zakonima svih zemalja ne smije činiti: otvarati državna arhiva i objavljivati dokumente s oznakom tajnosti.

Kako bi se sotoniziralo predsjednika i pokazalo da su transkripti nečasna rabota bolesna uma, a ne dio pogona svake uređene državne institucije to se umnažala brojka "transkripata" a istovremeno se prešućivalo da je vođene zapisnika obveza osoba na najvišim državnim položajima.

Naime, i na sudu je potvrđeno [20] da je u spornoj arhivi, u kojoj su se nalazili transkripti, bilo 10.493 dokumenta. Od toga je broja bilo "1814 zapisa  razgovora s jednom osobom, a 2466 je bilo zapisa razgovora s više osoba"; Ostali dokumenti odnose se "na izvješća i informacije SZUP-a i HIS-a … u 5861 koverti, a više od 300 se odnosilo na sjednice različitih državnih tijela". Prema tome transkripata, zapisnika razgovora predsjednika Tuđmana s jednom ili više osoba, bilo je ukupno 4280. Što jeste mnogo, ali ako se uzme u obzir da se to odnosi na period "od 1990. do 1. studenog 1999. godine", dakle na period od skoro deset godina, te da je poznato kako je Predsjednika radio sedam dana u tjednu, u pravilu od 8.30 do 23 sata, da su to godine stvaranja hrvatske države, borba za međunarodno priznanje i oslobađanje okupiranih teritorija; ako se zna da u tom periodu gotovo da nije bilo dana kada Predsjedniku ne bi dolazili predstavnici međunarodne zajednice, visoki dužnosnici, državne posjete, itd.; kada se zna da je Predsjednik ponavljao kako to treba ostati građa za povjesničare o tome tko i kako se ponaša u tom povijesnom vremenu -  onda u cijelom tom razdoblju u prosjeku je snimljeno nešto više od jednog razgovora dnevno. Jasno da manipulatori javnim mišljenjem s javnim prikazom takve statistike ne bi mogli puno postići.[21]

Jednako tako manipulatori s Pantovčaka nikada nisu upozorili javnost da su tijekom službenih sastanaka sa stranim delegacijama, u pravilu, s druge strane nazočili i "note takeri" – koji su vodili bilješke o tim istim razgovorima, te da  i druga strana ima svoje zapisnike nekih od "Tuđmanovih" proskribiranih sastanaka. Osim toga javnosti nije rečeno da se snimaju i sve sjednice hrvatskog Sabora, i sve sjednice hrvatske Vlade, te da je to uobičajena praksa u svim državama. Štoviše, i ratno Predsjedništvo BiH, u nemogućim ratnim uvjetima kada u Sarajevu često nije bilo ni struje, snimali su svoje sjednice Predsjedništva.[22]

Na manipulaciju s informacijama o transkriptima upućuje već i terminologija koja se rabi: cijelo se vrijeme govori o transkriptima, a ne o zapisnicima kako na tim dokumentima stoji. Osim toga uporno se ponavlja izraz "nađeni" transkripti – što želi sugerirati kao da su ti zapisnici bili izgubljeni ili skriveni, a ne uredno i po arhivskoj struci evidentirani, sređeni i pohranjeni u arhivi Ureda Predsjednika Republike.

Nakon sotonizacije predsjednika Tuđmana i prikazivanja "transkripata" kao nečasne rabote i  proizvoda njegova bolesna uma, moglo je uslijediti objavljivanje transkripata s obrazloženjem: nema govora da se radi o dokumentima s oznakom državna tajna, a osim toga radi se o dokazima koji trebaju poslužiti "senzibiliziranju javnosti" kako bi se sudilo protagonistima kriminalne politike "Tuđmanova režima".

Medijska  priprema haaških optužbi

Savjetnici predsjednika Mesića danonoćno su čitali arhiv Prvoga hrvatskoga predsjednika, izdvajali ono što su smatrali kompromitirajućim za hrvatsku politiku do 2000. godine i to su dostavljali Mesićevim novinarima i listovima "Feralu", "Nacionalu" i "Globusu". Za tu ekskluzivu "Feral" i "Nacional" su transkripte i druge dokumente prerađivali i prikazivali tako da budu u funkciji potvrde Mesićevih optužbi.

Na upit novinara Vjesnika tko iz Ureda predsjednika Republike daje transkripte Nacionalu i Globusu glasnogovornica predsjednika Mesića je odgovorila:

.. Predsjednik je i ranije, u nekoliko svojih izjava, najavljivao da će puštati dokumente sve dok se kriminalci ne procesuiraju. Neke se stvari moraju rješavati, pa zato predsjednik povremeno pušta određene dokumente u javnost. On osobno smatra da treba potaknuti da se neke stvari riješe, a na rješavanje ključnih problema u državi ne može se dugo čekati.

Nakon ovakva obrazloženja - da predsjednik Republike "pušta dokumente sve dok se kriminalci ne procesuiraju" - bilo bi normalno da je novinar upitao zašto predsjednik Mesić ne  preda dokumente državnom odvjetniku kako bi se 'kriminalce procesuiralo'. Umjesto toga, novinar je pitao glasnogovornicu predsjednika Mesića "kako to da među prvima sve dokumente .. svaki put dobije 'Nacional'?":

.. Predsjednik, kad se određeni dokumenti nađu, procjenjuje kad što treba izaći u javnost kako bi ona bila senzibilizirana i kako bi se potaknulo rješavanje problema. Nacional je doista prvi dobio dokumente … zato što oni .. vrlo dobro istražuju, pa su i zaslužili da to dobiju prvi.

Oni su "zaslužili da to dobiju prvi", jer je i Mesića i Nacional uvezivala ista "istraživačka" politika i doktrina koju je vrlo precizno  opisao jedan od pokretača Nacionala: "Doktrina Nacionala … bila je jasna, jednostavna - to je bio list koji je vodio specijalni rat protiv hadezeovske vlasti.[23]

Dakle, primarni je cilj predsjednika Mesića da "senzibilizira javnost", a to će učiniti tako što će dokumente dobiti prvi oni koji to "zaslužuju". I nije istina, tvrdi glasnogovornica predsjednika Mesića, "ono što se priča među novinarima, a to je da službenici Ureda koji daju dokumente to dobro naplaćuju". To nije istina, jer "Odgovorno tvrdim da iz Ureda ne 'cure' dokumenti i da službenici nisu nikad vidjeli te transkripte. Vidjelo ih je samo dvoje, troje ljudi, uključujući predsjednika. Može se reći da dokumenti iz Ureda izlaze ciljano".[24]

Od 2000. žuti tisak zapljusnuo je javnost selekcioniranim dokumentima, jer "dokumenti iz Ureda izlaze ciljano", od zapisnika [25] a sjednica VONS-a i sastanaka predsjednika Tuđmana s visokim hrvatskim dužnosnicima, do izvješća članica obavještajne zajednice upućenih predsjedniku Republike. Sve je to bilo u funkciji medijske pripreme za slanje tih dokumenata u Haag (ili, kako se stručno izjasnila glasnogovornica predsjednika Mesića, njegove želje da "senzibilizira javnost"), kako bi ti "ciljani" dokumenti naknadno potvrdili izjave svjedoka optužbe Stjepana Mesića u slučaju Blaškić.

Predsjednik Mesić je odlučivao "kad što treba izaći u javnost" kako bi "senzibilizirao" javnost ali i Haaško tužiteljstvo. Jer ako je vjerovati Mesiću onda on nije dao dokumente iz arhiva predsjednika Tuđmana haaškim istražiteljima prije nego što su oni ciljano objavljivani u Mesićevim medijima, nego tek nakon toga. "Haaškim istražiteljima dali smo jedino na uvid  transkripte objavljene u hrvatskim medijima kako bi se uvjerili u njihovu autentičnost", tvrdi Mesić.[26]

Iz ovih izjava nedvojbeno proizlazi da je Stjepan Mesić scenarist i redatelj "senzibiliziranja javnosti", ali i Haaškog tužiteljstva, pomoću "ciljanih dokumenata", kako bi ti dokumenti završili u Haagu. Ali, kako  bi ti dokumenti završili u Haagu na način – ne da ih on nudi Tužiteljstvu, nego da Haag od njega dokumente traži – te da Stjepan Mesić još bude politički honoriran za svoju suradnju s Haaškim tužiteljstvom.[27]

Prema novinskim izvješćima, koje u ovome slučaju možemo smatrati pouzdanima, jer dolaze iz pera pouzdanih Mesićevih novinara i novina, iz Ureda predsjednika predano je Haaškim istražiteljima 8.000 stranica izvještajnih dokumenata i 4.000 stranica transkripata. Svi ti dokumenti imali su oznaku tajnosti, nisu bili deklasificirani i nisu prošli čak ni normalnu proceduru predaje službenih dokumenata Republike Hrvatske Haaškome tužiteljstvu putem Vladinoga ureda za suradnju s Haagom.

William Tomljanovich, "stručnjak za hrvatske dokumente" djelatnik ali i svjedok Tužiteljstva, daje još precizniju potvrdu o razmjerima Mesićeva nezakonitog postupanja s arhivom iz Ureda predsjednika RH. Tomljenovich je svjedočio 18. 1. 2006. na Haaškome sudu u slučaju Ivice Marijačića i Markice Rebića te je potvrdio da "Haaško tužiteljstvo posjeduje točno 666 transkripta iz Ureda Predsjednika RH".[28]

Nedostatak Mesićeva scenarija predaje dokumenta s oznakom tajnosti [29] arhiva predsjednika Tuđmana Haaškim istražiteljima jest taj da je protuzakonit i podliježe krivičnim sankcijama po pozitivnim hrvatskim propisima; s druge, pak, strane nedostatak toga scenarija za Haaško tužiteljstvo jest taj što na Sudu ne mogu "legalizirati" autentičnost dokumenata koje su dobili iz Ureda predsjednika, jer sva službena suradnja mora ići preko Vladina ureda za suradnju s Haagom.

Prvi je nedostatak Mesić pokušao otkloniti pred hrvatskom javnošću, prelazeći preko svojih nezakonitih radnja, sljedećim argumentima: "Ubuduće će Haaški tribunal preko Vladina ureda za suradnju s Haagom dobiti sve što budu tražili… Transkripti nisu nikakav dokaz i to smo uvijek tvrdili".[30]

Time je Mesić Vladu Ivice Račana stavio pred gotov čin - da "legalizira" dokumente koje je Mesić već predao haaškim istražiteljima.[31] Vlada Ivice Račana legalizirala je većinu dokumenata koje je Haaško tužiteljstvo tražilo [32] ako je i to imalo niz političkih potresa unutar vladajuće koalicije.[33]

Haaško je tužiteljstvo također moralo "legalizirati" dokumente koje je dobilo bez ikakve pravne odluke iz Ureda predsjednika Republike. S tim su se problemom suočili u sudskim procesima. Tako su svjedoci na suđenju tvrdili da je 'dostavljanje predsjedničkih transkripata od predsjednika Mesića tijekom 2000. godine, kako medijima tako i Uredu haaškog tužitelja, kršenje tada postojećih hrvatskih zakona'. Haaško je tužiteljstvo taj prigovor pokušalo otkloniti na različite načine, između ostalog i argumentom da je problem deklasifikacije unutarnja politička stvar Hrvatske, a osim toga da je arhiv predsjednika Tuđmana predsjednik Mesić učinio javno dostupnim. To je tužitelj Bos argumentirao citatom iz članka objavljenog u engleskom listu Independent: "Zapisi su izišli na vidjelo nakon što je novi hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, dao Vijestima Kanala 4 pristup bez presedana do 100 vrpca i 17.000 transkripata pohranjenih u palači".[34]

Saga o putovima kojima je arhiv predsjednika Tuđmana završio u Haagu ima nekoliko verzija. Bez obzira na razlike u  tumačenju kako su dokumenti dospijevali u Haag, neosporno je nekoliko činjenica. Prvo, da je tisuće stranica dokumenata Stjepan Mesić predao Haaškome tužiteljstvu izravno potvrđuje i samo Tužiteljstvo. Drugo,  da je Vlada RH naknadno legalizirala Mesićevu isporuku ili najveći dio te isporuke [35] Haaškome tužiteljstvu, te da je širom otvorila državne i vojne arhive te arhive izvještajnih služba Haaškim istražiteljima [36] koji su preuzeli desetke tisuća stranica državnih, vojnih i izvještajnih dokumenata. Treće, da su po Mesiću "odabrani" mediji (prvenstveno Nacional i Feral) godinama objavljivali dokumente s oznakom državna tajna, a da Državno odvjetništvo nije pokrenulo ni istragu, a kamo li kaznenu prijavu (čak ni protiv nepoznatog počinitelja), što je po zakonu obvezno učiniti kada klasificirani dokumenti postanu dostupni neovlaštenim osobama.

Žalosna je činjenica da danas u Hrvatskoj nema nijednog državnog tijela, institucije ni baze podataka gdje bi se moglo doći do informacije ili gdje bi se mogla prikupiti saznanja o tome koje su sve službene hrvatske dokumente haaški istražitelji i Haaško tužiteljstvo preuzeli i odnijeli u Haag.

O dostavljanju i nedostavljanju dokumenata Haaškome tužiteljstvu već se godinama vodi pravi medijski rat. Mediji su postali prostor međusobnog optuživanja i obračunavanja vlasti i oporbe, bivše vlasti i bivše oporbe, Pantovčaka i Banskih dvora, te Pantovčaka i oporbe.

Željeli smo ovdje upozoriti samo na dvije činjenice. Prvo, da je Stjepan Mesić jedan od redatelja i scenarista toga medijskoga rata te da njemu odgovaraju potpun kaos i potpuna zbrka po pitanju "transkripata" i ilegalnog dostavljanja dokumenata Haagu. Za njega osobno taj je kaos najbolja kamuflaža od suda javnosti i najbolja pravna zaštita od osobne krivične odgovornosti.

Druga je činjenica posljedica Mesićevog "dilanja" transkriptima medijima i Haaškome tužiteljstvu, te posljedica otvaranja vrata arhiva državnih institucija haaškim istražiteljima od strane Vlade RH.  Hrvatska je izgubila pozicije koje je dobila odlukom Haaškoga suda 1997., odnosno, Haaškom su tužiteljstvu predane tisuće dokumenata  a da Hrvatska, prema odluci Haaškoga suda, to nije bila obvezna činiti.

Vladina igra s deklasifikacijom dokumenata

Podatak da je Hrvatska otvorila arhive izvještajnih službi haaškim istražiteljima već u svibnju 2000. godine,  nedavno je dobio svoju potvrdu u javnosti i to od glavne haaške tužiteljice. Dokumenti su kako tvrdi Carla del Ponte studirani "u svibnju 2000. u krajnjoj tajnosti u Samoboru". Dr. Ozren Žunec, tadašnji ravnatelja HIS-a, nije htio bez pismenog naloga dozvoliti pristup haaškim istražiteljima u zgradu i arhivu HIS-a. No, očito nije mogao spriječiti da se dokumenti prevezu u Samobor i stave na raspolaganje haaškim istražiteljima. Iz slijeda događaja može se zaključiti da dokumenti nisu prethodno deklasificirani, jer da jesu ne bi bilo potrebe da se "u krajnjoj tajnosti" prevoze u Samobor.

Del Ponte je natenane ispripovijedala kako je u svibnju 2000. u krajnjoj tajnosti u Samoboru studirana arhiva HVO-a, kako je 23. svibnja objavljen članak o toj operaciji te kako je Vlada poslala specijalce da čuvaju kuću u Samoboru kako vojnici ne bi uništili dokumente. Opis podsjeća na državne udare.

Račan obećava prenošenje svih dokumenata u Državni arhiv, gdje će postati dostupni i haaškom Tužilaštvu, koje ih je zatim “godinama proučavalo”, piše Del Ponte.[37]

Ovaj science fiction da su haaške istražitelje čuvali specijalci "kako vojnici ne bi uništili dokumente", treba prikriti činjenicu da velika pravnica Carla del Ponte protuzakonito prikuplja navodne dokaze, preciznije sudjeluje u nezakonitoj raboti hrvatske Vlade – Vlade koja ne poštuje ni zakone vlastite zemlje niti odluke koje je donio MKSJ, prema kojima Tužiteljstvo ne može tražiti nespecificirane dokumente niti na stotine dokumenata.

Koju su količinu dokumenata i pod kojim uvjetima Banski dvori i Pantovčak dostavljali haaškom Tužiteljstvu, teško da će se precizno saznati u dogledno vrijeme. U ožujku je 2003. Vlada u odgovoru na zastupničko pitanje izvijestila Sabor:

Vlada je od travnja 2000. dostavila Haaškom sudu one dokumente koji se odnose na zločine nad Hrvatima počinjene tijekom agresije na Hrvatsku, na rat u BiH te na operacije »Medački džep«, »Bljesak« i »Oluja«. Dostavljeni su i transkripti razgovora o tim događajima, vođenih u Uredu predsjednika Republike Franje Tuđmana / Sa svih dokumenata prethodno je skinuta oznaka tajnosti, navodi se u odgovoru Vlade.

U vezi s ratom u BiH, hrvatska vlada predala je dokumente HVO-a, HIS-a, SISa i MORH-a, među kojima su vojne zapovijedi i izvješća raznih vojnih postrojbi, popisi Vojske Republike Srpske, osobni dosjei te zapisnici o obavijesnim i presretanim razgovorima.

Istražiteljima Haaškog suda omogućen je i pristup u Hrvatski državni arhiv u kojem su 2000. pohranjeni dokumenti o ratnim operacijama u BiH.

Od dokumenata vezanih uz operacije »Medački džep«, »Bljesak« i »Oluju«, predani su zakoni, uredbe i drugi propisi koje se odnose na djelatnost Hrvatske vojske, vojna izvješća, zapovijedi, ratni dnevnici, dokumenti MUP-a, kao i dokumenti o tijelima pokopanim na groblju u Kninu i o obavljenoj identifikaciji ekshumiranih osoba.

Kako se navodi u Vladinom odgovoru, zabranjeno je objavljivanje transkripata iz Predsjednikova ureda i ratnih dnevnika izvan postupaka pred Haaškim sudom, na što se Carla del Ponte obvezala posebnim pismom.[38]

Očito da se Vladina odluka o zabrani objavljivanja transkripata nije odnosila na predsjednika Mesića, ali ni na pravosuđe 2000. i 2001. godine. Naime, Mesić je uporno tvrdio da na transkriptima nema oznake državne tajne, i da će ih on objavljivati. Kada je udruga HONOS podigla kaznenu prijavu protiv Stjepana Mesića radi odavanja državne tajne, Državno je odvjetništvo tu prijavu odbacilo:

1. Predsjednik Stjepan Mesić omogućio je novinaru britanske producentske kuće Newswatch (iz Londona), Johnu Cooksonu, uvid u neodređeni broj transkripta i audio-zapisa, te njihovo snimanje, a koji su državna tajna.

… novinar Cookson je sačinio desetominutni tv-prilog u kojem se izričito poziva na sadržaj tih transkripata i audio-zapisa. Njegov  TV prilog emitirala je britanska TV -postaja Channel 4 , a zatim i Hrvatska televizija …  na Prvom programu 12. studenog 2000….

2. Predsjednik Mesić je u istom svojstvu učinio dostupnom transkripte razgovora predsjednika Tuđmana s drugim osobama, UP su također označeni kao državna tajna, pa je tako tjedniku Nacional predao određeni broj transkripata koje je taj tjednik objavio u brojevima: 231 do 238, 240, 243, 246, 251 do 253, 255, 256, 258, 259 (svi izašli 2000.)

Isto tako predao je i određeni broj transkripata tjedniku Feral Tribune, koje je taj tjednik objavio u brojevima: 762, 763, 766 do 778, 783 do 787 (svi izasli 2000.[39]

Odgovor Državnog odvjetništva u svezi s kaznenom prijavom protiv S. Mesića, predsjednika RH, uslijedio je za hrvatske prilike vrlo brzo: već u veljači 2001.

Obavještavamo Vas da smo kaznenu prijavu s današnjim datumom odbacili …

Razlog tome primarno leži u činjenici što transkripti na koje ukazujete nemaju na sebi oznaku državne tajne. Pa se niti otkrivanjem sadržaja takvog zapisa ne može počiniti kazneno djelo odavanja državne tajne ili pak špijunaže iz spomenutih članaka.[40]

Takvo je stajalište Državnog odvjetništva omogućilo Mesiću i njegovim savjetnicima da mimo svake pravne procedure izravno dostavljaju haaškim istražiteljima i haškome Tužiteljstvu dokumente iz arhive predsjednika Tuđmana. Ponavljanjem informacije da arhiva Prvoga predsjednika nije klasificirana, te da ne podliježe čak ni zakonu o arhivskoj građi, predsjednik je Mesić organizirao na Pantovčaku proizvodnju "pseudodokaza" za haaško Tužiteljstvo.

Željko Bagić je obnašao nekoliko najviših državnih funkcija od 2000. do 2004. godine: tajnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, savjetnik za nacionalnu sigurnost Predsjednika Republike te potpredsjednik Savjeta za koordinaciju rada sigurnosnih službi. Ujedno je bio glavni koordinator suradnje Ureda predsjednika s vladinim Uredom za suradnju s Haaškim sudom.[41]

… Do njih sam došao čitajući tisuće dokumenata iz arhive Ureda predsjednika koje sam sredinom 2000., kao predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, po nalogu predsjednika preuzeo na sebe. Između ostalog, tada sam počeo analizirati dokumente i transkripte koji su se odnosili na dotadašnju unutarnju politiku, ali i odnose Hrvatske i Haaškog suda  …

Haaško tužiteljstvo tada je ionako tražilo uvid u dokumentaciju raznih hrvatskih državnih tijela, kako bi moglo kvalitetnije obavljati svoj posao. Vjerojatno su ih prvenstveno zanimali dokumenti koji bi im pomogli u sastavljanju i podizanju optužnica. Predsjednik i ja smo u četiri oka svaki dan razgovarali o toj problematici. Odmah sam mu rekao da bi u kontekstu suradnje s haaškim tužiteljstvom njima trebalo dostaviti apsolutno svu pisanu građu … Predsjednik mi je tada dao odobrenje da iskoristim sve raspoloživo vrijeme kako bih analizirajući arhivu Ureda predsjednika pronašao i dokumente koji bi mogli pomoći haaškim optuženicima. Za te smo aktivnosti imali i zakonsku obvezu.

Bili smo i u svakodnevnom kontaktu s haaškim istražiteljima koje smo o tom otkriću također informirali.

Bagić otvoreno priznaje da je Ured predsjednika bio angažiran, po nalogu samoga Stjepana Mesića koji je "dao odobrenje" za "dostavu apsolutno sve pisane građe", kako bi haaškim istražiteljima "pomogli u sastavljanju i podizanju optužnica".

Savjetnik za nacionalnu sigurnost Stjepana Mesića, izrijekom potvrđuje da je svo raspoloživo vrijeme koristio kako bi pronašao "dokumente koji bi mogli pomoći haaškim istražiteljima" (!). Radi toga je on bio u svakodnevnom kontaktu s haaškim istražiteljima, jednako kao i predsjednik Mesić:

… Haag je imao potrebu i izravno informirati predsjednika Mesića o nekim svojim aktivnostima. Ja sam kontaktirao, a predsjednik je znao svaki detalj razgovora s istražiteljima.

… Potom sam o njihovu postojanju /dokumenata u slučaju Gotovina – prim. MT/ informirao vladin Ured za suradnju s haaškim sudom i osobno Gorana Granića. Usporedo s njima, o svemu sam informirao haaške istražitelje. Pozvao sam Thomasa Osoria, glavnog čovjeka za Hrvatsku i pomoćnika Carle Del Ponte te ih obavijestio o tome da će izaći intervju s generalom Gotovinom te ih informirao o mogućnosti rješavanja ‘slučaja Gotovina’…. Carla Del Ponte isti je dan doznala što će se dogoditi, ali i da postoje dokumenti koji im u slučaju Gotovina nisu bili dostupni zahvaljujući istoj ekipi koja je smjestila Blaškiću.[42] Po objavi intervjua redovito sam se jednom tjedno sastajao s Thomasom Osoriom koji je dolazio i direktno mi prenosio poruke Carle del Ponte o slučaju Gotovina. Izvještavao sam ih redovito o svakome dokumentu koji sam našao.

Savjetnik za nacionalnu sigurnost, potpredsjednik Savjeta za koordinaciju rada sigurnosnih službi Predsjednika Republike te glavni koordinator suradnje Ureda predsjednika s vladinim Uredom za suradnju s Haaškim sudom otvoreno govori da je Predsjedniku savjetovao: "da bi u kontekstu suradnje s haaškim tužiteljstvom njima trebalo dostaviti apsolutno svu pisanu građu". Na to je predsjednik Mesić, osobi kojoj je dao toliko dužnosti dodao, kako veli Željko Bagić i "odobrenje da iskoristim sve raspoloživo vrijeme" kako bi "izvješćivao Tužiteljstvo dnevno o svakom dokumentu", te kako bi "o svemu sam informirao haaške istražitelje".[43]

Kako pak Račanova Vlada nije bila presretna s Mesićevim dostavljanjem dokumenata haaškom Tužiteljstvu to je donijela odluku da se arhiva predsjednika Tuđmana pohrani u Hrvatskom državnom arhivu. Tu je odluku Vlada donijela na svojoj sjednici od 11. siječnja 2001. godine.[44] U odluci stoji i ovo: "Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja".

Saga o  arhivi predsjednika Tuđmana, nije završila "danom donošenja" spomenute odluke. Stjepan je Mesić imao svoje tumačenje, i svoje poglede što i kako čini s arhivom svojega prethodnika. Zato nije predao arhivu predsjednika Tuđmana, jer kako veli nema garancije da će se s arhivom postupiti s "dužnom kriminalističkom pozornošću".[45] Za našu je temu bitno utvrditi činjenicu da je arhiva Prvoga hrvatskoga Predsjednika putovala od Pantovčaka do  Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu četiri do pet godina. Arhiva s Pantovčaka preuzimana je u HDA u razdoblju od 31. ožujka 2005. do siječnja 2006. godine. Transkripti su preuzeti 2. 11. 2005. godine.

Svo to vrijeme do 2006. godine arhiva je bila na raspolaganju Stjepanu Mesiću i njegovim savjetnicima [46] koji su se očito prema arhivi odnosili s "dužnom kriminalističkom pozornošću", i svo svoje vrijeme posvećivali "pronalaženju" dokumenata i fabriciranju pseudodokaza kao dio strategije koja je imala za cilj kako podizanje optužnica protiv hrvatskog vojnog i političkog vrha, tako i pripremu javnosti na haaške optužnice.

Arhiva Prvoga hrvatskog predsjednika bila je glavni izvor informacija za vođenje informacijskog rata. Stjepan Mesić  imao je uvid i kontrolu nad tom arhivom od 2000. godine i nije se toga htio odreći. Kada je Vlada RH, 11. siječnja 2001., donijela odluku da se ta arhiva preda Hrvatskom državnom arhivu, Stjepan Mesić se tome otvoreno usprotivio, i odbio ju je predati s obrazloženjem da se prema toj građi neće odnositi s "dužnom kriminalističkom pozornošću". Mesić otvoreno poručuje 2001. da tu arhivu želi i dalje koristiti za kriminalizaciju politike i političkih suradnika svojega prethodnika. Mesić tu arhivu nije predao sve dok je nije medijski iskoristio za svoje političke ciljeve: optuživanje politike predsjednika Tuđmana kako pred domaćom i svjetskom javnošću tako i pred haaškim Tribunalom. Kada su u Haagu podignute posljednje optužnice protiv hrvatskih generala, Mesiću je ta arhiva postala nepotrebna, i tek tada, tijekom 2005. i 2006., ta je arhiva predana Hrvatskom državnom arhivu.

Koliko je arhivska građa bila presudna za politiku "detuđmanizacije" ukazuje i podatak da se i policija koristila kako bi se spriječilo da ta građa završi u HDA. Naime, kada se predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS-a) Tomislav Karamarko razišao s predsjednikom Mesićem i podnio ostavku, Karamarko je donio odluku da se UNS-ova arhiva pohrani u Hrvatskom državnom arhivu "zbog njezina povjerljiva karaktera i izbjegavanja svake moguće zloporabe.[47] Međutim, za zahtjev novoimenovanog ravnatelja Obavještajne agencije.[48] Damira Lončarića arhiva UNS-a je nakon dva dana policijskom intervencijom oduzeta Hrvatskom državnom arhivu i vraćena "onako kako je i primljena". O tome su izvijestili i svi mediji: "Nakon što je prošli petak dopremljen prvi dio građe /UNS-a – prim. MT/ u Arhiv, stigla je policija koja je bez obavijesti ravnatelja Arhiva i pismenog rješenja ušla u HDA, zapečatila prostoriju s građom i postavila stražu".[49]

Uporaba policije za ulazak u državne institucije i pečaćenje prostorija bez valjanog naloga [50] da stari i novi ravnatelji Obavještajne agencije donose suprotne odluke u vezi s arhivom UNS-a, da Mesić godinama ne sprovodi Vladinu odluku o pohranjivanju građe u HDA, itd., samo su indikatori tvrdokornosti Mesićeve odluke da sam kontrolira arhivsku građu, unatoč nastojanja dijela njegovih koalicijskih partnera i političkih istomišljenika da se ta arhivska građa pohrani u HDA.

Predsjednik Mesić arhivu predsjednika Tuđmana nije zadržao kako bi je "analizirao" te predao nadležnim institucijama (državnom odvjetništvu, policiji, pravosuđu) "dok se kriminalci ne procesuiraju". Ni jedan sudski proces u Hrvatskoj nije pokrenut na temelju dokumenata iz arhive Prvoga predsjednika. Kako su Mesićevi savjetnici "svo svoje vrijeme" koristili za pronalaženje, istraživanje i analiziranje tih dokumenata, očit je zaključak da ti dokumenti nisu bili dostatni za ostvarivanje Mesićeve namjere pred hrvatskim pravosuđem. Međutim, selektivnim izborom dokumenata, fabricirani su pseudodokazi koji su našli mjesto u haaškim optužnicama. Kakav će stav Sud zauzeti prema tim dokumentima to ćemo tek vidjeti.

Zato ostaje zaključak da se arhiva Prvoga predsjednika prvenstveno koristila kao izvor podataka za vođenje informacijskog rata. Jedan od ključnih scenarista i stratega tog informacijskog rata je Stjepan Mesić, "građanin predsjednik i predsjednik svih građana", ]]> Politika 2011-04-26T09:20:29+00:00 http://dugoselo.org/hrvatska/hrvatska/Karamarko-POA-nikad-nije-samostalno-suraivala-s-Haagom2/ http://dugoselo.org/hrvatska/hrvatska/Karamarko-POA-nikad-nije-samostalno-suraivala-s-Haagom2/#When:08:55:46Z

„Dužan sam danas izaći pred hrvatsku javnost i osvrnuti se ove izjave koje sam jučer kasno uspio vidjeti i pročitati. Ukoliko su autentične, a pretpostavljam da jesu, osvrnut ću se na njih u nekoliko rečenica.

Naime, moram demantirati i ukazati na neistine koje su iznesene u izjavi bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.

Prva od neistina koja je iznesena jest da „brijunski transkript“ nije korišten u sudskom procesu. To je neistina jer imamo dokaz da je „brijunski transkript“ upotrjebljen u postupku protiv Slobodana Miloševića. Dokument je koristila njegova obrana, odnosno njegov odvjetnik, gospodin Tapušković, pod oznakom C11, 26. lipnja 2003. godine. Isto tako, iščitavajući presudu generalu Anti Gotovini vidjet ćete da je korišten i u toj presudi. Dakle, netočna je tvrdnja da „brijunski transkript“ nije korišten kao dokaz i da je on irelevantan.

Druga stvar koja se veže na ovu tvrdnju također je netočna. Radi se o tvrdnji da je audio-materijal sa sastanka na Brijunima  korišten kao dokaz, a ne transkript, te da je takav audio-materijal posjedovala Protuobavještajna agencija 2004. godine i proslijedila ga Haaškom tužiteljstvu. Ni to naravno nije istina. Nakon tužbe,  odvjetnički tim generala Ante Gotovine podnio je prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznate osobe zbog krivotvorenja dokumenta. Protuobavještajna agencija dobila je zadaću i pokušala utvrditi vjerodostojnost tog dokumenta. Dakle, to je bio sav naš, odnosno doticaj Protuobavještajne agencije s tim dokumentom. Govorim o travnju 2005. godine. Nakon što je izvršena ekspertiza i sastavljeno izvješće, ono je proslijeđeno Državnom odvjetništvu. Prema tome, Protuobavještajna agencija nikad nije samostalno ni direktno surađivala sa Haaškim tribunalom, niti je taj dokument, kao ni bilo koji drugi dokument, proslijedila Haaškom tribunalu. To je potpuna istina. Postoji bezbroj argumenata za to. Sve drugo su, rekao bih, nespretne i zlonamjerne interpretacije i konstrukcije.

S obzirom da je žalbeni postupak u tijeku, molim vas za razumijevanje što nisam u mogućnosti komentirati niti ulaziti u bilo koje detalje kako ne bi ispali neozbiljni, neodgovorni i neprofesionalni.“

..ali da je, dok su optuženi generali bili tretirani kao heroji, i Hrvatska ima plaćala odvjetničke troškove, u isto vrijeme hrvatska vlada dostavljala tužiteljstvu, iako sporo, materijal protiv generala, s tim da je sudac Orie naglasio, da neki traženi dokumenti nisu nikada dostavljeni [famozni topnički dnevnici]. 

NYT također naglašava da je središnja tajna i obavještajna služba Sjedinjenih Američkih Država, CIA, u suradnji sa Pentagonom (ministarstvom obrane S.A.D.), na osnovi tvrdnje odvjetnika obrane hrvatskih generala čiji izvor su hrvatski dužnosnici, sudjelovala i pomogla u organizaciji odnosno planiranju Oluje, te bi američki generali sigurno upozorili hrvatski vrh o kršenju humanitarnog i međunarodnog ratnog prava da je ono bilo prekršeno, međutim takvih prigovora nije bilo, te je citiran nekadašnji vojni ataše S.A.D. u Republici Hrvatskoj, pukovnik Richard C. Herrick, koji je i svjedočio na haaškom sudu ICTY za obranu, govoreći da su Amerikanci trenirali hrvatske snage zakonitom ratovanju.

Nadalje, tjednik prenosi mišljenje američkog odvjetnika od Ante Gotovine, Grega W. Kehoea, koji je bio i savjetnik specijalnog iračkog suda u Bagdadu gdje je na smrt osuđen diktator Sadam Husein, te je Kehoe izrazio da je apsolutno šokiran presudom generalu Gotovini, i da je ona protivna svim činjenicama, i zakonski pogrešna.

Vjerojatno su najviši hrvatski dužnosnici, premijerka Kosor i predsjednik Josipović dobro odglumili šokiranost presudom, kako tvrdi prof. Josip Jurčević, i kako se moglo nazirati promatranjem njihove pojave na tiskovnim konferencijama, s tim da je predsjednica vlade vjerojatno bila u velikom strahu, dok je Ivo Josipović hladnokrvno bez ikakve emocije naglasio da je navodno šokiran. Međutim, dva dana nakon objave presude hrvatskim generalima optužba ide dalje prema Jasenovcu gdje se našao državni vrh na komemoraciji žrtvama ustaškog terora u jasenovačkom logoru u Drugom svjetskom ratu, ali ni riječi o žrtvama komunističkog terora u tom istom logoru koji je nakon tzv. oslobođenja postao “Titov Jasenovac“, kako je dokazala hrvatska povjesničarka Ljubica Štefan na osnovi jugo-komunističkih izvora iz Beograda koje je tamo pronašla, uključujući i raznorazna svjedočenja; njeno svjedočenje o tome je relevantno jer je nositeljica izraelskog odličja jeruzalemskog muzeja holokasuta Jad Vašem, Pravednice među narodima.

Umjesto na svetoj misi povodom Cvjetnice (spomen na dan svečana ulaska Isusa Krista u Jeruzalem), državni vrh (Josipović, Kosor, Bebić) nazočili su političkoj “misi“ u jasenovačkom spomen-području koju je u “katoličkoj“ Hrvatskoj prenosila Hrvatska televizija umjesto crkvene mise na Cvjetnu nedjelju. Udruženi zločinački poduhvat ustaškog režima u Jasenovcu tako se naslanja na nepravomoćno utvrđeni udruženi zločinački poduhvat vrhovništva Republike Hrvatske u Oluji. N.D.H. i R.H. – hrvatske države, utemeljene na zločinu?

Hoće li svijet, uključujući S.A.D. u konačnici oprati od Hrvatske ruke kao Pilat, vidjet će se objavom konačne presude apelacijskog vijeća suda UN, ICTY, u predmetu generala Gotovine i Markača, za otprilike jedne do dvije godine koliko će se dugo cijela Republika Hrvatska još mrcvariti sama sa sobom; nakon toga će naša domovina ili izdahnuti, ili se iz pepela dići kao ptica Phoenix.

U cijeloj priči oko Oluje ne treba zaboraviti da je predsjednik Tuđman neposredno prije početka Oluje u Beograd poslao svog savjetnika i izaslanika inž. Hrvoja Šarinića koji je srpskog “vožda“ i vođu agresije na Hrvatsku i BiH, Slobodana Miloševića, obavijestio o predstojećoj Oluji, što je nevjerojatno, i u povijesti bi to bilo isto kao da je am. predsjednik Roosevelt uoči iskrcavanja Zapadnih Saveznika u Normandiji poslao u Hitlerov stožer svoga izaslanika da ga obavijesti o predstojećoj Savezničkoj invaziji protiv njega., s tim da, naravno, treba naglasiti da je Hrvatska oslobađala u Oluji svoj teritorij koji je Srbija bila okupirala, a ne tuđi okupirani teritorij, odnosno general Gotovina je porazio zločinačku vojsku zločinca generala Ratka Mladića na okupiranom teritoriju u Bosni gdje je razbijen srpski obruč oko opkoljenog Bihaća, čime je HV oslobodio i tuđi okupirani teritorij što je dovelo do Daytonskog mira, dakle, hrvatski generali bili su nositelji slobode i mira, a ne da su pridonijeli „udruženom zločinačkom poduhvatu“ koji u realnosti nije postojao nego se radi o medijsko-propagandnom spinu službenog Beograda i međunarodnog izaslanika Carla Bildta.

Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., Dobroslav Paraga, je nakon Oluje pozdravio Oluju, ali je i naglasio da je Slobodan Milošević izvršio “auto-etničko čišćenje“ srpskog stanovništva s okupiranih područja u Hrvatskoj, u južnom sektoru Oluje, ali da bi pregovori i dogovori između Franje Tuđmana i Slobodan Miloševića mogli u budućnosti imati dalekosežnu posljedicu na interpretaciju Oluje.

Čudno u haaškoj presudi generalima Gotovini i Markaču je činjenica da je srpski okupacijski režim dao uoči Oluje preseliti dio “kninskih“ Srba iz područja Knina u okupirani Vukovar koji nije bio obuhvaćen Olujom, te Srbi od tada čine većinu stanovništva Vukovara sve do danas, a da se čak i svi protjerani hrvatski Vukvoarci vrate danas u Vukovar, Hrvati u hrvatskom gradu-heroju ne bi činili većinu s obzirom na veliki broj nastanjenih Srba u Vukovaru. Dakle, dok je Miloševićev režim dao dobar dio hrvatskih Srba iz poražene tzv. SAO Krajine (“RSK“) naseliti u Vukovaru, istovremeno je službeni Beograd tvrdio da je RH navodno izvršila etničko čišćenje “krajinskih Srba“, međutim, kakvo je to etničko čišćenje ako dio Srba s jednog dijela hrvatskog teritorija naseli drugi dio hrvatskog teritorija? Također, što je sa sjevernim sektorom iz Oluje gdje je zapovijedao general Stipetić, tamo Srbi nisu etnički očišćeni po tvrdnji tribunala ICTY, iako ih ni tamo nije bilo uoči početka Oluje jer je Martićev režim i te Srbe kroz propagandu (širenjem straha od „ustaša“) i na osnovi sile iselio u okupirani dio Bosne, odnosno u genocidnu tzv. Republiku Srpsku.

Također je “Časni sud“ “zaboravio“ da je četnički režim Radovan Karadžića dao etnički očistiti 25 000 Hrvata iz Banja Luke i povijesne Bosanske krajine u vrijeme dok je trajala hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena operacija Oluja, međutim, taj stvari udruženi zločinački poduhvat Radovana Karadžića nije sankcioniran, niti su se Hrvati vratili u Banja Luku, dok se do danas više od 70 000 „krajiških“ Srba vratilo iz Srbije i s Kosova u Republiku Hrvatsku gdje im je hrvatska vlast obnovila kuće, vratila stanove ili stanarska prava, i zaposlila u državnim i lokalnim službama.

Generali Gotovina i Markač osuđeni su, u prvom stupnju, zbog ubojstva 300 srpskih civila, i protjerivanja („deportacije“) oko 90 000 Srba, i to uporabom topništva HV, što je laž, jer ekspertni tim Ujedinjenih naroda je ustvrdio na osnovi činjenica, da nije bilo prekomjerne uporabe hrvatskog topništva, a osim toga, samo jedan jedini srpski civil je poginuo tijekom Oluje radi uporabe topništva Hrvatske vojske; ta jedna jedina srpska žrtva je kolateralna žrtva rata. Pored toga je većina počinitelja likvidacije oko 300 srpskih civila do 1999. procesuirano od hrvatskog pravosuđa, međutim, sada su generali Gotovina i Markač osuđeni zbog toga, iako su počinitelji davno locirano i procesuirani.

Brijunski transkript na osnovi čega su hrv. generali osuđeni ne govore o „udruženom zločinačkom poduhvatu“, nego o „kapitulaciji Srba“, o potrebi da srpske snage u Oluji kapituliraju. Naime, predsjednik Tuđman kao bivši Titov general izražavao se vojničkom retorikom, što je objasnio i brigadir Kotromanović, međutim, sudsko vijeće na čelu s nizozemskim sucem Oriem je to drukčije interpretiralo, preuzimajući od A do Ž tvrdnje od tužitelja protiv Gotovine i Markača, što znači da je suđenje hrv. generalima bio montirani politički proces koji je za svrhu imao političku osudu Republike Hrvatske, i izjednačavanje hrvatske žrtve sa srpskim agresorom!

Da zaključimo, generali Gotovina i Markač osuđeni su zbog ničega, zbog gole činjenice što su Hrvatsku branili i obranili od srpske agresije, što su uspjeli uspješno likvidirati velikosrpsku tvorevinu tzv. Republiku Srpsku Krajinu (protuustavna “SAO Krajina“), i što su razbili veliku Srbiju oslobađanjem okupiranih hrvatskih teritorija, ali time su britanskoj geo-politici prouzročili velike muke jer je London izgubio polugu (tzv. Republiku Srpsku Krajinu) preko koje je kontrolirao područje bivše i raspadnute Jugoslavije, te je presuda hrvatskim generalima na čelu s herojem Antom Gotovinom pokušaj britanske geo-politike da vodu navuče na svoj mlin.

Na hrvatskom narodu s njegovim braniteljima je, da anulira protuhrvatski preokret, i da hrvatske nadležne institucije kazne hrvatske veleizdajnike, a simbolična obrana od svega toga će biti održavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti od 5. kolovoza i ove i slijedećih godina jer to će biti indikator gdje se Hrvatska nalazi!

Goran Jurišić, 17. travanj 2011.

Istraživanje je kroz tri godine provedeno u šest zemalja u razvoju na četiri različita kontinenta, među kojima i u Hrvatskoj, a s ciljem bilježenja stavova i praksi vezanih za ravnopravnost spolova. Istraživanje je proveo Međunarodni centar za istraživanje položaja žena (ICRW) u suradnji s drugim lokalnim institucijama. Ispitano je više od 8000 muškaraca i 3500 žena starosti od 18 do 59 godina iz Indije, Brazila, Hrvatske, Čilea, Ruande i Meksika.

Indijci su završili zadnji na listi muškaraca koji su pravedni po pitanju spolne jednakosti. Jedan od četiri muškarca u Indiji počini neku vrstu seksualnog nasilja nad ženama tijekom života, a jedan od pet barem je jednom prisilio svoju suprugu ili partnericu na seksualni odnos. Samo 17% muškaraca okarakterizirano je kao visoko nepristrano i pravedno kad je spol u pitanju.

Hrvatska se našla na samom vrhu liste s čak 82% muškaraca okarakteriziranih kao visoko pravednih po pitanju jednakosti spolova. U Meksiku, Brazilu i Čileu taj postotok je bio nešto viši od 50%. Čak su i muškarci u Ruandi, koja se smatra jednom od najnerazvijenijih zemalja svijeta, u većem postotku od Indije, naklonjeni ravnopravnosti žena i to nešto više od 30% njih. Ipak, Ruanda ima vrlo visok postotak obiteljskog nasilja, gdje je 38% muškaraca priznalo da su fizički zlostavljali svoje partnerice ili supruge.

Donosimo izbor ostalih zanimljivih rezultata vezanih za stavove muškaraca (i žena) u Hrvatskoj:

53% muškaraca požalilo se na stres zbog posla
36% muškaraca smatra da je ženina glavna uloga brinuti o kućanstvu i kuhati
29% ih smatra da je hranjenje, kupanje i mijenjanje pelena majčin posao
20% smatra ih da muškarac ima zadnju riječ kod donošenja odluka o kućanstvu
6% muškaraca u Hrvatskoj smatra da bi žena trebala trpiti nasilje kako bi održala obitelj na okupu
12% muškaraca smatra da postoje situacije u kojima žena zaslužuje batine
32% ih smatra da je muškarcima seks potrebniji nego ženama
25% smatra da muškarci ne razgovaraju o seksu, već ga jednostavno prakticiraju
34% ih smatra kako su muškarci uvijek spremni za seks
31% ih nikada ne bi imalo gay prijatelja
62% posto ih smatra da ako želiš biti pravi muškarac, trebaš biti snažan
16% Hrvata smatra da je ženin posao da se pobrine da ne ostane trudna
12% muškaraca bi se razbijesnilo da ih žena zamoli da stave kondom
92% ih smatra kako bi muškarac i žena trebali zajednički odlučiti koju kontracepciju će koristiti
63% muškaraca u Hrvatskoj osjećalo bi se neugodno u društvu homoseksualaca
63% muškaraca u Hrvatskoj osjećalo bi sram da im je sin homoseksualac

93% Hrvata razgovara s partnericom o osobnim problemima
61% muškaraca obavlja kućanske poslove
93% muškaraca zadovoljno je s trenutnom podjelom kućanskih poslova i zaduženja
77% muškaraca osjeća seksualno zadovoljstvo s trenutnom partnericom (dok 78% žena isto osjeća s trenutnim partnerom)
54% muškaraca nije bilo prisutno tijekom rođenja posljednjeg djeteta, 28% ih je bilo negdje na bolničkim hodnicima, a samo 17% u rađaonici sa suprugom ili partnericom
92% muškaraca pratilo je suprugu pri odlascima s bebom pedijatru
63% muškaraca tvrdi da vrši svakodnevnu njegu beba (dok je samo 17% žena prijavilo kako im partner pomaže svakog dana)
76% muškaraca s djecom se igra
45% muškaraca djeci kuha
52% mijenja mališanima pelene
42% muškaraca redovito pije alkohol (i 24% žena), odnosno pet ili više pića zaredom barem jednom mjesečno
11% muškaraca testiralo se na HIV i samo 9% žena
20% muškaraca kazalo je da su im partnerice jednom abortirale tj. namjerno prekinule trudnoću (dok je istovremeno to priznalo 27% žena)
72% Hrvata zadovoljno je svojim tijelom
74% smatra da imaju zbog čega općenito biti ponosni
65% muškaraca kaže da ima dobar seksualni život

6% smatra ih da njihov život nikome nije od nikakve koristi
16% muškaraca u Hrvatskoj osjeća se inferiorno kada je u društvu prijatelja
33% muškaraca u Hrvatskoj ponekad se osjeća depresivno
5% muškaraca barem je jednom u posljednjih mjesec dana pomislilo na samoubojstvo
33% muškaraca u Hrvatskoj barem je jednom u životu bilo agresivno prema partnerici (dok je istovremeno 38% žena potvrdilo da su barem jednom bile fizički napadnute od partnera)
9% muškaraca u Hrvatskoj počinilo je barem jednom akt seksualnog nasilja nad nepoznatom ženom u životu, a 4% ih je bilo seksualno nasilno prema partnerici (barem jednom u životu)
1% muškaraca u Hrvatskoj bilo je seksualno nasilno u posljednjih godinu dana i to prema partnerici ili supruzi
36% Hrvata sudjelovalo je u pljački
18% Hrvata sudjelovalo je u tuči
11% muškaraca u Hrvatskoj posjeduje vatreno oružje
18% muškaraca bilo je uhićeno
6% Hrvata bilo je u zatvoru

12% muškaraca spavalo je s prostitutkom (od čega 11% sa ženskom prostitutkom, dok nitko u anketi nikada nije koristio usluge muške prostitutke ili transvestita; čak 5% muškaraca sumnja da je prostituka bila maloljetna, a čak 8% ih sumnja da je prostitutka prisiljena na taj posao ili trgovana iz neke druge zemlje)
81% muškaraca u Hrvatskoj smatra da je bavljenje prostitucijom osobna odluka svake osobe, 67% ih smatra da je to nemoralno
6% muškaraca smatra da nema ništa loše u tome da djevojke mlađe od 18 godina rade kao prostitutke
90% muškaraca u Hrvatskoj poštuje prava žena
12% muškaraca smatra da žena ponekad zavređuje da je se istuče
97% muškaraca upoznato je sa zakonom protiv nasilja nad ženama te ih 85% smatra da žene tim zakonom nisu dovoljno zaštićene
33% muškaraca barem je jednom u životu bilo agresivno prema partnerici

Otvarajući izložbu državni tajnik Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, Igor Lučić, posebno je naglasio: ''Značaj i uloga informacijsko-komunikacijske tehnologije u našem je svakodnevnom životu neupitna. Međutim, unatoč njezinim brojnim prednostima, svjedoci smo kako su se u povijesti tehnologije zloupotrebljavale. Pritom su tim zlouporabama obično izloženi oni najslabiji – naša djeca. Svjestan te  činjenice, Središnji  državni ured za e-Hrvatsku, sa svojim partnerima, aktivno djeluje na informiranju i edukaciji učenika, roditelja i šire javnosti o potrebi sigurne i odgovorne uporabe interneta. Ova je izložba samo jedna u nizu aktivnosti koje poduzimamo u tom smjeru. Riječ je o projektu koji nam otkriva kako sigurnost na internetu izgleda promatrana dječjim očima''.

Na izložbi su predstavljeni radovi učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske koji su u sklopu akcije ''Sigurniji internet za djecu'' zajednice Suradnici u učenju, okupljene oko portala ucitelji.hr i digitalnog časopisa Pogled kroz prozor, svojim radovima upozorili vršnjake na moguće opasnosti na internetu te ih savjetovali  kako se primjereno, odgovorno i sigurno ponašati na internetu. Cilj današnje izložbe je podići razinu svijesti šire javnosti o potrebi sigurne i odgovorne uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije, s naročitim naglaskom na djecu kao aktivne korisnike interneta. 

Tom je prilikom, ispred zajednice Suradnici u učenju, profesorica i nositeljica projekta ''Sigurniji Internet za djecu'', Lidija Kralj, izjavila: ''Akcija Sigurniji Internet za djecu trajala je tijekom siječnja, veljače i ožujka 2011. godine i obuhvatila je roditelje, učitelje i učenike. Izložba multimedijskih radova prikazuje 184 rada koje je izradilo 400 učenika u sklopu te akcije. Učenici su vrlo kreativno uobličili svoje znanje o sigurnom korištenju interneta u interaktivne igre, videozapise, prezentacije, multimedijske postere i programske sadržaje. Ovom prilikom zahvalila bih Središnjem državnom uredu za e-Hrvatsku na gostoprimstvu i pruženoj podršci.''

U skladu s redovitim servisiranjem obveza države, Ministarstvo financija je danas otplatilo cjelokupan iznos dospjele obveznice koji uključuje 750.000.000 eura glavnice i 50.625.000 eura kamata.

Priopćenje ne navodi uvjete kredita kojim su otplaćene obveznice, no Novi list saznaje da je kredit odobren samo na godinu dana te da će ga morati otplatiti nova hrvatska vlada u proljeće sljedeće godine