Lov na “ljudsko meso”

19 Stu 2010

...

U Kini često skandali i nepravde put do javnosti nalaze preko stramputica, na primjer, preko internetskih foruma. Neki korisnik objavi tamo video-snimku nekog incidenta i ubrzo počinje "potraga za ljudskim mesom".

Lin Jiaxiang je nekoć bio visoki službenik u lučkoj kapetaniji južnokineskog Shenzena. Pijana večer u jednom restoranu uništila je njegovu karijeru. Na putu u wc je dobrano alkoholizirani službenik ulovio za vrat jednu jedanaestogodišnju djevojčicu i pokušao je odvući u muški zahod želeći je silovati. Djevojčica se uspjela otrgnuti i pobjeći napasniku. Njezin otac je pozvao policiju, ali ova je Lina Jiaxianga brzo pustila jer se navodno nije mogao ničega sjetiti. Ono što službenik lučke kapetanije nije znao je da je cijela epizoda zabilježena na video-snimci kamere za nadzor restorana. Ona je ubrzo nakon toga završila na internetu i izazvala val zgražavanja. Jedan član foruma je uputio poziv: "Dođite, idemo u potragu za ljudskim mesom!" Nije trebalo dugo i u forumu su objavljeni svi podaci o nasilniku - njegovo ime, adresa, broj telefona i poslodavac. Lučka kapetanija Shenzena je na kraju bila prisiljena suspendirati Lina Jiaxianga sa svih dužnosti a policija je pokrenula protiv njega istragu.

Fenomen koji prkosi državnoj cenzuri

"Renrou sousuo", u prijevodu "potraga za ljudskim mesom", tako se zove ovaj internetski fenomen u Kini. Ljudsko meso jer tisuće korisnika poput detektiva dolaze do podataka pojedinih ljudi - tražeći i na internetu i u "stvarnom svijetu". Često se radi o identifikaciji korumpiranih službenika ili otkrivanju kaznenih djela, kaže Daniel Seng, kompjuterski stručnjak sa Sveučilišta Arizona: "Mladi ljudi imaju velikog smisla za pravdu. Oni koriste internet da bi otkrili istinu o određenim stvarima. To je važna motivacija koja je učinila da se posljednjih godina potraga za ljudskim mesom razvije u veliki fenomen."
Zahvaljujući tom fenomenu na svjetlo dana u Kini izlaze skandali koje bi komunističko vodstvo najradije zataškalo. No, kada se jednom nešto objavi na internetu onda čak i od države cenzurirani mediji nemaju izbora već moraju o tome izvještavati. Kada se kineska internetska zajednica zgražala nad ponašanjem Lina Jiaxianga, počele su o njegovom slučaju izvještavati i državne novine i televizija. No, s druge strane, ti isti mediji sami u nekim slučajevima iniciraju "potragu za ljudskim mesom" u svrhu vlastitih istraživanja, kaže James Hendler, informatičar s Rensselaer Polytechnic Institute iz SAD-a.
"Nedavno su zabilježeni slučajevi u Kini u kojima su pronađene kemikalije u pasti za zube ili mlijeku. Na primjer, i tu su novinari koji su istraživali te skandale koristili 'potragu za ljudskim mesom' da bi došli do više informacija".

Moderni javni linč

Lov na "ljudsko meso" ima i svoje loše strane. Političke diskusije često su nacionalistički intonirane. Često se krše prava privatnosti nedužnih. Za vrijeme prosvjeda u Tibetu 2008. na internetu su se pojavile fotografije jedne kineske studentice na kojoj se ona vidi kako sudjeluje u pro-tibetskim prosvjedika u SAD-u. Na internetu su u rekordom roku objavljeni njezin indentitet i adresa njezinih roditelja. Njima su upućene brojne prijetnje, bijesna masa se okupila pred njihovom kućom. I potrage koje nisu politički motivirane mogu izmaći kontroli. Jedna mlada žena iz sjevernoistočnog kineskog gradića Luobeija je pred kamerom okrutno ubila mlade mačiće. Posao koji je eventualno trebao obaviti neki sud, preuzela je u ruke sama internetska zajednica: počeo je pravi lov na mladu ženu kao da je vještica. Na kraju je izgubila posao medicinske sestre. Pritisak je postao tako velik da je morala preseliti u drugi grad. "Potraga za ljudskim mesom" bi u pojedinim slučajevima mogla poprimiti obličje modernog javnog linča, kaže stručnjak za internet Fang Weigui sa sveučilišta Beijing Normal University: "Za ljude koji su žrtve 'potrage za ljudskim mesom', to je pakao. Neki se u internetu ponašaju neodgovorno. U Kini postoji poslovica koja kaže: Loš glas krije opasnosti. To stvarno može biti strašno."
"Potraga za ljudskim mesom" se ne može kontrolirati. Iako se vlada u Pekingu boji nepredvidivog bijesa naroda, do sada još nema zakonske regulative ovog fenomena.
Autor: Christoph Ricking/Dunja Dragojević
Odg. ur.: A. Šubić

Pošalji link Komentiraj