Rusi isprva nisu željeli priznati kompletni raspad sistema i tek nakon nekoliko dana i bezuspješnog pokušaja zataškavanja alarmirali su svoje stanovništvo, iako je iz černobilske regije potpuna evakuacija ljudi koji će tada napustiti svoje domove i nikada ih više neće vidjeti, krenula neposredno nakon eksplozije. Prema nekim procjenama u području od 30 kvadratnih kilometara uokolo nuklearke, život neće biti moguć još sljedećih pet stotina godina. Teško je sagledati prave razmjere ove katastrofe. Neke informacija govore kako je pod direktnim utjecajem zračenja iz elektrane podleglo pola milijuna ljudi, dok će vam iz Međunarodne agencije za atomsku energiju reći kako je žrtava tek nekoliko tisuća, iako je riječ tumor nakon Černobila u puno većem opticaju.

Napuštena i jeziva, ali fascinantna mjesta - Ničiji dom, Varosha, zabranjeni ciparski grad skriven u pijesku

RAZORNA MAJKA PRIRODA: Najveće katastrofe u povijesti planete

Napuštena i jeziva, ali fascinantna mjesta - Britanske morske tvrđave

Danas u toj regiji živi tek par stotina staraca, koji su usprkos zabrani naselili nekoliko okolnih sela. Nekada moderni grad Pripjat, kojeg javnost mijenja s Černobilom, danas je grad duhova u kojem ne živi nitko, u kojem nema ni psa. Grad je ograđen bodljikavom žicom, radijacija je još uvijek itekako prisutna, a signal za mobitel u to se mjesto ne probija. Ulaz u Pripjat u čijem je predgrađu smješten reaktor strogo je zabranjen, a, osim lopova koji kradu što se ukrasti može, mjesto posjećuju tek turisti pustolovi među kojima je taj grad jedna od poželjnijih destinacija. Među takvim turistima našla se i Filatova Elena Vladimirovna, skeptik prema nuklearnoj energiji, a koja je snimila dobar dio fotografija što vam ih donosimo u nastavku.

Nekada moderan bazen sa skakaonicama

Ulaz u gradsku bolnicu

Gas maska i nekom djetetu grubo ukradena lutkica

U ovu zgradu već godinama nitko nije kročio

Obiteljske uspomene ostavljene zubu vremena

Danas najjeftiniji, a ujedno i najskuplji kvadrat stana na svijetu

Ringišpil se ne vrti već 26 godina

Černobilska luka

Danas u regiji rastu ovakve jabuke

Klavir nekad sretnih ljudi sa fotografija čija sudbina nije poznata

Klupe su zarasle u mahovinu

U luci je i danas kaos kakav je ostavljen toga 26. travnja

Ponos sovjetske snage odavno je samo hrpa hrđe

Zimska panorama grada duhova

Ceste koje ne vode nikuda

Stradala je i birokracija

Reaktor ubojica možda nikada neće biti saniran

Zaboravljeno oružje

Ni traga životu

Dječja zabava davna je prošlost, a Geiger broji

Pogled na nuklearku, tik uz tisuće nekadašnjih domova

Sat je stao i nestao

Košarkom se još od doba najveće sovjetske dominacije u toj igri na ovom mjestu više nitko ne bavi

Iz telefonskih govornica pokradeni su aparati

Na glavnom trgu danas raste drveće

Ovaj tekst pronađen je u računalu Ane Politkovskaje i očito je bio određen za javni govor u inozemstvu. Objavljen je u posebnom izdanju novina Sojuz žurnalistov, posvećenom ovoj novinarki. Tekst je uvršten u knjigu „Zašto“ (Novaja gazeta, Moskva) koju su Anini suradnici iz Nove gazete priredili zajedno s njenom djecom. U knjizi su sabrani razni Anini novinarski tekstovi (dovršeni i nedovršeni), komentari njezinih javnih govora, uspomene bliskih joj ljudi, reakcije ruske i svjetske javnosti na njezino ubojstvo. Na kraju knjige su i lirski tekstovi koje je pisala. U knjizi je sabrano sve ono što je Anu brinulo, njezine reakcije na događaje u Rusiji.]

Ana Politkovskaja

Izašao „komedijaš“ na cirkusku pozornicu i krenuo zabavljati publiku. Njegova zadaća bila je da ni u kom slučaju ne smije ražalostiti publiku. Zbog toga što komedijaš nije uspio nasmijati gospodu koja su došla na predstavu, publika ga je izviždala, a gazda cirkusa ga je istog trena otjerao. Gotovo cijeli današnji naraštaj ruskih novinara i medija koji stoje na raspolaganju su komedijaši. Svi oni zajedno čine grupu komedijaša. Njihova je zadaća zabaviti publiku, a ako će pisati o ozbiljnim temama, onda samo o tome kako je dobra „vertikala vlasti“ u svim svojim manifestacijama. Napominjem: predsjednik Putin se u zadnjih pet godina trudio graditi tu „vertikalu vlasti“ koja se i sastoji od toga da sve činovnike, od prvog do zadnjeg, svu birokratsku hijerarhiju određuje ili on osobno ili oni koje je on odredio. „Vertikala vlasti“ je takvo stanje državnog uređenja u kojem je s rukovodećeg polja udaljen svatko tko je sposoban misliti drukčije od svog nadređenog. Kod nas se, to stanje zajedno s administracijom koja služi predsjedniku Putinu, a koji je zapravo glavna karika što upravlja zemljom, zove „NAŠI“.

Putin je "dobri" demokrat, a političari liberalnog usmjerenja po toj su definiciji "loši" demokrati

„Naši“ – to su oni koji su s nama. Ako oni koji nisu „naši“ nisu s nama onda su neprijatelji. Velika većina medija upravo i opisuje taj dualizam: kako su naši dobri i kako su odvratni naši neprijatelji. Neprijatelji su u pravilu opisani kao oni koji su se „prodali Zapadu“, to su političari liberalnog usmjerenja, borci za ljudska prava, „loši“ demokrati (lik „dobrog“ demokrata je lik Putina). Ispostavilo se da novine i televizija na prve stranice i u prve retke stavljaju izvještaje o tome tko su oni koji nisu „naši“ i kakve su nagrade dobili za svoju djelatnost na Zapadu. Pritom su novinari i mediji svom dušom zavoljeli svoju cirkusantsku baraku. Borba za pravo na nepristranu informaciju i služiti toj informaciji, a ne administraciji predsjednika, stvar je prošlosti; u profesionalnom krugu kojem i ja pripadam nastupilo je vrijeme intelektualnog i moralnog zastoja. Potrebno je reći da se kolege ne srame tog nazadovanja koje je profesiju novinarstva ponovno pretvorilo u propagandu u korist onih koji imaju vlast, otvoreno priznajući da informaciju o „ne našima“ dobivaju izravno od djelatnika administracije predsjednika, kao i to o čemu treba pisati, a o čemu ne. Što se događa onima koji ne žele sudjelovati u toj predstavi?

Oni su zločinci. Ovo nije ni šala ni preuveličavanje. To što se nalazi oko nas je vakuum. Kada od tebe bježe činovnici, kada je sastanak javan i kada se veoma vole tajni razgovori. Opet kao u sovjetska vremena. Istina, onda su se tako družili predstavnici establišmenta sa stranim novinarima – razgovori su se odvijali u malim gradskim parkovima, u zatvorenim domovima do kojih novinar i činovnik stižu različitim putevima. Kao uhode-ilegalci. Novinare takvih novina kao što su naše - jedinstvene preostale opozicijske novine u demokratskom krilu – ne pozivaju ni na jednu press konferenciju ili na sastanak na kojem se pretpostavlja prisutstvo predstavnika kremljevske administracije: naravno zato da ne bi ti predstavnici osumnjičili organizatore za simpatije prema takvom mediju kao što je Novaja gazeta. Moguće je da će sa strane to izgledati smiješno. No, nama je to vrlo žalosno. Moj zadnji službeni put na Sjeverni Kavkaz u Čečeniju, Ingušetiju, Dagestan, bio je u kolovozu.

Grozni u jeku rata

Znate li kako sam intervjuirala jednog visoko pozicioniranog čečenskog činovnika na temu kako napreduje amnestija boraca koju je objavio direktor FSB-a? Napisala sam mu na papirić adresu u Groznom – razrušena privatna kućica s polurazrušenom ogradom na kraju grada – i predala mu je tiho, kao slučajno. Bez ikakvih dodatnih riječi. Još smo se u Moskvi dogovorili o tome da ću doći i da ću moliti za intervju. U roku od 24 sata on je poslao na tu adresu čovjeka koji je samo rekao: „Zamolili su me da vam prenesem: Sve je u redu“. To znači da će činovnik doći. Točnije, doći će pješice, s mrežastom vrećicom u rukama, kao da je otišao po kruh. Tako se i dogodilo. Informacija koju sam dobila od činovnika bila je neprocjenjiva i senzacionalna. Ona je u cijelosti pobijala službenu verziju o amnestiji. Tu informaciju sam dobila u sobičku od dva kvadratnih metra sa sićušnim, gusto prekrivenim prozorčićem – to je bila bivša šupa, do rata je služila kao šupa, a kada je domaćinova kuća bombardirana, šupu su preuredili u kuhinju, spavaću sobu i kupaonicu. Domaćini me nisu bez straha pustili ovamo, oni su moji stari prijatelji o čijoj sam nesreći, otmici njihova sina, pisala prošlih godina. Zašto smo se činovnik i ja tako ponašali? Možda smo ludi? I čini li nam se ova igra egzotičnom? Ni slučajno.

Javni kontakt takvog opozicijskog sakupljača informacija kao što sam ja ili neki drugi novinar Nove gazete i službenog činovnika, „našega“ slično je pozivu na smaknuće. Usput, taj isti visoko pozicionirani činovnik, doveo je u taj sobičak-šupu borce koji žele predati oružje, ali ne žele sudjelovati u službenoj predstavi. Ti borci su mi ispričali gomilu zanimljivih detalja o tome zašto se nitko ne želi predati službenoj vlasti: zato što vlast ne zanimaju ljudske sudbine već samo vlastiti PR. Usput, formulacija da se „nitko ne želi predati“ kod ljudi koji su upoznati sa situacijom, izazvat će javno negodovanje. Dakako! Tjednima su na ruskoj televiziji pokazivali nekakve ljude koji su objašnjavali da su došli „prihvatiti amnestiju“ vjerujući Ramzanu“ (Ramzanu Kadirovu – čečenskom favoritu predsjednika Putina kojega je predsjednik imenovao za premijera te republike, nimalo ne brinući o tome što je Ramzan jednostavno glupan, čovjek bez obrazovanja, bez pameti i bez ikakvog talenta osim sposobnosti za banditizam i razbojstvo). Na takve skupove dovode mnoštvo „komedijaških“ novinara (mene NIKADA ne zovu), oni sve uredno zapisuju, snimaju, predaju u svoje medije i tako se rađa potpuno izobličena slika stvarnosti. Zato je ugodna očima onih koji su „objavili amnestiju“.

„Vertikala Putinove vlasti“ dosegla je nevjerojatne vrhunce u usporedbi s prijašnjim vremenima

Na rad u podzemlju se ne privikneš. Za vrijeme drugog rata, od 1999. godine upravo se tako i radilo na Sjevernom Kavkazu. Otpočetka smo se skrivali od federalaca, no uvijek smo ilegalno komunicirali s njima preko ljudi od povjerenja. Pazeći da ostali ne vide i ne obavijeste o tome nadređene generale. Onog trena kada je u Čečeniji pobijedio putinovski plan čečenizacije (uništavanje „loših“ Čečenaca, u odnosu na Kremlj, silama drugih, „dobrih“, onih koji su lojalni Kremlju), isti način rada proširio se i na komunikaciju s „dobrim“ čečenskim činovnicima. Otprilike ista stvar dešava se i u Moskvi i u Kabardino-Balkariji i u Ingušetiji – virus se veoma proširio. Međutim, lakrdijaštvo ne traje predugo i vlast koja se koristi uslugama „komedijaša“ je trula vlast. Čišćenja informacijskog polja koja su provedena u Rusiji apsolutna su laž koju su organizirali činovnici u korist „pravilne slike Rusije za vrijeme vladavine Putina“ – pred našim očima nižu se tragedije koje su sposobne potopiti svaki nosač aviona bez obzira na njegov snažni vanjski izgled, a s kojima vlast ne može izaći na kraj. Mislim na nedavne događaje u Kondopogi (malom gradiću u Kareliji na sjeveru Rusije na granici s Finskom) – eksplozija kavkaskih razaranja sa smrtnim ishodima, razaranja podgrijana votkom.

Nacionalističke povorke, „patriotska“ premlaćivanja pripadnika drugih narodnosti – sve su to posljedice vlasti koja laže, odsustvo istinskog dijaloga između vlasti i naroda, vlasti koja zatvara oči na to da narod u velikoj većini živi užasavajuće siromašno, da se realna razina života svugdje osim u glavnom gradu kardinalno razlikuje od deklariranog, da je korupcija „vertikale Putinove vlasti“ dosegla nevjerojatne vrhunce u usporedbi s prijašnjim vremenima, da je stasalo pokoljenje mladih ljudi koji su ozlojeđeni zbog siromaštva i neinteligentni zbog lošeg školskog obrazovanja ... Mrska mi je carujuća ideologija: „naši“ – „ne naši“, „svoji“ – „tuđi“. Ako je „naš“ novinar, onda su tu nagrade, ugled, možda ga pozovu i u Dumu. Upravo pozvati, ne izabrati. Kod nas ne postoje izbori za parlament u uobičajenom smislu te riječi, s borbom za glasove, s predstavljanjem programa, s debatama. Kod nas u Kremlj pozivaju one koji su potpuno „naši“ i koji „služe na čast“; u partiju „Jedinaja Rusija“ primaju sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Ako je novinar „ne naš“, ako je „tuđi“ onda je upravo to garantirani zločin. Nikada nisam težila takvom zločinu – izbaciti delfina na suho.

Ubijena novinarka nije pisala o prijetnjama smržu, misleći da su sve to sitnice

Ja uopće nisam politički borac. Pa zar sam činila podle stvari? Samo sam pisala o onome čemu sam svjedočila. I ništa više. Namjerno ne pišem o svim ostalim „divotama“ puta koji sam izabrala. O trovanju. O zadržavanjima. O prijetnjama u pismima i na internetu. O obećanjima preko telefona da će me ubiti. Mislim da su sve to sitnice. Glavno je imati priliku činiti bitnu stvar. Opisivati život, svakodnevno u redakciji primati ljude koji nemaju više kuda poći sa svojim nevoljama: vlast ih je napustila, to što im se dogodilo ne uklapa se u ideološku koncepciju Kremlja i zato se priče o njihovim nevoljama ne mogu praktički nigdje pojaviti, ni u jednom mediju, osim u našim novinama koje se zovu Novaja gazeta.

Lupiga.Com via Sojuz žurnalistov

S ruskog specijalno za Lupigu prevela Sabina Folnović

Onog 9. studenog, prije 18 godina, kad je s artiljerijskih položaja HVO-a srušen Stari most, nije počinjen samo pokušaj ubojstva prošlosti, nego i budućnosti Mostara, grada cijelom svijetu poznatog po neimarskom čudu što ga je Mostarcima u amanet ostavio majstor Mimar Hajrudin.

Po naredbi Sulejmana Veličanstvenog Stari je izgrađen 1566. godine, da bi četiri stoljeća i kusur spajao dvije obale Neretve i bio žila kucavica "hercegovačke prijestolnice". Četiri stoljeća i kusur Stari je simbolizirao Grad i činio ponosnim njegove ljude, a onda je godine 1993. u 10.15 minuta u djelo provedena sumanuta naredba da se Most sruši. Taj kulturocid imao je biti pečat na politiku podjele hrvatskog i bošnjačkog življa u Hercegovini, politiku koju je kreirao i zagovarao hrvatski vrhovnik Franjo Tuđman, a operativno provodio i svim svojim (ne)bićem podržavao posilni mu "ministar Hercegovine" Gojko Šušak.

- Dođi Franjo na čelu sa Gojom, prodivani sa čeljadi svojom, pjevala je u to vrijeme nacionalizmom opijena zapadna obala Grada i malo tko se javno usudio reći ono što su mnogi intimno osjećali: Rušenje Starog mosta bilo je pucanj u srce Mostara, u sve njegove ljude, bilo da se radi o onima s desne ili onima s lijeve njegove obale. 

- Više mi vrijedi jedan mali prst mog vojnika, nego Stari most, grmio je nakon zločina general Slobodan Praljak, a ova ratnička retorika kod mnogih je prostaka dočekana s odobravanjem. O Starom se govorilo kao o vojnom cilju, što je zapravo i bio, ali ne u ratu Hrvata protiv Bošnjaka i Bošnjaka protiv Hrvata. Stari most bio je vojna meta u ratu protiv razuma i skladnog života različitih religija, te običaja i kultura koje su "prijetile" potpunim stapanjem.

Kako su li se osjećali tenkisti koji su naciljali i srušili to graditeljsko čudo, najveću lučnu konstrukciju svog vremena? Jesu li pomračeni umovi vojnika na njihova lica navukli osmjehe? Može li se čovjek radovati zločinu koji je upravo počinio ili neki dio njegove duše ipak ostane ostane zgađen i posramljen tom scenom što se odigrava pred očima: direktan pogodak u sredinu mosta, tamo gdje je luk najtanji, pa zatim par sekundi iščekivanja i Stari pada u Neretvu, kameni blokovi nestaju s vidika?  Likvidacija svjedoka koji je preživio sve minule bune, ratove i omraze, pa prkosno ostao stajati kao simbol mirenja i (po)vezivanja.

Jesu li vojnici bili svjesni da su pucajući u Most pokušali ubiti budućnost Mostara? Sumnjamo, jer - vojnička je tuga pregolema - vojnici ne misle, ne vide i ne čuju, oni samo izvršavaju naredbe. Oni koji su naredbe dali, pak, dobro su znali što rade. Znali su da život u Mostaru nakon rušenja Starog možda više nikad neće biti isti. Tome svjedoče godine koju su slijedile nakon kobnog 9. studenog 1993. godine.

Bio rat pa prestao, bio grad pa ga nestalo. Mostar se danas sastoji od dvije obale, zapadne i istočne, ali Grada tamo gdje je bio nema. Ni mosta više nema. Dignuta je, doduše, ćuprija onakva kakva je bila, ali taj veličanstveni luk više ne spaja ljude, nego obale. Zapadnu i istočnu. A što je most koji ne spaja ljude? Samo gomila kamena, pa bila ona i najveličanstvenija na svijetu. Na Mostarcima ostaje da Starog opet učine Mostom, a Mostar - Gradom. Hoće li oni to znati, hoće li biti u stanju?

Od Australije do središnje Amerike, praktički sve zemlje koje leže oko Pacifika upozorene su na tsunami, objavio je američki centar za praćenje tsunamija. No izvan Japana gdje je val visine deset metara pogodio priobalje kod Sendaija na sjeveroistoku nikakva velika šteta zasad nije dojavljena. Prvi valovi, prilično slabi, pogodili su ruske otoke Kurile, odakle je gotovo 11.000 ljudi evakuirano, javio je centar za tsunami iz Sahalina.
Na Tajvanu su valovi izazvani potresom pogodili obale ne prouzročivši šteta, objavili su centri. Na Pacifiku su evakuirani Marijanski otoci, otok Guam te Havaji, a u međuvremenu je razina upozorenja smanjena na Marshallovim otocima.
Filipini su oglasili upozorenje za stanovništvo u priobalju gdje bi prvi vodeni val mogao imati metar visine, a očekuje se iza 17 sati po mjesnom vremenu, a "vodeni valovi mogli bi potrajati satima", objavile su vlasti.
U Indoneziju bi "valovi izazvani potresom mogli stići oko 20 sati po mjesnom vremenu na Papuu, Molučko otočje i Sulawesiji", objavile su vlasti u Džakarti.
Prijeteći tsunami trenutno je viši od nekih pacifičkih otoka koje bi mogao preplaviti, objavila je Federacija Međunarodnog crvenog križa i i crvenog polumjeseca."Najviše smo zabrinuti za područje Azije i Pacifika gdje su zemlje u razvoju puno ranjivije na ovu vrstu katastrofe. Tsunami je velika prijetnja", kazao je za Reuters Paul Conneally iz Federacije, najveću svjetsku organizaciju koja pruža pomoć u katastrofama. "U ovom je trenutku viši od nekih otoka i mogao bi ih naprosto preplaviti", kazao je.
Evakuacija stanovništva započela je u mnogim zemljama smještenim u Tihom oceanu, a u pripremi su evakuacije u obalnim zemljama Azije i na Havajima.
Oko 11 tisuća ljudi evakuirano je u predjelu ruskog otoka Sahalin, smještenog sjeverno od Japana. Evakuacija je počela i na Filipinima gdje vlasti očekuju da će prvi valovi visoki oko metar uskoro stići do najistočnijih i najsjevernijih dijelova zemlje a evakuacija je naređena i u okolini glavnog grada Manuile u skloništa na nadmorskoj visini iznad pet metara.
Evakuacija je naređena iz priobalnih područja na Marijanskim otocima na kojima živi oko 90 tisuća stanovnika i južno su od Japana kao i Filipini.
Tajvanska služba obalne straže započela je također evakuacije stanovnika s najugroženijeg dijela obale koja nije gusto naseljena. Očekuje se da bi otok mogao pogoditi tsunami visine oko pola metra.
I stanovnici zapadne obale Havaja počeli su pripreme za evakuaciju koja se očekuje u ranim poslijepodnevnim satima po srednjeeuropskom vremenu i koja će obuhvatiti čitavo obalno područje na svim havajskim otocima uključujući poznatu Waikiki plažu, a ona je naređena i na otoku Guam gdje su stanovnici pozvani da se penju na najmanje 15 metara nadmorske visine jer su zabilježene valovi visine dva metra.
Veliki broj osoba je ranjeno, a višeminutno podrhtavanje tla osjetilo se i u Tokiju, gdje su stanovnici u strahu izašli na ulicu. Potres je uzrokovao veliku materijalnu štetu i niz požara. AFP javlja kako je u predgrađu Tokija, četvrti Iichihara, požar izbio u rafineriji nafte japanske korporacije Cosmo Oil.

Izvanredno nuklearno stanje

Četiri japanske nuklearne centrale uspješno su zatvorene, priopćila je u petak Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), no Kyodo agencija je javila da je na nuklearnoj centrali za električnu energiju Tohoku Onagawa buknula vatra. IAEA sada pokušava skupiti što više informacija o ogroženosti od tsunamija nuklearnih postrojenja u drugim zemljama. Japanski mediji su javili da je vlada odlučila proglasiti izvanredno nuklearno stanje, što se dešava ako postoji potvrda o radioaktivnom curenju ili kvaru na sustavu za hlađenje reaktora. Japanske vlasti potiču dvije tisuće stanovnika koji žive u radijusu od dva kilometra oko nuklearke na evakuaciju.
Japanska meteorološka agencija je izvijestila da je epicentar potresa bio u oceanu na dubini od desetak kilometara, 125 km od istočne japanske obale.
Zračni, željeznički i cestovni promet prekinut je u petak u većem dijelu Japana zbog potresa, javlja japanska novinska agencija Kyodo, a prenosi France Presse.
Promet je prekinut u velikoj zračnoj luci Nariti, u okolici Tokija, gdje službe provjeravaju stanje uzletišta. Superbrzi vlakovi Shinkansen odmah su stali na čitavom sjeveroistoku arhipelaga, a autoceste u okolici Tokija zatvorene su nekoliko minuta nakon potresa.
 Pacifički centar za tsunamije na Havajima priopćio je da je nakon potresa za dobar dio Tihog oceana na snazi upozorenje za tsunami. Upozorenje vrijedi za Japan, Rusiju, Marijanske otoke, Filipine, otok Guam, Tajvan, Marshallove otoke, Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Nauru, Mikroneziju i Havaje. Upozorenje je izdano i za zapadnu obalu SAD-a. Tajvanski središnji meteorološki zavod također je objavio upozorenje na tsunami za sjevernu i istočnu obalu otoka. Očekuje se da tsunami stigne do Tajvana iza 10.30, a stanovništvo je upozoreno da budno prati sve promjene na pučini.
Upozorenje je objavljeno i za rusko Kurilsko otočje, rekla je glasnogovornica mjesnog ureda ruskog ministarstva za izvanredna stanja. Upozorenje se odnosi na Kurile u cijelosti, pa i na četiri južnokurilska otoka oko kojih se prepiru Japan i Rusija, rekla je glasnogovornica Ekaterina Potvorova.
Postoji mogućnost formiranja više valova tsunamija nakon ovog snažnog potresa, upozorila je japanska meteorološka agencija, a prenio Reuters.
Japansko ministarstvo obrane rasporedilo je osam vojnih zrakoplova radi provjere štete uzrokovane potresom, javlja Kyodo, a prenosi britanska novinska agencija.
Pacifičku obalu Japana u srijedu je potresao potres jačine 7,2 stupnja po Richterovoj ljestvici. U potresu snage 8,1 stupnja 1933. godine život je izgubilo više od 3.000 ljudi. Potresi su česti u Japanu, koji se nalazi u jednoj od seizmički najaktivnijih regija.
 

Svakome tko je pokušavao pristupiti stranici pojavljivala se bijela pozadina s porukom "Http/1.1 Service Unavailable", a nešto kasnije natpis "Internal Server Error". Iako je "pravi" Youtube bio nedostupan, njegova mobilna verzija m.youtube.com otvara se normalno. 

Predavanjem Trendovi u marketingu i digitalnim medijima u 2010. godini otvorena je u zagrebačkom Hypo centru četvrta konferencija o interaktivnom marketingu FuturAD. Inozemni i domaći stručnjaci predstavili su najnovije svjetske trendove i perspektivu oglašavanja na internetu.

- Transformacija klasičnih medija putem društvenih mreža sve je prisutnija u medijima diljem svijeta, a čitatelji sve više postaju sudionici kreiranja samih vijesti i izvještavanja s pojedinih događaja, rekao je u uvodnom predavanju Kevin Anderson iz britanskog Guardiana.

Objasnio je i kako novinari pozivajući čitatelje da se aktivnije uključe u stvaranje vijesti zapravo pokušavaju saznati što čitatelji znaju, odnosno doći do što većeg broja informacija.Postavlja se istovremeno i pitanje kako istaknuti određenu poruku s obzirom na to da je pojavom digitalne tehnologije došlo do velikog porasta količine dostupnog sadržaja.

-Takav je pristup doveo do toga da su upravo čitatelji otkrili novinarima neke ključne podatke o temama koje su radili, a bilo je i slučajeva da su slučajne turističke snimke otkrile detalje oko, na primjer, pokušaja zataškavanja pretjeranog korištenja sile od strane engleske policije, kaže Anderson.

Interes za internetsko oglašavanje, pokazuju podaci, u stalnom je porastu i u Hrvatskoj, a u svijetu je već dosegnulo visoke razmjere. Tako je, na primjer, u Velikoj Britaniji ulaganje u internetsko oglašavanje prestiglo oglašavanje na televiziji, pa ne čudi velik interes za izlaganje primjera iz prakse s tržišta koji su već prošli ono što hrvatsko tržište prolazi sada.

Najstariji otac u Velikoj Britaniji tvrdi da rođenje sina u 74. godini života može zahvaliti ljubavi prema bananama. Gerry Burks, koji u utorak slavi 75. rođendan, s 34 godine mlađom ženom Dawn dobio je sina Ryana.

- Strašno sam ponosan, osjećam se kao najsretniji muškarac na svijetu. Ljudi mogu reći da sam star, ali pazim na sebe, mlad sam u srcu. Ne pijem i ne pušim, a Dawnina tjestenina drži me u formi

 - rekao je Gerry koji sa suprugom već ima 6-godišnjeg sina Daniela. Vjeruje da mu je, uz dijetu od banana, i ženina velika ljubav omogućila da u kasnim godinama postane otac. Maleni Ryan rodio se 12. ožujka s dišnim problemima, te je neko vrijeme bio na specijalnom odjelu bolnice za bebe, no sada je dobro te su ga roditelji odveli kući.

- Isti je otac i ima njegove plave oči koje obožavam i koje je prenio obojici sinova - rekla je Dawn, razočarana što većina ljudi ne razumije da se oni vole i da su sretni te ih kritiziraju.

- Moj je tata možda najstariji, ali je i najbolji. A braco Ryan je presladak, brinut ću se za njega - rekao je Daniel.

Google uvodi novu mogućnost servisa e-mail pošte koja će korisnicima davati upozorenja kada se izvode neke sumnjive aktivnosti unutar njihovih računa.
 

Iz kompanije kažu kako će se potruditi da provale u tuđe korisničke račune i njihova zlouporaba postanu prošlost.

Korisnici servisa Gmail i dosad su mogli vidjeti zapis posljednje prijave na servis, no stavka se prikazivala na dnu stranice i mnogi je nikada nisu ni primijetili.

U Gmailu su odlučili da trebaju otići još jedan korak dalje i svaku sumnjivu aktivnost odsad će korisnicima servirati na vrhu stranice u vidu upozorenja označenog crvenom bojom.

Ako sustav primjeti nekakvu nepravilnost vezanu za korisničku šifru, prikazati će se sljedeći natpis:
'Warning: we believe your account was recently accesed from:', uz prikaz zemlje iz koje se pristupalo računu.
Priložena poveznica odvodi korisnika na detalje o pristupu njegovom računu.

Pod pokazateljim da je nečiji račun ugrožen smatra se prijavljivanje u sustav iz jedne zemlje te nakon nekoliko minuta prijavljivanje iz neke s drugog kraja svijeta.

Također, pod sumnjivom aktivnošću smatra se i kad korisnik s jednom IP adresom pristupa različitim računima na Gmailu te im mijenja zaporke.

Dizajniran da stane na najnovije grafičke kartice HD5970 i HD5870 XTREME, ovaj hladnjak ima mnogo potencijala.

Sve to zajedno dolazi sa 6 godina jamstvom čini sve ovo vrlo atraktivnim rješenjem za one koji traže nestandardno kvalitetno hlađenje.

Najavljena cijena biti će oko $ 67.95USD za Accelero Xtreme  5.870 i $ 76.95USD za Xtreme 5.970. Dakle ako želite obuzdati hlađenje na svojoj zvijeri od grafičke kartice slobodno pribjegnite ovom riješenju.

Šest dana nakon stravičnog ubojstva i samoubojstva Filipa Kapisode i Ksenije Pajčin utvrđeno je kako je maneken ovaj sravičan zločin počinio pištoljem CZ M-88 koji koristi metke devet milimetara.
 

Kako doznaje srpski Blic, neobično je što je ulazna rana na Ksenijinom čelu bila veća od izlazne na potiljku jer je ovom vrstom municije koju je maneken koristio, to nemoguće učiniti.

"Kada se, zbog kuta ulaska metka odbaci teorija da joj je pucano u potiljak, jedina mogućnost je da je Kapisoda u trenutku okidanja udario s cijevi pištolja u Ksenijino čelo, što je gotovo siguran dokaz da nije imao namjeru pucati, već da je to napravio u afektu", kazao je neimenovani izvor blizak forenzičarskoj ekipi koja je obavila očevid u stanu gdje su pronađena mrtva tijela pjevačice i manekena.

U džepu Filipa kapisode pronađena je i zarolana novčanica, a u njegovom automobilu hrpa Ksenijinih cd-a.

Policija ne želi potvrditi da je droga "upletena" u cijeli slučaj.
Podsjetimo, njihova tijela pronađena su prošli utorak na Voždovcu u Nikšićkoj ulici.

Papričicu bhut jolokiju indijska vojska će iskoristiti u izradi bombi za omamljivanje protivnika. Ta vrsta je 2007. ušla u Guinnessovu knjigu rekorda

Umjesto nukleranih bombi i raznog modernog oružja indijska vojska odlučila se protiv terorizma boriti papričicom. Bhut jolokija najljuća je čili paprika na svijetu. Indijska vojska iskoristit će ju u izradi plinskih bombi za omamljivanje protivnika.

- To će biti učinkovito netoksično oružje jer njegov oštar miris može zagušiti teroriste i natjerati ih da izađu iz svojih skloništa - rekli su znanstvenici iz laboratorija indijskog ministarstva obrane.

Ta je vrsta paprike 2007. službeno ušla u Guinessovu knjigu svjetskih rekorda kao najljući začin. Bhut jolokia ima više od milijun Scovilleovih jedinica, koje služe za mjerenje ljutine. Za usporedbu, klasični umak Tabasco ima od 2500 do 5000 Scovilleovih jedinica.

Za Obamin zakon bilo je 219 zastupnika, dok je 212 bilo protiv. Američkom predsjedniku trebalo je najmanje 216 glasova kako bi progurao zdravstvenu reformu. Svjetski mediji ovaj su zakon već prozvali povijesnim. Otkako je predložio je reformu zdravstva Obama je primao samo kritike.

- Današnji glasovi uslišili su molitve svakog Amerikanca, koji se duboko nadao da će se nešto promijeniti u zdravstvu. Ovaj zakon ide na ruku građanima, a ne osiguravajućim tvrtkama - rekao je Obama. Dodao je kako je zakon čvrst kamen koji je položen u temelje 'američkog sna'. Gotovo 32 milijuna Amerikanaca tako će ovim zakonom napokon imati zdravstveno osiguranje.

No i Obama je u slučaju ovoga zakona morao prihvatiti i neke kompromise. U zamjenu za glasovanje za zakon desetak konzervativnih demokrata, na čelu s Bartom Stupakom, ishodilo je predsjedničku uredbu kojom će se zabraniti financiranje pobačaja iz saveznih sredstava. To je prvotno bilo predviđeno zakonom o zdravstvenoj skrbi. Da zakon kojim slučajem nije prošao, mnogi bi se s pravom zapitali što je Obama postigao u SAD-u, ali i u inozemstvu, tvrde mnogi. Trošak provedbe zakona je 940 milijarda dolara u idućih 10 godina.

Recikliranjem sirovina, kao što su plastične boce, možemo smanjiti onečišćenje koje ti materijali nanose našim oceanima, poruka je posade katamarana Plastiki.

Brod je iz Sausalita u Kaliforniji u subotu isplovio na tromjesečno putovanje preko Tihog oceana. Odredište mu je Sydney u Australiji. Graditelj David de Rothschild je Plastiki napravio od plastičnih boca. Trebalo mu ih je čak 12.500 komada. Na put je s graditeljom krenulo još petero članova posade

.
- Krenuli smo, avantura počinje - napisao je na Twitteru Rothschild, sin bogatog britanskog bankara. Ideja da izgradi brod od plastičnih boca sinula mu je prije četiri godine, nakon što je objavljen izvještaj UN-a o zagađenju svjetskih oceana. Nada se da će njegova poruka stići barem do dijela društva te potaknuti na recikliranje. Avanturist je 2006. godine pješice obišao Arktik.

Nakon dva sata leta sletio je u Moskvu jer se u kabini počelo dimiti. Nakon što su sanirali kvar i pregledali zrakoplov, pilot je nastavio s letom. Isti taj Tupoljev je u ponedjeljak nešto prije 4 sata morao prisilno sletjeti u šumu kraj Moskve.

U avionu je bilo osam članova posade. Svih osmero ljudi se ozlijedilo, od čega dvoje teško. Zadobili su frakturu lubanje. Glasnogovornik ruskog avioprijevoznika kaže kako te dvije nesreće nisu povezane.

Sportski direktor Real Madrida Jorge Valdano kaže kako najskuplji nogometaš svijeta Cristiano Ronaldo ima veliku želju za dokazivanjem na terenu radi čega često pati od nervoze prije utakmica...

On je jako ambiciozan i pati od istinske nervoze pred nastup. Uvijek želi dokazati svoju vrijednost i veličinu. Cristiano često pred sebe postavlja veliku odgovornost. Kaka je recimo puno mirniji – rekao je Valdano za Gazzettu dello Sport.

Ronaldo je u ljetnom prijelaznom roku prešao iz Manchester Uniteda u Real Madrid za 94 milijuna eura, a nakon četiri kola u španjolskom prvenstvu predvodi ljestvicu najboljih strijelaca uz Lionela Messija s pet postignutih golova.

Razdragani bračni par Obama smijao se i ležerno pozdravljao goste uz obavezne šaljive opaske, no kad je na red došao talijanski premijer Silvio Berlusconi, Michelle je bila vrlo službena.

Dok su kanadski, britanski i francuski bračni par dobili tople zagrljaje, a Carla Bruni Sarkozy čak četiri poljupca u obraz od Baracka Obame, Silvio Berlusconi se morao zadovoljiti rukovanjem. Čak je i ruski premijer Medvedev osim zagrljaja pozvan na slikanje.

"Hajde Dmitri, ionako nemamo dovoljno zajedničkih slika", rekao je američki predsjednik i povukao ga za ruku.

Talijanski premijer upotrijebio je sav svoj šarm, široko raširio ruke ispred Michelle, nasmijao se ali ništa nije smekšalo prvu damu. Potom joj se pokretom ruku signalizirao neka mu dođe bliže, no cijelo to vrijeme neumoljiva Michelle ostala je stajati pred njim ispružene ruke ne prilazeći mu ni centimetra. Njen muž je sve promatrao sa strane. Kad je došao red na njega, samo je hladno zagrlio talijanskog premijera i lagano ga potapšao po leđima, bez smiješka kojeg je imao cijelu večer.

Nije poznato kako se Berlusconi koji je došao sam, proveo za večerom, ali vrlo je vjerojatno da mu, unatoč hladnoći domaćina, niti u jednom trenutku nije bilo dosadno.

Kako prenosi AFP, Bali je potresom pogođen u 6.06 sati prema lokalnom vremenu, a epicentar potresa je bio na dubini od 36 kilometara, s jugoistočne strane otoka.

Potres magnitude 5,8 stupnjeva prema Richteru Sulawesi je pogodio u 3.34 sati prema lokalnom vremenu. Epicentar tog potresa je bio na dubini od 103 kilometra.

Iako su oba potresa bila prilično snažna, ovog puta vlasti nisu izdale upozorenje na moguću opasnost od tsunamija.

Među devet ozlijeđenih i trudnica

"Devet je osoba ozlijeđeno. Od toga ih osam ima lomove kostiju, a jedna ozlijeđena osoba je trudnica koja se udarila prilikom snažnog podrhtavanja", rekao je šef Kriznog centra indonezijskog Ministarstva zdravstva, Rustam Pakaya.

Dodao je kako su mnoge građevine uništene te kako je među njima i trgovački centar u Ramajani, na kojem se urušio krov.

Francuske organizacije za sigurnost potrošača počele su ispitivati informacije o nekoliko slučajeva iPhonea koji su eksplodirali, pretpostavlja se zbog visoke temperature. Vijesti o sličnim problemima počele su stizati i iz Velike Britanije, Nizozemske i Švedske.

Dosad je u Europi eksplodiralo osam popularnih Appleovih telefona, a posljednji je slučaj zabilježen u Francuskoj kada je iPhone eksplodirao u rukama jednog 80-godišnjaka.

Europska komisija pozvala je svih 27 država članica da ozbiljno razmotre moguće pritužbe iz Rapexa, sustava za brzo upozoravanje na nesigurne proizvode.

U sjedištu Applea u SAD-u ističu da još uvijek čekaju oštećene aparate kako bi mogli obaviti analizu i utvrditi zašto je došlo do eksplozije. Neki kupci već su optužili Apple za prikrivanje poteškoća koje ima iPhone. Ken Stanborough iz Liverpoola je kompaniju optužio da ga je pokušala utišati jer je u zamjenu za odštetu zahtijevala šutnju. Ken je odštetu zatražio jer je iPhone koji je kupio svojoj kćeri također eksplodirao.

Stručnjaci smatraju da do poteškoća dolazi zbog nesigurnih litij-ionskih baterija. Apple je u svijetu prodao 20 milijuna iPhonea, a svim oštećenim korisnicima besplatno je zamijenio telefone. Dok ne dobiju oštećene uređaje ne žele davati komentare o eksplozijama baterija.
 

Čak je 80 posto žena priznalo da pati od problema sa stopalima poput zadebljanja tkiva, kurjih očiju, urastanja nokta, no samo svaka četvrta zbog tih problema odluči potražiti stručnu pomoć.

Iako se uglavnom sva krivnja za zdravstvene tegobe prouzročene cipelama svaljuje na one s "ubojito" visokim potpeticama, one ravnih potplata su zapravo još veći krivac jer guraju stopalo prema naprijed zbog čega se javljaju grčevi u nožnim prstima.

No, najgore od svih su salonke jer imaju nizak prednji dio, težište se prenosi na prednji dio stopala i često imaju špičast oblik.

Velika većina problema sa stopalima rezultat je pogrešne ili nekvalitetne obuće. Važno je nositi cipele odgovarajuće veličine i primjerene aktivnostima koje obavljate dok ih nosite. Ženama se za nošenje savjetuju cipele s niskom potpeticom (do četiri centimetra) sa zaobljenim vrhom.