Dan državnosti svake države je najveći državni blagdan. Je li tako i u Hrvatskoj? Prolazeći ulicama Dugog Sela, to se ne bi moglo reći. Kako se može očekivati od građana da istaknu zastave kada to ne čine niti javne i državne institucije u Gradu.
Zaboravljamo da su mnogi kroz povijest, a poglavito u Domovinskom ratu dali svoje živote za Hrvatsku državu i sve te javne i državne institucije postoje jer je Hrvatska stvorena na njihovoj krvi. Jesu li ikada odgovorni i vodeći ljudi niže navedenih institucija u Dugom Selu i pomislili na to?
Hrvatske šume
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
Hrvatski zavod za mirovinsko invalidsko osiguranje
Hrvatske željeznice (kolodvor)
Hrvatski crveni križ
DVD Dugo Selo
Gradska športska dvorana
NK Dugo Selo
Gospođo Mirjana, redovito pratim vaš portal i time zbivanja u Dugom Selu. Odgovara mi Vaš stav neovisan stav i opravdana kritika prema svim
negativnostima u Dugom Selu. Danas sam se provezao ulicama Dugog Sela i primijetio da navedene institucije nisu istaknule državnu zastavu pa me je
to ponukalo da Vam pošaljem ovu informaciju (a po meni i sramotu). Sve navedeno se može provjeriti petominutnom vožnjom po gradskim ulicama.
Kad ovo čitate ništa nego opet pustiti jednu suzu ali ovaj put ne za Zagorske brege već za moju domovinu Hrvatsku, (Vlado Gotovac bi rekao: Hrvatska moja toliko puta razapeta), tužno je i pretužno, empatična sam prema svima koji su je branili i svoje živote i dijlove duše dali, a sada pate. Puštam suzu neka teče za moju domovinu!
Samo logirani korisnici mogu dodavati komentare na tekstove
Registriraj se
Prije no što sam te ljubio
ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno,
a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.
Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.
Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,
sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima. Pablo Neruda
BALADA IZ PREDGRAĐA
....I lije na uglu petrolejska lampa.
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Drevna legenda kaže kako su Bogu nakon stvaranja svijeta prišla četiri anđela.
Prvi ga je upitao: Kako si to učinio?
Drugi: Zašto si to učinio?
Treći: Mogu li ti pomoći?
Četvrti: Koliko to vrijedi?
Prvi je anđeo bio znanstvenik, drugi filozof, treći altruist, a četvrti trgovac. Peti je anđeo, prepun divljenja, promatrao stvoreni svijet. Na koncu je zanosno počeo pljeskati.
Bio je to anđeo mistik.
(nepoznati autor)
